30.08.2010., ponedjeljak
Različitost ljudi
Ne samo da se ljudi, miševi i štakori znatno razlikuju, o čemu je već bilo govora, razlikuju se i ljudi međusobno. Naizgled sitne razlike na makrorazini mogu polučiti velike razlike.
Uz to, način života ljudi je važan faktor pri nastanku i razvoju bolesti te načinu na koji organizam reagira na lijekove.
Razine vitamina D mogu imati drugačije efekte na arterosklerozu kod bijelaca i crnaca, a specifično žene se također rasno razlikuju.
Kako takve razlike uzeti u obzir kad se ljudske bolesti istražuju na životinjama? Provesti godine razvijajući modele karakteristične za rasne razlike? To zvuči apsurdno. Razvijati modele za dječje bolesti, staračke bolesti, tjerati životinje koje se koriste u pokusima da piju, puše, jedu nezdravu hranu i stresno žive, tako da modeli što više odgovaraju ljudskom načinu života? Ili ih genetski izmanipulirati tako da od rođenja razvijaju osobine i simptome ljudskih bolesti koje kod ljudi nastaju nakon godina i godina stresnog i nezdravog života....
Svaka ljudska bolest je pod nekim utjecajem načina života, nijedna se ne odvija u čistoj laboratorijskoj okolini gdje su temperatura i vlaga posebno regulirane...
Jednostavnije i logičnije je pomno istraživati ljude, njihove bolesti na njima samima udružene s njihovim vlastitim porocima i izborom...
|
- 13:05 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
28.08.2010., subota
Jesu li ljudi značajno različiti od miševa i štakora?
Miševi su svakako najviše korištene životinje u istraživanjima, kako u temeljnim, tako i u primjenjenim.
Na vlastitoj su evolucijskoj liniji, odvojenoj od ljudske, proveli već otprilike 65-75 milijuna godina. Velik je dio njihovih gena konzerviran, isto kao i kod ljudi. Radi se o esencijalnim genima, za osnovne životine procese. Ali postoje važne distinkcije koje miša čine mišem, a čovjeka čovjekom i one su nepremostive.
Saznanja koja se na modelima miševa mogu dobiti mogu biti itekako interesantna, ali interesantna za miševe, ne ljude. U skladu s time, čemu uopće takva saznanja? Samo zato jer su interesantna?
Nema opravdanja za to da se gomila novca ulaže u interesantna istraživanja na miševima, dok oboljeli od Alzheimera, raka ili Parkinsona čekaju na stvarne pomake, na saznanja na ljudima koja se tiču ljudi...
U ovoj su studiji - Razlike miševa i ljudi - iznesene brojne sitne razlike između ljudi i miševa. I premda sitne na molekularnoj razini, njihove manifestacije su itekako očite: čine od čovjeka čovjeka, a od miša miša.
Zbog toga apliciranje bilo kakve kemikalije ili istraživanje bilo kojeg procesa, polučuje kod miševa rezultate karakteristične isključivo za miševe, a kod čovjeka rezultate karakteristične samo za čovjeka.
Unatoč iznesenim sumnjama autora rada u miševe kao modele, unatoč tome da iznose kako ne znaju pristupiti problemu brojnih razlika i ne znaju kakvu im pažnju treba pridati, nevjerojatno je da oni i dalje polažu velike ambicije u studije na miševima.
|
- 11:38 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
26.08.2010., četvrtak
Alternative u središtu pozornosti
Alternative nisu marginalna pojava u biomedicinskim istraživanjima.
Osim već navedenog središnjeg Europskog centra za opravdavanje alternativa ECVAM, postoje i druge vladine ili nevladine institucije, te sveučilišni sektori posvećeni alternativama, njihovom istraživanju, promociji i razvoju.
Neki od njih su npr. EPAA, EUSAAT, Nacionalni centar za 3R, AltWeb; fondacije: FRAME ili Lord Downing Fund for Humane Research.
Uz to, kao poticaj se dodjeljuju i nagrade za dostignuća u razvoju alternativnih metoda. Npr Dieter Lütticken Award ili Russell & Burch Award ili Russell & Burch Award.
