Drugi par postoli

srijeda, 28.10.2020.

VEČERNJA TJELOVJEŽBA

U ovo vrijeme kad nam COVID 19 sve jače puše za vrat i zaraza se sve se više i jače širi,kako po svijetu,tako i u lijepoj našoj,ukoliko se uskoro situacija ne počne stabilizirati,a kako stvari stoje ne izgleda baš naj bolje da hoće,predstoji nam moguć lockdown ili policiski sat,koji su već neke zemlje po drugi put uvele,a mi se nadamo da se to u lijepoj našoj ipak neće desiti i da ćemo se nekako izvući i bez toga.Sve u svemu trenutna situacija ne izgleda ni malo dobro,pa postoji mogućnost zatvaranja objekata poput sportskih dvorana i u ovom slučaju fitnes centara,što mnogim korisnicima istih neće baš najbolje sjesti.
Što se mene tiče,ja trenutno nisam korisnik fitnes dvorana,mada sam bio ranije dugi niz godina kad su bila neka "bolja"vremena.Sve u svemu održavao sam,a i dalje rekreativno održavam svoju fizičku formu,koliko god mi to vrijeme,posao,ali i volja dopuštaju.
Ukoliko eventualno zbog porasta broja zaraženih od COVIDA ipak dođe do zatvaranja sportskih objekata,vrlo se lako može,makar u smanjenom intenzitetu i na nedovoljno kvalitetnim spravama vježbati i na otvorenom prostoru,gdje se može pono lakše izbjeći fizički kontakt,pa tako i moguć prijenos zaraze.

Photo by Pojidež
Kod nas u Poreču,a vjerovatno i u mnogim drugim gradovima postoje vježbališta na otvorenom,kao i fitnes sprave koje može koristiti slobodno i besplatno svatko ko poželi na njima nešto vježbati,a rekreativno vježbanje razgibavanje,istezanje,kao i razne aerobne vježbe,osim onih koje se vježbaju na spravama,mogu se kvalitetno izvoditi,naravno,ako ima volje.
Ja volim malo zavježbati u onim poslijepodnevnim satima,predveče,jer onda mi nekako to vrijeme najbolje paše,pa sam odlučio da ću biti češći korisnik takvog mjesta.Kako ja već imam od ranije razgibano tijelo,meni je dovoljno sat vremena da se lijepo zagrijem,razgibam i razvježbam,na način kako sam navikao.
Ukoliko budem kroz ove jesenje i zimske mjesece ustrajao u tome što više,a i ako u međuvremenu se situacija s Coronom popravi i zaustavi širenje zaraze do proljeća ili ranije,da ću u sljedeću sezonu ući bar koliko toliko već fit,što je kud i kamo puno bolje i zdravije nego da dočekam sjedeći pred televizorom,te tako izbjeći Coronu ne samo uz vježbanje,nego i općenito.

Oznake: Vanjska teretana

- 21:32 - Komentari (22) - Isprintaj - #

četvrtak, 15.10.2020.

Smrdljika

...a morao sam ovaj post napisati,o jednom događaju koji mi se desio pred nekih tjedan dana,da ne zaboravim.Poznato je da je ovo jesenje vrijeme doba kad nam se u kuće uvlače Smrdljivi Martini kako bi prezimili hladnije nadolazeće dane.Bilo je već par puta da sam ga uočio na škurama prozora u večernjim satima,kako mi se cigan pokušava uvuć u sobu kroz odškrinut prozor na kip."E nećeš majke ti ovaj put",kažem ja i otvorim prozor i onako čvergerom ga opalim i skinem sa škura i zatvorim prozor.Nisam ga htio rukama,pa da me zasmrdi,a smrdi ko sam đava ono šta on ispušta kad je uznemiren.Normalno,to mu je sistem obrane,pa ga zato vjerovatno ni ptice ne jedu.
Znao mi je par puta uletit i ranije u sobu,uvuć se kroz prozor,da ga ne primjetim i to većinom u te neke večernje sate,pa ga odjednom čujem kako bruji po sobi,pa se uvuče u plafonjeru,a tamo je tisan ulaz okolo,pa ne more izać van i onda tako u plafonjeri krepa,a zna sam ga zateć i na robi i na zavjesama,pa ga moraš nekom krpom uhvatit ili salvetom i hitit van da ne smrdi.

