nemaš se zašto primiti
nevolje su tako teške
postoji mjesto
da se nasmiješ ponekad

kako da padne mrak
na tvoje razočarenje
kako da zamračimo
kutove sljepila ljubavi
podijelimo ispraćaj
snivača

obično se vide kako
manikiraju nokte
i plaču
ti potomci sunca
gledajući uokolo na
toplim zidovima
pojavljuju se siluete
duhova
naći će se dani
za prodaju osjećaja
duboko će se udahnuti
osjećaj vjere

rođeni pored rijeke
i potoka znaju da je
dug put odlaska
i da promjene ne dolaze
bez čekanja
promjene oko nas
samo zabljesnu kao
poljubac na filmskom
platnu
dio ljudi neće nikada
upoznati kavijar

davno, jednom
ljetna pjesma
rekla je koliko li je
lijepa, i mi nikad nećemo
zaspati od te ljepote
i prevrtanja u grudima

svaki dan on dolazi prazan
svaki korak dalje
je znak
ponovo ne zaspati

zahladilo je u nedjelju, ženo
ostani tamo gdje su
čuda dozvoljena
cvijeću koje gleda
ali ne ljubi više

plavo stablo
tamo daleko nešto se događa
najbolje što mogu
je okrenuti se i otići