Tu su i znanstveni časopisi, Altex i Atla.
Još samo da se alternative prestaju službeno nazivati alternativama, već da postanu ono što bi i trebale biti: jedinstven i neminovan način istraživanja, a ne nešto što se predstavlja kao nadomjestak.
|
- 05:55 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
24.08.2010., utorak
Poptuni prestanak korištenja životinja u istraživanjima
Potpuni je prestanak moguć, kažu Liječnici protiv pokusa na životinjama.
Princip 3R je odgađanje neminovnog. Premda jedno od tri R znači Replacement, to samo znači da se umjesto vrste životinja koje su osjetljivije na bol i patnju, svjesnije, može koristiti druga vrsta koja prema nečijim parametrima nije tako osjetljiva. To bi značilo da se umjesto primata koriste mačke, umjesto mačaka miševi, umjesto miševa „crvi“ i slično. Osim toga, taj R predstavlja korištenje životinjskih stanica, tkiva i organa umjesto živih životinja. U tom slučaju životinje se ubijaju.
Na taj način se stvaran problem zapravo ne riješava. Životinje kojima se olakšaju uvjeti trebale bi davati bolje rezultate. Od velike je važnosti za životinje da im se olakšaju uvjeti, to je neprijeporno. No to nije ni od kakve važnosti za istraživanja kao takva kad su dobiveni rezultati u kontekstu ekstrapolacije na čovjeka ionako neuvjerljivi i slabi te neiskoristivi.
Treba naglasiti da je svakako pohvalno što im se uvjeti uopće olakšavaju, ali one su ionako nepotrebne u istraživanju.
Liječnici protiv pokusa na životinjama smatraju kako potpun prestanak bilo kakvog korištenja životinja u studijama ne bi narušio i usporio napredak znanosti, štoviše, otvorio bi nove mogućnosti i oslobodio velik dio novca za ulaganje u kvalitetne nadomjesne metode.
|
- 07:39 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
22.08.2010., nedjelja
"Alternative"
Ne tako davne 1986. godine donesena je Europska direktiva 86/609/ECC koja se odnosi na životinje korištene u pokusima. Prema toj direktivi pokusi na životinjama ne bi se smjeli obavljati ako postoji drugačija mogućnost (na stranu koliko je taj članak ispoštovan…).
Osim toga, predloženo je da države članice vode računa o promicanju i razvijanju alternativnog pristupa pokusima na životinjama. Zbog toga je Europska komisija podržala osnivanje središnjeg centra koji bi potvrđivao zamjene pokusima na životinjama.
Radi se o European Centre for Validation of Alternative Methods
Pokusi na životinjama nikada nisu bili službeno opravdani, njihova praksa jednostavna je započela i nastavila se, te se ukopala u ljudsku svijest kao normalna i prihvatljiva iako svatko tko se imalo razumije u pokuse na životinjama, ne bi stavljao ruku u vatru zbog njih…
Centar za opravdavanje alternativnih metoda procjenjuje potencijalne alternativne metode uspoređujući njihove rezultate s rezultatima pokusa na životinjama kao da su oni prikladna referenca. Osim toga, prihvatljive alternative se smatraju i one koje će smanjiti broj životinja ili poboljšati brigu o njima (3R princip), ali to ne ulazi u prilog činjenici da rezultati pokusa na životinjama mogu značiti potpuni podbačaj u testiranju kemikalija…
Dobre su pak strane da se radi na alternativama te da one polako izlaze iz okvira onog što uopće zovemo “alternativama” te postaju “mainstream”, nešto što se koristi uobičajeno u nekom protokolu ne ulazeći u to je li to metoda koja služi kao nadomjestak staroj već nova, bolja i efikasnija metoda koja je tu već odavno i trebala biti…
|
- 12:11 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
21.08.2010., subota
Alternative i 3R princip
3R je princip „Replacement, Reduction, Refinement“ ili zamjena, smanjenje i poboljšavanje ili oplemenjivanje. (Russell i Burch, 1959.)
