što ja znam o tebi
tek si univerzum sijećanja
najteža stvar je što postane kasno
onda kada se čini najbliže
zaboraviš kako si bezbolno orao šume
a da to nisi znao
plamene sestre i orači šuma
kada te nađem prepoznajem svijet kojim kročim
a bio si prihvatilište za moje čežnje
vanserijski pjesnik moje duše
prozor je otvoren na napuštenoj kući
u ponoć posoljeno korijenje
oprostimo si što nismo izašli iz pijeska
svjedočanstvo svijetlosti nas veže
i leptiri nam kradu snove
slatke snove o pohranjenim igrama