photo by internet
Jadan mi se takav baš uvuka u sobu pred nekih tjedan dana kad su bili oni neverini,a da ga nisam predhodno spazija ili čuja kako bruji po sobi.Ništa...legnem ja spavat i pokrijem se plahtom,kad ono u neko doba noći pred jutro probudi me neki smrad,a mirisalo je kao mješavina smrada raspadnutih iznutrica i plina na kojem kuhamo.Onako u nekom polu budnom stanju taj smrad sam najprije osjetio na plahti kojoj sam bio pokriven,pa se okrenem na lijevi bok,..opet smrdi,okrenem se na drugu stranu,..i tu smrdi.Kako sam bio u polu snu,nije mi se dalo dizat,palit svijetlo i provjeravat od kuda taj smrad,nego sam se okrenuo ponovo na leđa i tako opet zaspao.Činilo se kako kad spavam na leđima,ne smrdi ništa.
Probudim se ja tako ujutro,sav neki mamuran i još u sjedećem položaju prije nego sam usta,vidim ono na rubu noge od kreveta tog đavla od Smrdljike (kako ja zovem Smrdećeg Martina) kako gleda u me.Odmah mi je bilo jasno od kud onaj smrad po noći.Vjerovatno kad je uletio u sobu,doletio je do mog kreveta i tu se zadržao negdje oko kušina.Vjerovatno kako sam se obraća po noći u krevetu san mastija po njemu i dodiriva ga licem,pa mi je cilu plahtu i kušin zasmrdija.Dobro da mi nije uša u usta.Posle san se mora i istuširat.
Prvo šta mi je bilo na dohvat ruke bila je čarapa na ulazu u sobu i njom sam onako zgrabija smrdljiku i bacija van kroz prozor.Inače ne volim baš ubijat te i slične leteće ili gmižuće kukce,nego ih radije otjeram ili bacim kroz prozor van.
Ja se nadam da je smdrljika bar udahnula miris moje smrdljive čarape,i prije nego sam ju bacio van,bar je zapamtila što znači smrad...he,he

Oznake: noćni događaj

- 23:01 - Komentari (12) - Isprintaj - #

utorak, 13.10.2020.

Dolomiti kroz durbin

...evo lijepo su se mogle vidjeti (a i još uvijek se mogu) iz Poreča,odnosno iz cijele zapadne Istre.Takav pogled omogućen je nakon nekog nevremena (kao što je nedavno u Istri bilo) i kad se atmosfera na moru rasčisti i zapuše bura.Dugo čekajući ovakvu priliku,iskoristio sam svoj durbin,a za fotografiju upotrijebio mobitel koji sam prislonio na okular i tako uslikao.
photo by Pojidež
photo by Pojidež
...u daljini ispred Dolomita vidi se jedrilica iz horizonta.Sada me to nekako podsjeća na one slike ravnozemljaša koji su svojim teorijama htjeli dokazati da je zemlja ravna ploča,pa bi mogao o tome dati neko svoje mišljenje,ali neću,jer ovaj post nije tome namjenjen.Koliko mi se čini u zadnje vrijeme nije ih više baš ni čuti...pitam se zašto?:)


Oznake: alpe, Dolomiti

- 21:09 - Komentari (8) - Isprintaj - #

četvrtak, 08.10.2020.

