mijenjati se od početka do kraja
bez izrežiranih nada
i bez zavičaja vjenčanica
od crvenih volana
reci, kako se putuje, da se
preskače

kada se vratim, kao prilika listu
hoćeš li zalutati na moj
piskutavi svijećnjak
kada se vratim, kao nebeska ptica
hoćeš li zadrhtati od

večernje magle i staklenih čaša
posutih kristalom
pretvoriti se u skitnicu, zanesenjaka
u pripovijestima tvojih usana
moj put se savija na tvojoj bradi
a krugovi kretanja

postaju sjenila tvojim očima
u tkanju tvoje kose
plivaju reprodukcije, tisuće mojih ruku
bijelih, neprozirnih, raširenih prstiju
okrenutih prema oblacima
a uši tvoje su mi kao zavratnice
ukrasi od školjki što ljeskaju se
na zalazećem suncu

i dok ti se vrat umiljato uzdiže
među grudicama pijeska
moja je čežnja
sve to veća

red..