utorak (29.05.2018.)
to go..
voli me, ili nikad nemoj
ne treba sreći ljubav
kao ni stopalo pijesku
kad si ništa
ne treba ti ništa
i sanje su istodobno
gladne
i vrište
nepristojni ples
obnavlja stare veze
gladi
i dosadne termite
topi u vodi
udaljeni psi čuvari
prije svitanja
lijepe se uz tijela
pa onda, između
gutljaja, nestaju
u pogodan čas
svaki dio njenog tijela
intiman je i budan
mirisan i sjajan
on nikada čak
nije imao u svojim velikim
dlanovima
njene dojke
i nikada nije zadrhtao
među njenim bedrima
ipak
udaljeno buđenje, s mirisima
toplih peciva i
lakiranih metala
razmijenilo je
odjednom iskustvo
sa pročitanim novinama
i požudnim pozivnicama
a njena divlja ljepota
zapela je davno u jednom džez orkestru
u jednoj crvenoj torbici i u kastriranom psu boje hrđe
izabrane teme imale su mnogo prednosti
ali nikako se nisu uklapale u rasutu slamu,
u korake kroz prozirne tkanine,
nikako u bazične teatralne opuštenosti
ritam i stil ozbiljno su se razvijali
ali bez ikakvog htijenja
zauzimali pogrešan prostor u pogrešno vrijeme
kao besmisleno iskopan jarak, pa opet zatrpan
kralj osuđen na smrt
sa šarmantnim anegdotama
ponekad upali onaj šarm u njoj
i ona poželi imati nokte, namazane kao mm
i svoje polje puno vidljivosti i novca
kljucanje kruha, na terasi, i ptice provalnice u svijest
povezuju lijevu polovicu mozga
na repeticije sunčanim danima, i neobičan
ready - to - go