legla je iza boga
na krevet
-poškakljaj me po leđima, reče bog

taj dan bilo je puno radosti, i nesnalaženja
raštrkanih misli, morala je proći
pored snimatelja
treće lice

neka ljudska bića se gotovo izvanredno
druže sa neznancima
vještina, već na početku
govorila je o velikom
slavlju

neki ljudi su uz svoje čaše pive
i novinama
sagledavali slike svijeta
umirujuća piva, pretpostavljala je

vjetrovita baršunasta siva ulica

pustinjske boje izvađene iz ormara
blijedo su odzvanjale krpajući misli

to je ono kad pričaš, a misli su ti
na sasvim drugom mjestu, srce
zar se nikad ne mijenjaš?

možda je ipak čudno živjeti bez
nekih sastojaka, prosvjedi, utakmice
i poneka amaterska snimka

gledaj mak, slikao sam ti cvijet maka
-kaže

a ja sam jutros slušala ptice
kako govore
- velim ja
on obuče jaknu, hladno je

meni puše po nogama, pa potežem
nogavice prema dolje,
ne možeš, veli,
- pa vidiš da su trifrtalja
prasnemo u smijeh

priča o nekima što su umrli,
drugi su izgubili cijele obitelji

- živi smo, velim
- nemoj sad o tome, život je tek san
danas je lijep dan
gestakulacija zamijeni riječi, pogledi
ima mnogo pogrešaka u toj organizaciji,

ali, kao da hoće nešto sasvim drugo
reći
- nisi nikad bila?, pa samo sedamdeset, osamdeset
kuna
- nisam, nikad, moj svijet je bio....