ometaju me riječi
intimnost je u ovom času najmanje poželjna
gledam kroz prozor
razdanilo se
i uskoro će zelenilo
čim sam ušla u taj prostor
vidjela sam te, kako čekaš
uvijek drugačiji, uvijek svoj

nikako da zapamtim sve detalje oko tvoga lica
ali ti si napregnut, osjećam,
točno toliko koliko trebaš
da obaviš sve radnje
razmišljam na brzinu, da li da te zamolim
da mi potražiš nešto

no nemam snage, želim proći sa što manje
riječi
i tako, gotovo nijemo odlazim
sa tihim doviđenja
trg je prepun ljudi, onih koji ljube i onih
koji neljube
sva ta nestašnost našeg trajanja
se izgubi u času, odleti sa čežnjom, otputuje
podne je
sutra ćemo, ponovo....