izašla sam iz dana,
početaka
tres, otrcane križaljke
mreža na pijesku
ja slobodna, slobodna
za tvoj govor
mreža na pijesku
u dubinama,
konjanik je krenuo
putem antartika
a ja sam sletjela u
saunu mrtve prirode
ptica i svjetionik
ulje na platnu
nešto aplicirano na
papir, pamćenje
izgubiti ćemo se
u crnoj rupi jednoga
dana
ja ću dobrovoljno
pristati da to budu
tvoje zjenice
i hladiti se sladoledom
iz spilja vagabunda
u pustinjama će se
izgubiti gromovi,
a mi ćemo odapeti strijele
na mjesec
sa legendama ćemo brojiti
razloge zašto je jedino što
trebamo:
svjetla...
moje srce kuca tako
ujednačeno sa tvojim
bljeskanjem
i ja beskrajno, nepostojanjem,
pristajem na taj
fleššš...