bulevar sjećanja

morska trava je upijala posljednje zrake sunca
sjetila sam se bulevara iako smo išli prema trgu

trg je bio manji, okrugliji
morska trava je upijala posljednje zrake crvenila

stepenice su se dodirivale vršcima prstiju
a svatovi su mahali cvijećem

na zidu je stajao mali teleskop, tako smo dijelili vezu
sa nebom koje je drhtalo

brodice su prolazile sporo vukući sa sobom
svjetlo tanjurastih lampi

tiho se prikrala noć kao misterija nevidljivog
dok se iz ulice nazirala povorka vunenih kapa

hladan zrak se kovitlao
pokleknula je i dubina i visina

kada bi se pak vratili na bulevar
pogled bi pucao na pučinu, preko krovova i pruge



nocturno