Kad se radi pokus na životinjama, poželjno je da se broj korištenih životinja smanji (Reduction), da se općenito poboljšaju uvjeti njihova života, da zahvati budu što manje invazivni, da se što više olakšaju bol i patnja... (Refinement) te da se pokuša zamjeniti jedna vrsta životinja drugom za koju se smatra da bi takav pokus lakše podnijela ili da se u najboljem slučaju koristi neživotinjska metoda, koja donosi kvalitetne rezultate (Reduction).
Princip 3R je rijetko eksplicitno naveden u zakonima za zaštitu životinjama, međutim, on se ipak nastoji ispoštovati.
Problem s tim principom je da on zapravo ne može ukloniti nedostatke pokusa na životinjama jer životinje jednostavno nisu prikladni modeli za istraživanje. Nikakvo ublažavanje uvjeta ili invazivnosti zahvata te smanjenje broja životinja ne može zamagliti činjenicu da se pokusima na životinjama dobivaju rezultati iz kojih se ne može predviđati za ljude.
Pristup potpunog uklanjanja životinja i njihovih derivata ne bi naštetio znanstvenom napretku, štoviše, otvorio bi nove mogućnosti.
|
- 08:04 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
19.08.2010., četvrtak
Alternative pokusima na životinjama
Moguć je drugačiji pristup ispitivanju lijekova od onog tradicionalnog i nazadnog koji uključuje životinje.
Štedi vrijeme i novac, i nije znanstvena fantastika koja će tek djelomično biti izvediva u budućnosti.
Američka FDA želi se odmaknuti od pokusa na životinjama tako da razvoj lijekova postane efikasniji:
Aletrnative
Alternativni prisup traje kraće, troši manje novca, a dobiveni su rezultati podjednaki ili bolji od onih dobivenih na životinjama te tako ne ostavlja ni jedan opravdan razlog rizičnom korištenju životinja...
|
- 15:28 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
16.08.2010., ponedjeljak
Neki od najvećih nalaza u biomedicini ipak nisu plod studija na životinjama
Izjava kako najveća otkrića prošlog stoljeća možemo zahvaliti pokusima naživotinjama nema čvrstu potporu. Advertising Standards Authority je organizacija koja regulira sadržaj reklama, nešto kao zaštita potrošača, te predlaže da se izjava "Some of the major advances in the last century would have been impossible without animal research" ne ponavlja jer navodi na krive zaključke.
Neosnovana izjava
Ništa neobično s obzirom na postotke pouzdanosti i osnovanosti pokusa na životinjama. Oni jedostavno nisu nešto o čemu ljudski životi i razvoj znanosti trebaju ovisiti.
|
- 09:26 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
13.08.2010., petak
Pokusi na životinjama su uzaludni
“To test a chemical for its potential to cause cancer takes five years and involves 400 rats. More than 50% of the results are positive, of which 90% are false positives.”
NATURE|Vol 438|10 November 2005
Veliki se resursi usmjeravaju u nešto što se naočigled radi uzaludno.
Što znači da su rezultati lažno pozitivni?
Kad se uspostavi da ljudi ne doživljavaju popratne efekte koje su proživjele životinje nego neke druge, a pripravak im je od koristi (moguće i nepredviđene koristi) tada se rezultati dobiveni na životinjama smatraju lažno pozitivnima. Dakle, pozitivni su i korisni, samo na neki drugačiji način nego što je pokazano studijama na ljudima.
Ako je čak 90% rezultata lažno pozitivno, što nam to govori o iskoristivosti, učinkovitosti pokusa na životinjama? Zar je to praksa na koju se zbilja možemo pouzdano osloniti i koja govori nešto značajno o efektima kod ljudi?
|
- 18:26 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
11.08.2010., srijeda
Zašto se uopće testira na životinjama?
Testiranje na životinjama je zakonska, a ne medicinska nužda.
