30.11.2011., srijeda
Ljudski model
Što je to ljudski model u biomedicini?
Bez brige, nije to čovjek zatvoren u kavez, priključen na elektrode i s otvorenom ranom na glavi te u bolnoj patnji jer su mu anestetici ograničeni da bi neurološka očitovanja bila što preciznija.
Potencijal nekoliko ljudskih stanica je velik, kao što piše u vijestima koje dolaze od znanstvenika u Cardiffu.
Ondje rade na tome da proizvedu "mikro-pluća" kombiniranjem ljudskih stanica te tvrde da bismo takvi mikrosustavima mogli zamjeniti testiranja na životinjama za farmaceutske kompanije koje razvijaju nove lijekove za plućne bolesti.
Znanstvenici uz to kažu da su testiranja na životinjama dokazala kako imaju visoku stopu pogrešaka prilikom određivanja efikasnosti lijekova za tretmane plućnih stanja.
Naravno da imaju visoku stopu pogrešaka, ipak su ljudi i druge životinje kao kruške i jabuke. Slično na prvi dojam, ali itekako različito.
Osim što je ovakav pristup precizniji (ljudski model!) u proizvodnji rezultata, uz to je i dugoročno jeftiniji od pokusa na životinjama.
|
- 20:21 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
25.11.2011., petak
Promjene su moguće, a čini se da znamo i gdje
Američki Nacionalni institut za zdravlje (NIH) nastoji utvrditi gdje je sve potrebno napraviti rezove i prepravke da bi razvoj lijekova postao učinkovitiji i kvalitetniji: link
Direktor NIHa, Francis Collins, smatra da je pretklinička faza, „Dolina smrti“, zrela za nove pristupe, a da je toksikologija najčešći razlog za podbačaj u razvoju lijeka.
Zanimljivo, nisu li to upravo faze koje se tiču testova na životinjama?
Toksikologija je nemilosrdna po tom pitanju. Ona može dati precizne podatke na miševima. Podatke koji, ipak, vrijede samo za miševe. Ne vrijede čak ni za štakore.
Stoga su, kaže on dalje, potrebni pretklinički alati koji će dati istraživačima bolje indikacije o tome hoće li neki spoj biti siguran i za ljude.
Veoma jedostavno, i posve zdravorazumno.
Trenutno, nastavlja on, industrija se oslanja na testiranja na životinjama, ali rad se nastavlja prema tome da jednog dana kreiramo razne tipove tkiva i uobličimo ih u 3D strukture koje mogu poslužiti za preciznija toksikološka testiranja. Takva tehnologija treba s vremenom postati nadomjestak za ovu koju imamo sada, a ne tek dodatak uz nju...
Također, postoje i brojni lijekovi koje su ljudi koristili, a upravo je takvim korištenjem nađeno ono što kod životinja nije primjećeno, a to je da kod ljudi liječe ono za što u samom startu uopće nisu bili namjenjeni.... Radi se o prenamjeni lijekova što je još dodatno, bogato polje istraživanja.
|
- 20:23 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
23.11.2011., srijeda
Promjena perspektive
Kada se spominju nove i drugačije metode, to ne znači da je potrebno za svaki pokus ili test na životinjama izmišljati neku nadomjesnu metodu. To znači da je potrebno posve promjeniti perspektivu o onom što nam životinje mogu ponuditi pokusima na njima, a to su najčešće jako zanimljivi, ali posve beskorisni podaci koji nas vraćaju na početak znanja i istraživanja o ljudima.
Imati novu perspektivu znači gledati izvan okvira onog što se može sa životinjama i usredotočiti se na ono što već postoji oko nas, i razvija se te će biti u praksi ubuduće, a što se ne čini na prvi dojam kao alternativa pokusima i testovima na životinjama.
Već dugo koristimo računala, a ono što nam takav pristup nudi ponekad uopće ne izgleda kao nadomjesna metoda, ali zapravo jest. Možemo zamisliti kako pratimo eksprimiranje različitih mutiranih gena na nizu sojeva štakora ili miševa i onda razmišljamo što bi se moglo desiti kod ljudi s takvim ili sličnim mutacijama. Ako se zamislimo nad ovim člankom, onda smo prepušteni beskrajnom maštanju.
Ili možemo umjesto toga raditi na razvoju preciznih metoda poput ove, a koja nam govori o pojedincima, bolesnicima, sasvim dovoljno da razmotrimo, barem u osnovi, kako da pristupimo prevenciji te njihovom liječenju.
Koji put je učinkovitiji?
|
- 15:07 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|