u gamošu

ostavljam te samu
dok ljudi raskalašeno gledaju kroz prozor
i suze preskaču po radosti
na nebu tračak tebe bljesnuo je poput strijele
ostavljam te samu
pijetlovi kukuriču za taj blagoslovljeni čas
prekaljuju svu težinu gradom u kojem smo sanjali
zbog tebe
ostavljam te sa zvijezdama
da uđeš u velika kola, bezbrižnu zlatnu kočiju
i gdje vidiš da je bijelo, da staneš
tamo