Tribalo je...

e da....tribalo se još jednom utoćat u more,pa makar to bilo i zadnji put u ovoj godini.Makar je temperatura mora možda pala tek za koji stupanj,onaj osjećaj da se more ohladilo zasigurno vara i još je rano za to reći...Tek nakon nekoliko minuta boravka u njemu kupanje djeluje kao čisti užitak.Zato treba iskoristiti još ove tople dane.photo by Pojidež
...a nakon ugodnog kupanja,uslijedio je pokušaj slaganja Kamenja,tzv stone ili rock balance.Zanimljiva je to slaganje gdje možeš preispitati svoju koncentraciju,mirnoću i osjet za ravnotežu.Čitao sam negdje da u svijetu postoje festivali Rock balanca,gdje se mogu vidjeti stvarno zavidno složeno kamenje,koje na izgled prkose ravnoteži,ali ipak stoje na mjestu :)
photo by Pojidež

Oznake: kupanje u moru

- 23:44 - Komentari (8) - Isprintaj - #

petak, 18.09.2020.

Kako razbiti monotoniju

Dakle,uskoro ću na ferije,do ne znam kada negdje u sljedećoj godini.Sve zavisno kako će se situacija odvijati s ovom koronom.Tijekom ferija predstoje mi jesenski radovi tj, privatni poslovi branja grožđa i maslina i kad se to sve obere i ako ne bude više drugih radova,tada ću se slobodnije moći posvetiti zanimacijama i aktivnostima koje sam zapostavio tijekom radne sezone,a to je....

1.Povremeno objavit post na blogu.
photo by pojidež
(hm da...nisam baš neki naročiti blogopisac,priznajem...od 2007 pa do danas tek sam prešao 60 postova,što je moram priznati da je daleko od nekog zavidnog broja u odnosu ne neke blogere koji objave godišnje po stotinjak postova,ali pravila nema,pa s toga,ako ne dobijem neku navalu nadahnuća,pa počnem pisat blog ko manijak,do tog trenutka nastavit ću u dosadašnjem tempu.Svatko,ko voli pisati ili objavljivati ono što želi može to učiniti kad god mu se prohtje ili osjeti potrebu podjeliti nešto s drugim blogerima koje čita i koji ga prate.Makar moram priznati da bi mi se broj postova uvelike podebljao da sam objavio sva svoja događanja i doživljaje i ono što sam vidio i čuo i u datom trenutku to nekako zablježio,kako nebi zaboravio,ali eto nisam...zaboravio sam,a poslije kad bi mi došlo na pamet,ne bi se sjetio nekih važnih detalja tih događanja i tako je to prošlo...potrošila se pamet,eto...ali whatever,pisat ću i dalje u tempu kao i do sada,bez neke prisile ali i povremeno čitat i komentirat..ponekad da i rasteretim misli...)

2. Tražit srodnu dušu,djevojku za vezu ili suživot.
photo by internet
(makar znam točno što želim,malo sam u vezi,pa malo soliram,pa opet malo u vezi,pa opet malo soliram...tim tempom to nekako ide u zadnje vrijeme.Ja nikako po tom pitanju na zelenu granu,nikako da se stvari stabiliziraju...ali na kraju krajeva ispada da više soliram nego sam u vezi...hmmm...nisam baš zadovoljan takvim tempom sunce mu kalajsano,ali bit će da je po nešto i u meni krivo zašto je to tako,ali onda je po nešto i u njoj bilo,ili možda je sudbina tako zamješala karte,ko zna..
Ljubav se ne traži,ona se događa,ali treba se i tu truditi i nešto poduzimati...najbolje sjedit i čekat da se pojavi od nekud,makar se dešava svašta,pa može i tako,ali ne uvijek...Makar ja više volim dati malo truda oko toga,a ne da čekam da se sve samo od sebe desi..nije mi to baš neki način za uspijeh,ali na kraju krajeva može ispast da će se tako i desit...ili ću postat stari usamljeni džangrizavi djed.)


3.Radit pirografiju.
photo by pojidež
(kako se vidi iz priloženog u boxovoma bloga s desne strane,postavio sam neke svoje radove čiju sam izradu privremeno obustavio tijekom radne sezone,pa je za nastavak istih bolje pričekati da padne radna temperatura,da se situacija smiri i onda nastane pravo vrijeme za njihov nastavak,tako da se uskoro mogu očekivati i novi radovi.)

