kad se vrate noći
i mirisi dana postanu
dugačke aleje
i ode sva tuga
nekud prema
dugama, i kad kiše
zasjaje poput
dragulja
a omare se izgube
u maestralu
mi ćemo se početi
doticati bradama, i
preklopit ćemo usne,
kao ponore
predati se radosti,
staviti kape da nas
zaklone od žara
i zalijevati travnjake
našeg pijanstva
i naših nagnutih
ramena, mi ćemo
početi brati cvijeće
koje je posijala vječnost
i koje se prelijeva
u svim bojama
božanske rapsodije








fotografija: sa neta