Eksperimentalna psihologija se osniva na studijama na životinjama iako kliničkim psiholozima, dakle, onima koji izravno rade s ljudima, takvi pokusi ne predstavljaju mnogo: pregled dvaju časopisa iz kliničke psihologije otkriva kako se samo 33 od 4425 citata (0.75%) referira na studije na životinjama. (Kelly JA. Psychological research and the rights of animals: Disagreement with Miller (letter). American Psychologist 1986; 41:839-841)
Iako prema takvim dosptupnim podacima ne postoji nikakva stvarna nužda da se pokusi izvode na životinjama jer onima koji zapravo rade na ljudima nisu od nekakve svrhe, to se ipak radi. Ne zato jer su pokusi na životinjama jeftini. Nisu. To je još jedna predrasuda. Zapravo, s nastankom transgeničnih, srođenih i inih sojeva, sve su skuplji.
Postoji zakonska obveza testiranja na životinjama koja dobro služi kao iluzija sigurnosti vladinim i privatnim tvrtkama i ministarstvima zdravstva, osiguravajućim kućama i sl, znači svima koji stoje iza pokusa i proizvoda koji se testiraju. To je pranje ruku. Ako je nešto testirano na životinjama, ali se uspostavi da šteti ljudima, proizvođači su zaštićeni. Nije to nikakva teorija zavjere, sve je transparentno, ali tako stvari funkcioniraju.
Ilustracija: As FDA toxicology reviewer Anita O’Connor stated in 2004, “Most of the animal tests we accept have never been validated. They evolved over the past 20 years and the FDA is comfortable with them.”
Pokusi na životinjama nikad nisu službeno opravdani kao osnova istaživanju lijekova, bolesti ili bilo čega što se tiče ljudi. Oni su jednostavno s vremenom zaostali kao zastarjela praksa.
|
- 18:18 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
10.08.2010., utorak
„A na čemu ćemo testirati ako ne na životinjama? Na tvojoj mami?“
Ovo je klasično pitanje koje postavljaju pobornici pokusa na životinjama.
Naime, ljudi smatraju da ako ne testiramo na životinjama, onda nam jedino preostaje da testiramo na ljudima. A zgroženi su nad time jer je to jednostavno brutalno. Osim toga, nerijetko ljudi smatraju kako prestanak testiranja na životinjama znači i prestanak razvoja biomedicine. Međutim, to je zapravo procvat biomedicine. Jer daje prostor razvoju novih metoda, pouzdanijih.
Jedan primjer je proučavanje Parkinsona.
Parkinsonova bolest je bolest degeneracije neurona i pada razine dopamina te simptoma kao što su rigidnost mišića, poremećaj govora i nekontrolirano drhtanje. Ona se, teoretski, može istraživati na životinjama, na modelima koji se smatraju odgovarajućim, jakim modelima za Parkinson kod ljudi. Štoviše, Parkinsonova je bolest jedna od prvih neuroloških bolesti koja je tako modelirana. Međutim, ni u jedan takav model se ne možemo pouzdati. Ne zato jer je ljudski mozak kompleksniji, veći i slično već jednostavno zato jer je to ljudski mozak.
Danas se koriste miševi kao modeli Parkinsona. Od njih se očekuje da što bolje rekapituliraju simptome bolesti. Međutim, uvijek je upitno kakve senzacije miševi modeli proživljavaju u stanju bolesti, a ne mogu ih izraziti, a kada se tumače događaji na molekularnoj razini, upitno je što oni mogu predstavljati za ljude. Jedan signalni put kod miša može posve drugačije funkcionirati nego kod čovjeka.
Osim toga, miševi modeli su stvoreni tako da razviju bolest, a ljudi nisu, kod nas je to splet okolnosti.
Miševi žive do dvije godine, a Parkinson kod ljudi se razvija godinama...
Potrebne su godine da bi se stvorio životinjski model kojeg se smatra odgovarajućim, radi se o godinama proučavanja da bi se naknadno utvrdilo da možda nije odgovarajući model te o godinama analize bolesti koja prema nekim parametrima nalikuje na ljudsku bolest. I kad prođu sve te godine, dobiveni rezultati ne moraju za ljude predstavljati baš ništa. Već samo za miševe. I to ne sve miševe već samo za te određene modele na kojima su se pokusi obavljali.