4.Povremeno zasvirat gitaru.
photo by pojidež
(Gitara mi već duže vrijeme skuplja prašinu,već godinama...Nikako da ju uzmem u ruke i nešto probam zasvirati,makar znam po akordima.Tijekom ove radne sezone posudio sam ju radnom kolegi koji inače ima svoj bend,a koji svoju gitaru nije ponio,pa mu je moja iole dobro došla.Pa samo tijekom sezone,nakon posla u društvu znali malo zasvirati u zapjevati,što me eto potaklo da joj se ponovo nakon dugo vremena posvetim,bar tijekom zimskih mjeseci.)

5 Usna harmonika.
photo by pojidež
( Još jedan instrument koji me intrigira malo naučit svirat,bar u osnovi osnove.Instrument koji se može ponijeti svugdje sa sobom u bilo koje vrijeme.Prvu usnu harmoniku kupio sam u Lidlu,iz razloga jer sam u tom trenutku razmišljao uzeti ju zato jer će mi možda nekad zatrebati,ako me uhvati želja da ju naučim svirat.Nakon tog vremena ona je također godinama stajala u ladici,sve do tada,kad sam pred 10-ak godina bio čuvar u jednom muzeju tijekom zimskih mjeseci i iz dosade jer nije bilo posjetilaca,sjetio sam se usne harmonike,kao prikladan instrument i tako počeo malo sviruckat i naučio dvije pjesme...e sad ne znam,nitko me još nije čuo kako zvučim,ali nastavak sviranja ne usnoj harmonici ili barem povremeno,ako bude želje i volje,moglo bi se nastaviti...)

6.Karaoke.
photo by internet
(svojevremeno pokušao sam se učlaniti u mješoviti pjevački zbor,nebi li ustanovio kakve su mi glasovne mogućnosti.Dva mjeseca koliko sam odlazio na probe,nikad nisam stao u zbor među pjevače,nego sam sjedio pored klavira za kojim je dirigentica svirala.Moje sluhovne mogućnosti nisu bile dovoljno dobre da bi postao član pjevačkog zbora,ali to je bilo iz razloga jer ih nikad nisam razvijao,tako da imam neki polu sluh koji se još uvijek može razviti u sluh,ali mi treba mentor koji bi me usmjeravao i podučavao pjevanju.Sve u svemu za karaoke bi mogao proći,tako da gdje god mi se ukaže neka prilika,rado pustim glas,ali i pjevam u autu tijekom vožnje,ali i pod tušem.)

7.Održavat formu i fizičku kondiciju.
photo by pojidež
(Tako je,u taj sam đir več bio upao,a to je prvi put bilo dok sam imao nekih 20-ak i kusur godina,pa sam na česte treninge odlazio u teretane,ali tu je bila i svakodnevna vožnja biciklom,dugotrajno pješačenje,a naučio sam voziti i skate role koje sam u ono vrijeme imao među prvima u svojem gradu.Volim plivati,ono maratonski po nekoliko kilometara,tako da mi je to postao ritual kad god se ljeti spustim do plaže i otplivam svoju rutu,a i redovito svake godine uključujem se u plivački maraton od 5 kilometara.Smatram da je naše tijelo vozilo u kojem je naša duša vozač i to vozilo je potrebno održavati koliko toliko kroz cijelu godinu barem o onim nekim osnovnim okvirima rekreativno kako bi naš organizam mogao biti što duže vitalan i zdrav i kao takav funkcionirati.)

8.Učlanit se u neko društvo ili sekciju.
photo by internet
(ukoliko se nema nikakvog posla zimi ili općenito,dobro bi bilo nečim upotpuniti takav dan prije nego utone u delirijum dosade.Kako se to ne bi desilo u mojem slučaju,između ostalog tražio sam učlanjenje u nekakve sekcije ili društva,pa sam tako glumio u amaterskom kazalištu,član sam baroknog društva,okušao sam glasne žice u mješovitom pjevačkom zboru,ali me nije išlo baš nešto naročito,jer imam neki polu sluh kojeg bi trebao usavršavati i vježbati kako bi uspio,ali nikad nije kasnoyes imam i člansku iskaznicu likovne udruge,jer sam na njoj izložio jedan moj pirografski rad...i tako svašta nešta...Mislim da je tako nešto dobro ko ima volje,jer uopznaš dosta novih lica i sprijateljiš se,ali i sebe zabaviš,pa ti lijepše prolazi vrijeme.)

