< | studeni, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Moj mail: bosmans@net.hr
[IMG]http://i166.photobucket.com/albums/u94/Emyzplace/icons.jpg[/IMG]
Savrsenstvo.... Ova zena....
Klikni na nju da bolje vidis, viruj isplati se!!
Meni osobno, najzgodnije slavne face:
Tko sam ja?
srednjoškolka
zelenih očiju
znatiželjna
vesela
strašljiva
iskrena
ponekad ljubomorna
visoka
debela, ali ne kao prije
izuzeto osjetljiva
Sto volim?
NJEGA
roditelje
sestru
svoje 4 naj frendice
svoju pokojnu prabaku
sunce
more
ljeto, ali bez staraca
pjesme
Thompsona
Hrvatsku
ljubavne romane
plakati
Maria Ančića
Rijeku
Hajduk
Chelsea
smijati se
družiti se
ljubiti se s dečkom
kupovati
šminkati se
rozu boju
život
(svakim danom sve više)
Što ne volim?
Svoje kile
Uobražene ljude
zle ljude
pohlepu
sladoled (haha)
učenje
roditeljska zanovijetanja
neizvjesnost
SDP
i opet... svoje kile
Želje
smršaviti još nekih 10 kila
udati se za svoga dečka
imati barem troje djece
završiti srednju i faks
izdati pjesmaricu ili knjigu
biti sretna i zdrava
Čime se bavim
volim pisati knjige,
ljubavne romane
već sam napisala 2
pjesme...
volim tenis, nogomet...
izrađujem nakit
trčim
Vezala me tuga
svojim koncima
tražila sam ljude na krivim mjestima
što samoća čini ja najbolje znam
čovjek nije rođen da bi bio sam
zarobi me svojim usnama
i ne daj mi da potonem do dna
I rec da će ovog puta biti sve što želim ja
kaži da si mene čekala
I reci kako ovog puta
nema roka trajanja,
jer prava ljubav nije potrošna...
Lomio sam grane od života svog...
koda neću umrijet...
da sam iznad tog
bilo me je svuda
a sad sam kraj tebe
još vjerujem u čuda
i u nas oboje
Nadan se da će ovu pjesmu on jednoga dana pjevati meni...
Mozda jednoga dana shvati... Koliko me povrijedio...
mozda jednoga dana shvati koliko ga volim...
Volim ga više od života... Ne postoji to što mi može napraviti, uvreda koju mi može izreći da ga prestanem voljeti... Pokušavam ga zaboraviti... Mrziti... Ne voljeti barem.. ne ide... ova ljubav... srce mi ne da...
Bože gdje si sad? Zašto? Zar su stvarno sve prave ljubavi nesretne? Ako jesu, moja je sigurno prava....
Strah me je... Ne znam se boriti sama... neznam sama...
Nisam naučila... godina dana... zar sam svaki dan bila sama? I onda kad smo bili u vezi?
Nije me zaslužio... Nije me zaslužio čovjek ko on....
I zbog toga sam tužna....
To me boli... Jer ga volin.. A ne zaslužuje me... Ja to znan... srce? Nikada nece shvatiti... Voljet cu ga do kraja... Ne znan drugacije.. Cini mi se da bi i sada trcala da mi se samo javi... da dođem.. na kraj svijeta... evo me... smo da se spremin...
Evo me... jer ga volin... volin ga bez obzira na to što mi je napravio i koliko me je povrijedio... što je više ranjavao moje srce to je ljubav prema njemu jačala...
živjeti moram.. dok Bog ne kaže dosta...
oni trenuci... svaki lijepi trenutak proveden s njim, možda mi budu dovoljna snaga da nastavim bez njega... ova ljubav za njega koju čuvam u sebi i koju mu više nikad ne smijem iskazati, izgovoriti, pokazati možda mi ona a snage... barem trunčicu da nastavim dalje bez njega. da se borim bez njega...
da se pravim da volim drugoga... da ovu jubav u sebi nikad nikome ne poklonim... ni svojoj djeci.. jer s drugim ju ne mogu zamisliti.. ako ne mogu s njim.. necu s nikim...
nikad...
vjecito sama...
ja i ljubav u meni.