Radi se o ogromnim novčanim, vremenskim i intelektualnim resursima koji su mogli biti iskorišteni na drugačije načine dok oboljeli čekaju na pomake u upoznavanju bolesti i razvoju lijekova. S obzirom na to koliko se danas ulaže u sve to, pomislili bismo kako će se sve bolesti izliječiti u skoro vrijeme. Međutim, upravo zato jer se istražuju na životinjama, istražuju se već desetke godina. Već se zna kako miševi funkcioniraju na molekularnoj razini, znaju se raznolike verzije molekularnih postavki kojekakvih modela miševa, ali što nam to na kraju govori o ljudima? Naziru li se lijekovi? Pravi lijekovi, a ne olakšanje simptoma ili produljenje života unatoč bolesti. Uostalom, saznanja o olakšanju bolesti ili produljenju života se ionako saznaju epidemiološkim studijama na ljudima – pručavanjem kako se ljudi s vremenom nose s bolestima, što jedu i kako žive...
Postoje nove tehnologije koje ne uključuju životinje. Za Parkinsonovu bolest to je primjerice tehnologija ljudskih matičnih stanica. I to ne bilo čijih nego od samih bolesnika. Radi se o tome da pojedinci oboljeli od Parkinsona daju uzorke stanica svoje kože iz kojih se iskoriste pluripotentne matične stanice sposobne razviti neuralne dopaminske stanice – one koje degeneriraju kod Parkinsonove bolesti. Tako se pomoću samih oboljelih dobivaju podaci o nastanku Parkinsona, a oni se mogu usporediti s podacima onih koji ne oboljevaju.
Kako takve podatke dobiti od miševa koji su genetski izmanipulirani tako da im neuralne stanice degeneriraju? Kako kod takvih modela proučavati spletove okolnosti koji dovedu do bolesti kad se oni rađaju s genetskom manipulacijom zbog koje će im odgovarajuće stanice degenerirati, premda ne na način na koji bi se s vremenom progresivno desio kod čovjeka? Kako kod modela koji ne živi dulje od dvije godine dugoročno pratiti poboljšanje stanja pri potencijalnim tretmanima?
Kombinirajući tehnologiju ljudskih matičnih stanica s drugim tehnikama molekularne biologije, epidemiologije te tehnologije skeniranja mozga, ljudskog mozga – oboljelih i neoboljelih, dobivaju se puno čvršći, vrsno specifični podaci od kojih ljudi imaju izravne koristi.
Matične stanice i Parkinson
Autori te nove tehnologije polažu velike nade u pronalazk lijeka za Parkinsonovu bolest.
|
- 19:07 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
09.08.2010., ponedjeljak
Rezultati dobiveni na različitim životinjama se ne podudaraju
Nije li neobično očekivati da test na nekoj životinji može osigurati da neki pripravak nije toksičan za ljude?
Ljudi i ostale životinje imaju neke očigledne sličnosti, imaju oči, nos, uši, imaju probavni sustav, krvotok... Ali, očito je da ti sustavi nisu isti, nego samo slični, isto kao što postoje i neke bitne razlike u njihovom funkcioniranju. A to je tek makrorazina. Što se dešava kad se uđe na mikrorazinu, kad se zagrebe ispod površine?
Dva organizma na mikrorazini mogu izgledati sličnima, kao miš i čovjek čije se odgovarajuće genetske sekvence podudaraju u 99%. Unatoč tome, međusobno si ne nalikujemo i unatoč tome, različito odgovaramo na iste podražaje. Podražaje kao što su npr. kemikalije.
Očekivati da će se rezulatati pokusa na miševima poklopiti s onima na ljudima je neozbiljno ako se uzme u obzir da recimo i miševi i štakori pokazuje drugačije odgovore na tretman kemikalijama. Na čije se rezultate možemo osloniti i kako to znati? Koji je model bolji za čovjeka?