9.Kupiti ribarsku dozvolu i ići na pecanje
photo by internet
(To mi je nekako uvijek bila tiha želja,makar na pecanje sam odlazio barkom dok sam bio još klinac i dok je mene i brata moj pok.otac vodio na pecanje.Brat se učlanio u ribolovno društvo i dosta je dobar ribolovac već godinama,a mene je to nekako tek sada počelo privlačiti kao pecanje s obale.Također je dobro za ubiti vrijeme nekoliko sati,a osim toga može se upecati nešto i veliko i malo,sve ovisno od toga kada i da li riba grize...Postoji kalendar mjesečevih mijena i dizanja plime i oseke,pa po tim mjenema ribolovci točno znaju odrediti kada riba najviše grize,bilo da se peca s obale ili s barke.)

10.Istražiti i obići sva ona mjesta u Istri koja me interesiraju i koje bi želio vidjeti,a do sad nisam imao prilike.
photo by internet
(tako je...sad konačno mi se otvorila prilika da i to učinim.Naime,ja sar rođeni Istrian,rođen u Poreču,a mogu reći da opčenito Istru i njene prirodne ljepote ali i kulturne znamenitosti slabo poznam.Ono malo što sam vidio,to je bilo uglavnom kad sam odlazio s obitelji ili prijateljima na neki đir malo okolo,pa kad bi došli do nekog starog kaštela,nikad nisam imao vremena to malo podrobnije razgledati,jer sam bio ovisan o tome koliko će se oni s kojima putujem zadržati na tom mjestu,a obično su se zadržali kratko,tako da sam vidio,šta sam vidio.Sad imam auto i njime sam neke mjesta već obišao,ali ima toga još dosta,tako da sam si napravio plan pozicija koje bi htio vidit.Trebao bi krenuti putevima Viatrixa za početak :)

11.Fotografirati.
photo by internet
(Uvijek sam nekako bio zaljubljen u fotografiju,makar si jedan štabeli fotoaparat s objektivom još nisam uspio kupiti,ali ne odustajem.Imao sam do sada samo one fotoaparate koje popularno zovu "Idioti",pa sam s njima fotkao,a osim toga tu je sad i mobitel koji može napraviti zavidne fotografije...oni malo bolji modeli.Otvorio sam Flickr - servis za pohranu slike i video sadržaja,pa tamo uplodavam posebne fotografije koje sam malo u photoshopu obradio koje sam tijekom dana iti tjedna usnimio,a odabrane fotke mogu se sortirati u posebne grupe u kojima ih drugi članovi Flikra ocjenjuju.)

12.Opremiti i renovirati svoju sobu
photo by internet
(...to nikako da dođe na red već godinama.Izgleda da je uvijek nešto drugo preče.Kako nisam baš neki ljubitelj modernog namještaja općenito, ja sam nekako ona stara škola koja voli taj stil 70,80-ih godina,tako da ako ove godine budem preuređivao svoju sobu,gledat ću da mi sav namještaj bude nekako u tom stilu.Lesonit malo tamnijih nijansa,a zidovi da budu ofarbani u bilo koju boju,srednjih nijansa,tonova odmarajućih oku,primjerice boja lavande,maslinasto zelena ili neka zagasito naranđasta.Nemam ništa protiv,ali osobno ne volim baš ako je sve ofarbano u jednu boju,najčešće bijelu i plafon i zidovi ko da je to jedini i pravi izbor...treba uključit i malo mašte :)

