nedorečen mi je način
na koji spavaš, tu pored mene, a ja dijelim misli na dvoje
da te pokrijem

nedorečeno govorim, kad govorim o tebi
jer munje sijevaju, i bojim se udara groma koji bi mogao doći
kao prozirno krilo leptira, u moju zbilju zakoračiti snažno

je, ja u nešto drugo vjerujem, ali znam da i ti želiš to isto
dva svijeta, kad jedan u sasvim drugoj boji
zasvijetli tu mrklu crnoću polegnute mekoće

i kad se spajam sa tvojim malim ušima u dosluhu
pripijena, sjajna poput trube, vitka i tanka, i punašna
i grašku po zelenilu slična

a ljubičasto more se pjeni pored mene, i lepršaju borove iglice
nad mojom golom nemani

nedorečeni mi je način, na koji te volim, na koji te mame moji
rubovi i razgranate aorte, i nad smokvinim listovima, u mirisima se topim
a ti si iznad zvijezda,
zakupio nebo za nas, danas, i možda nikad više..