svjetina dolazi uvijek odozdo
svijet, odozgo
mitovi, sa strane..

a uroniti u pokret ruke
pravo je bogatstvo

nadmudrili smo govor ljubavi
ti, i ja
sneno i vlažno gorim
sad je i meni i tebi, ništa - sve

u savinutoj riječi upoznala sam jednom
tebe, kukuruzište i sastavljene komadiće kože
koji su titrali pod mojim prstima

na obronke su se popele tvoje ruke
vireći iz močvare
kopale dah..

u toj
prisutnosti ostala mi je rasipnost
bila sam biće tvoje perfekcije
i tvojih strasti
mi smo već davno spalili sintetiku misli
glasno uspijevali zaustaviti
svjetinu..