13.Second life i online igrice.
photo by internet
(ooo yeah...to je bilo ludilo početkom 2007..opći IN na internetu,makar ta igrica ustvari i nije igrica nego virtualni svijet sa primjesama interakcije sa stvarnim likovima.Danas takvih tipova igara ima puno na internetu,ali Second life je u ono vrijeme bio među prvima.To je virtualni svijet u kojem možeš biti sve ono što ti padne na pamet,tj sve ono što ne možeš biti u realnom svijetu,to u Second life-u možeš ostvariti,samo ako pustiš mašti na volju.Te godine ulogiravalo se masa Hrvata,ali i Srba,Slovenaca,Makedonaca i Bosanaca u taj svijet,svi oni koji su za njega čuli,Stvarali su se tzv.Community,tj okupljališta za pojedine nacije.Mogu reći da sam se te 2007,doslovno navukao na tu igricu i to me držalo pune dvije godine,kad sam počeo uviđati da tako naprijed više ne može i da to pomalo postaje i opasno,jer mi se počela stvarati ovisnost.Počeo sam zanemarivati neke važne stvari,ali sam se ipak na vrijeme trznuo i izvukao iz toga,makar sam u Second lifeu proveo dobar dio vremena.Opasno može biti to,ako izgubiš kontrolu.Ja sam hvala bogu sve ono izgubljeno uspio povratiti na vrijeme.Takve igrice zbog svoje grafike i načina,te mogućnosti kakve ona pruža može stvoriti opasnu ovisnost,kao što se ustvari to i danas dešava...Treba biti oprezan kad se u nju ulazi da se ne bi izgubio kontakt sa stvarnim svijetom i potrošilo dragocjeno vrijeme.)

Pitanje je sada čime ću se od ovih opcija najviše uspjeti pozabaviti,jer sa svima od jednom sigurno neću moći,a možda će se pojavit i neka nova ideja,pa svih ovih 13 odbacim...ko zna :)

Oznake: događanja

- 09:55 - Komentari (22) - Isprintaj - #

srijeda, 06.05.2020.

#OstaniDoma foto-izazov 3



Evo je...suši se sviježe oprana i dezinficirana.Nosim ju prema potrebi...neki će ju morati možda nositi još neko dogledno vrijeme (primjerice radnici u trgovinama,pijacama ili na šalterima),ali kako se situacija s koronavirusom bude stišavala,tako će i ona sve više ostajati doma...

Oznake: maskica

- 23:43 - Komentari (24) - Isprintaj - #

utorak, 05.05.2020.

Grljenje i ljubljenje

...neće više biti dozvoljeno,ili će se morati izbjegavati,sve zbog toga kako se tim kontaktom eventualno ne bi prenjela zaraza.Znači li to da će jedno od najsnažnijih oružja ljubavi kao što je grljenje i ljubljenje pokleknuti pred nekakvim COVID-om 19.Možda će se sam taj čin grljenja ili ljubljenja ipak morati izbjegavati u javnosti,isto onako kako se već pomalo i navikavamo da se ne rukujemo,čisto sumnjam da će se to u privatnom ili još bolje intimnom okruženju,misleći pri tom na ljubavne ili bračne parove,baš tako odmah poštivati.Ako po tom pitanju,grljenje i ljubljenje bude bilo preporučeno izbjegavati i u intimnom okruženju,misleći pri tom na sam čin vođenja ljubavi među partnerima ili parovima,gdje sve pršti od strasti,onda i sam pojam intime te vrste prestaje postojati.

slika skinuta s neta

Donedavno bilo je svakodnevnica rukovari se ili zagrliti u domaćinstvu među ukućanima susjedima,prijateljima,poznanicima,što je sad eto postalo tabu,makar ne baš u smislu potpune zabrane,nego više kao preventiva u slučaju prenošenja virusa,pa od sada umjesto toga u modu dolazi laktarenje ili nogarenje kao alternativa,a po najnovijojem načinu i tzv.leđarenje,što će reć zagrliti se s leđa na leđa.