Rezultati dobiveni na životinjama se razlikuju
According to Gianni Tamino, medical researcher at the University of Padua and Member of the Italian Parliament:
"There is a natural law connected with metabolism (the aggregate of all physical and chemical processes constantly taking place in living organisms), according to which a biomedical reaction that has been established for one species is valid only for that particular species and for no other. Often times two closely related species such as rat and mouse may react in entirely differing ways."
Prema DiCarlo FJ (1984). Carcinogenesis bioassay data: Correlation by species and sex. Drug Metab. Rev. 15: 409–13:
46% kemikalija za koje je nađeno da uzrokuju rak kod štakora ne uzrokuju rak kod miševa, a za 33 kemikalije koje uzrokuju rak kod miševa i štakora, utvrđeno je da je samo 13 uzrokovalo rak i kod mužjaka i kod ženki.
Ovi su rezultati loši. Da se radilo s drugim kemikalijama, možda bi bili bolji. Ali to ne bi bilo zato jer su miševi i štakori naizgled slični pa se očekuje da daju slične rezultate već zato jer se radi o drugim kemikalijama. To su nezavisni procesi i događaji i ne mogu se predviđati na temelju sličnosti/različitosti vrsta.
Tako je i s ljudima. Zašto bi bilo koji rezultat dobiven na mišu bio indikativan za čovjeka kad nije ni za štakora. I obrnuto.
Prema tome, kako odabrati dobar model za čovjeka?
To može biti jedino čovjek.
|
- 14:05 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
08.08.2010., nedjelja
Testiranje na životinjama kao garancija sigurnosti?
Predkliničko testiranje potencijalnih lijekova, ono koje se obavlja na životinjama prije nego se započne s ljudima, trebalo bi biti garancija sigurnosti i učinkovitosti pripravaka. Trebalo bi osigurati da potencijalni lijek nije toksičan za ljude.
Unatoč temeljitim istraživanjima to ipak nije tako, ako se može prosuditi prema američkim podacima koji kažu kako svake godine zbog štetnih posljedica uzimanja lijekova 2 milijuna ljudi u SADu biva hospitalizirano, a od toga umre 106 000 ljudi. Uzrok tome nisu alergijske reakcije već toksičnost lijekova.
To je čak četvrti po redu uzrok smrti nakon srčanih bolesti, raka i moždanog udara.
Uzroci smrti kod Amerikanaca
Previše za nešto što bi trebalo liječiti i spašavati živote. Osim toga, srčane bolesti, rak i moždani udar su razvikani uzroci smrti, ali za štetne i letalne posljedice uzimanja lijekova nitko ne zna.
Zašto je to tako?
Zato jer nema lijeka za liječenje od uzimanja lijekova, dok za ostale uzroke smrti novi lijekovi stalno izlaze na tržište... Radi se o apsurdu industrije kojoj je u interesu da zataška taj 4. uzrok smrti, dok ostali mogu biti razvikani jer se za njih lijekovi stalno kroje, lijekovi štetni za ljude jer pokusi na životinjama navode na krive zaključke...
|
- 20:38 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
06.08.2010., petak
Sličnost ljudske i neljudskih životinja
Studije na životinjama služe kao osnova studijama na ljudima. Osnovna je pretpostavka, dakle, da se iz studija na životinjama može zaključiti nešto iskoristivo za ljude.
U skladu s tom pretpostavkom mogu se uložiti godine rada i mnogo poreznog novca da se istraži neki fenomen na životinjama ili njihovim derivatima (stanice) te bi se dosljedno pretpostavci takvi rezultati trebali ispoljiti kad se jednom počne istraživati na ljudima.
No, zanimljivo, to nije slučaj.
Miš, unatoč tome što je na razini odgovarajućih genomskih sekvenca sličan čovjeku za impresionirajućih 99%, ipak je model koji zavarava.
Znanstvenici su očekivali da će na mišjim matičnim stanicama dobiti rezultate koji će im rasvjetliti situaciju s ljudskim matičnim stanicama. One se međutim toliko razlikuju da bilo kakva preliminarna istraživanja mišjih stanica ne samo da ne govore nešto iskoristivo o ljudskim stanicama nego navode na krive zaključke o njima.
