srijeda (16.05.2018.)
vintage i svakodnevni san..
kakve veze imaju bestseleri, niche parfemi, i ulične novine
koje prodaju beskućnici.
sve se nalazi u jednom krugu.
zatekla ju je, i zapekla, jedna upitna rečenica. jeste li pročitali
moju pjesmu koja je objavljena u prošlom broju?
naježila se. da, pročitala sam neke pjesme. lijepe su,
ali kako da znam koja je bila vaša.
prošle godine radio sam, kao da ju nije čuo. ali gledao ju je u oči
i smiješio se predivnim osmijehom. radio sam u .. i to svaki dan,
plaćali su sve osim subote. zašto osim subote, pitam.
opet kao da me ne čuje, gleda me u oči, i sada sam dao
zamolbu, ali primaju samo pet. nadam se da ćete vi biti
između tih pet. nadate li se i vi? vjerujete li?
nadam se, smije se nevjerojatno lijepim osmijehom.
odlazim lagano. zahvaljuje mi. pročitajte moju pjesmu, dodaje.
hoću.
smeta joj jarko svjetlo ulice, dugo nije bila u toj vrevi u to doba
dana. ili joj se samo tako činilo. ide rijetko, u to doba.
ne može se jasno ni precizno izraziti susret koji se iznenada
dogodi između dva ljudska bića, koja su žedna istih stvari,
istog načina postojanja, i koji dostojanstveno nose svoju nutrinu.
iskrenost lica zarobljava u trenu.
ponekad treba recepcionerima uzeti uzde iz ruku.
i otključati sve sobe.
dok se čeka u redu, propušta se dijeljenje, rasipanje koje
je dovoljno samo pokupiti.
dok se u redu čeka nepoznato,
tik pored je čaša poznate matrice,
kojoj se toliko teži.