subota (29.04.2017.)
lutanje
znam , i ne nosim te
u zanesenim nijemostima
kojima luta san
ne želim učiniti više, ni uzimati
pjev s ulice
ni mir začuđenih sjedina
koje pomodno kreću se
sa mladosti
ima tako mnogo mjesta koja
odišu borbom
tih umrlih kriterija
za koje više nitko ne mari
šećući životom, znači,
mi ropotarimo
u višku bezvrijednosti
koji nema veze sa zamagljenim
porezima na duše
i kad te pogledam ne bih li ti rekla
zdravo,
tebi koji sijevaš
nešto tako iznenada
i neimaštinom zaplače
u kutku se lijeno okrene
poput mačke
i zajauče izduženom
dionicom
možda je kraj
možda se nebo i zemlja ipak
uspiju dogovoriti
i možda se pretvore u
magične krugove
iz kojih potiču