nikad te nisam htjela ostaviti tamo,
pored hladne rijeke i pored svoje ozeble duše
kao ptica kad svom jatu krene
ja sam se htjela okrenuti k tebi

mom jatu od ljubavi snene
u korito od maja
magijo vječna mojih okretaja
nikada te nisam htjela ostaviti tamo

pored hladne rijeke
i pisati svoje ozeble stihove rukama
promrzlim od kiše
osamljena poput lopoča kad sviće

nisam te htjela ostaviti samog
samo sam otišla sama, zauvijek
ko proparani vidici naših zabilježenih slika
i podmornice zatajenih života ptica