čini mi se
kao da su zapakirane sve strasti svijeta
i omotane staklenom vunom našeg podnožja
dižu se oštri vrhovi malih radosti
i dunje su se strmoglavile u staklenkama
digni leđa i kreni, kreni ljubavi
znaš da te čekaju provalnici, pokloni im cvijetak
kao onomad, meni, sa trnjem neimara
umjesto tebe, tvoje ruke će plesti taj akvarij