Model koji zavarava – mišje i ljudske stanice se razlikuju više od očekivanog
Ovo je još jedan dokaz da je za čovjeka najbolji model upravo čovjek te da su vrijeme i novac uloženi u studije na životinjama i njihovim stanicama uzalud potrošeni, a mogli su biti prenamjenjeni.
|
- 14:06 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
05.08.2010., četvrtak
Financiranje istraživanja
Nova studija ukazuje koliko povjerenja možemo imati u znanstvene i biomedicinske studije obavljene pod pokroviteljstvom same industrije koja, naravno, iščekuje pozitivne rezultate.
Hipotetski, proizvođač čokolade naruči istraživanje supstanci sadržanih u čokoladi. Čokolada može sadržavati spojeve koji imaju negativan učinak na ljudski organizam, međutim, takvo naručeno istraživanje će se fokusirati na one supstance koje imaju pozitivan. A možda će taj pozitivan učinak u narednom marketingu biti prenaglašen...itd...
Članak objavljen u časopisu Annals of Internal Medicine nalazi da studije koje financira industrija koja ima izravan interes u njima dobiva čak 85% pozitivnih rezultata. Usporedno, studije koje financira država imaju 50% pozitivnih rezultata.
Financiranje studija
Naravno, tu dolazi i objašnjenje zašto je to tako. Industrija točno zna što želi istraživati i u čemu može dobiti pozitivne rezultate, ali navodno su navedeni postoci zaprepanjujući te bacaju sumnju na manipulaciju studijama te selektivno objavljivanje dobivenih rezultata.
Svako takvo izmanipulirano istraživanje industriji donosi golem novac nakon plasiranja proizvoda pa je očito da mu u osnovi i nije cilj da poboljša kvalitetu života ljudi nego da ubere novac.
I u svakome od njih iskoristi se mnogo životinja na predkliničkoj razini istraživanja. Ne samo što su kao modeli nepouzdane, životinje posluže u studijama koje ne moraju imati praktičnu vrijednost za ljude i još su k tome rezultati takvih studija selektivno prezentirani...
|
- 22:20 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
04.08.2010., srijeda
Zašto su životinje loši modeli?
Životinje su modeli u znanstvenim i medicinskim istraživanjima, testiramo kemikalije na njima, koristimo ih u edukaciji. Kao modeli, služe nam da rezultate koje dobivamo na njima, primjenjujemo na ljude, s određenim odstupanjima.
Da bi model bi zadovoljavajuć, on mora biti pouzdan.
Pri istraživanju bolesti, model treba ispoljiti barem većinu simptoma koje bi ista ili bolest koja se smatra analognom ispoljila kod ljudi. No to nije slučaj. Osim što životinje korištene u pokusima (npr. istraživanje neke bolesti ili testiranje supstanci) ne mogu obavijestiti da pate od glavobolje ili grlobolje, one ne mogu izvjestiti ni da im se promjenio osjet okusa ili mirisa, da im je zamagljen vid ili da imaju halucinacije ili suicidalne misli. Ne samo to, pošto su jednostavno različite od ljudi na razini molekula i biokemijskih reakcija one , naravno, ne ispoljavaju sve simptome koji su prisutni kod ljudi.
Prema Human & Experimental Toxicology, Vol. 11, No. 2, 145-147 (1992), u istraživanju toksičnosti, rezultati dobiveni na ljudima i životinjama, usklađeni su tek između 5-25%. Bolji se rezultati mogu dobiti bacanjem kocke.
Pouzdanost pokusa
Iz tih se razloga nikad nije moguće u potpunosti osloniti na bilo kakve rezultate dobivene na životinjama. Možda tek dijelom, ali nikad ne znamo na koji to dio.
Takav je pristup neozbiljan i nimalo znanstven, a kao takav, upravo je upitno zašto je toliko raširen te je naprosto nevjerojatno da služi kao osnova testiranju i primjeni na ljudima.
|
- 13:42 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
