Miševi su svakako najviše korištene životinje u istraživanjima, kako u temeljnim, tako i u primjenjenim.
Na vlastitoj su evolucijskoj liniji, odvojenoj od ljudske, proveli već otprilike 65-75 milijuna godina. Velik je dio njihovih gena konzerviran, isto kao i kod ljudi. Radi se o esencijalnim genima, za osnovne životine procese. Ali postoje važne distinkcije koje miša čine mišem, a čovjeka čovjekom i one su nepremostive.
Saznanja koja se na modelima miševa mogu dobiti mogu biti itekako interesantna, ali interesantna za miševe, ne ljude. U skladu s time, čemu uopće takva saznanja? Samo zato jer su interesantna?
Nema opravdanja za to da se gomila novca ulaže u interesantna istraživanja na miševima, dok oboljeli od Alzheimera, raka ili Parkinsona čekaju na stvarne pomake, na saznanja na ljudima koja se tiču ljudi...
U ovoj su studiji - Razlike miševa i ljudi - iznesene brojne sitne razlike između ljudi i miševa. I premda sitne na molekularnoj razini, njihove manifestacije su itekako očite: čine od čovjeka čovjeka, a od miša miša.
Zbog toga apliciranje bilo kakve kemikalije ili istraživanje bilo kojeg procesa, polučuje kod miševa rezultate karakteristične isključivo za miševe, a kod čovjeka rezultate karakteristične samo za čovjeka.
Unatoč iznesenim sumnjama autora rada u miševe kao modele, unatoč tome da iznose kako ne znaju pristupiti problemu brojnih razlika i ne znaju kakvu im pažnju treba pridati, nevjerojatno je da oni i dalje polažu velike ambicije u studije na miševima.
|