Grljenjem se oslobađaju mnogi hormoni koji utječu na naše pozitivno stanje i osjećaj zadovoljstva,a ovo laktarenje,nogarenje ili leđarenje teško da to mogu nadomjestiti,a vjerujem da neće nikad ni moći.Može biti da će ovo stanje oko koronavirusa još neko vrijeme i potrajati,ali samo da pre dugo ne traje,da nam ovo laktarenje ili nogarenje,koje djeluje kao luk i voda prijeđe u naviku,do te mjere da će nam nakon koronavirusa zagrljaj postati čudan,pa s toga vjerujem da onaj ko bude htio unatoč preventivi privremene zabrane grljenja ili ljubljenja,nači načina da to i dalje čini,ako ne već javno i u društvu,onda bar privatno ili u intimi.

Oznake: grljenje, ljubljenje, #koronavirus

- 22:56 - Komentari (26) - Isprintaj - #

petak, 24.04.2020.

Moj prijatelj Frenky

I prije ovog kronavirusa znalo se desit da tu i tamo po koja divlja životinja zaluta u urbanu sredinu među ljude,međutim dolaskom ove pandemije to više i nije slučajna pojava.Tako eto npr po Venecijanskim kanalima čije su vode opet čiste i bistre,viđeni dupini i meduze,po Parizu šeću divlje svinje,divlje koze po selima i gradovima Walesa,Jeleni po Japanu..itd,a vjerovatno i u Hrvatskoj su u nekim gradovima viđene divlje životinje kako bez straha šeću,a najviše iz razloga što nema ljudi koji su po kućama zbog izolacije ili karantene.

I Poreč ima jednu takvu pojavu.Riječ je o labudovima.Labudovi su se znali viđati u Porečkoj uvali Peškera i prije par godine,kad još nije bilo korone,ali držali su se na distanci od obale.Znao sam ih onda po koji put vidjeti,ali ne pamtim da su dolazili do same obale.Sjećam se da su bili u troje.Znalo ih se vidjeti nekoliko dana,pa bi onda odletjeli na neko drugo mjesto.
Kako je u Poreču jednako kao i u mnogim gradovima diljem hrvatske sada relativno pusto.Ljudi viđeni na ulicama mogu se preko dana praktično skoro pa izbrojati,tako se promjenila i priča o labudovima koji su se i ove godine ponovo pojavili,ali za razliku od ranijih godina sad više nisu na distanci od obale,nego štoviše viđeni su da plivaju tik uz nju.Ja osobno vidio sam samo jednog labuda kako pliva uz obalu i ljudi mu dobacuju komadiće kruha ili po koji keksić.

Tako jedne prilike šećući duž Peškere vidio sam ga iz daljine kako se upravo približava obali.Kako sam pri sebi tada imao oveći sendvič,kojeg sam namjeravao smazati,odlučio sam da ću dio njega pokušati podijeliti s njim.Kako sam mu se približavao već trgajući sendvič na komade,ovaj kao da me primijetio i krenuo prema meni.Bacio sam mu jedan komad kruha,međutim galebovi koji su se tu sjatili bili su brži i dograbili kruh prije njega.Srećom taj dan bila je oseka,pa sam se odlučio spustiti niz obalu,tik uz more,mašući u zraku sendvičem kako bi me labud mogao pratiti i krenuti za mnom,ali pazeći i pri tom da mi sendvič koji galeb u letu ne zgrabi,što je lako moguće




...Spustivši se tako skroz uz more,evo ga,dolazi on u svoj svojoj veličini i gracijoznosti koje mogu reći izaziva strahopoštovanje.Kad ti priđe tako blizu,mogu reći da je golem za razliku od prije dok sam ga gledao s obale.Reklo bi se da u njemu ima najmanje 8 do 10 kila.Vidjevši ga kako onako prilazi mirno i bez straha,klizeći po površini mora,rekao bih da je s razlogom po njemu nazvan onaj balet "Labuđe jezero" P.I.Čajkovskog.

"Ooooo,pa gdje si mi Frenky"...viknem ja njemu.Frenky mi je bilo prvo ime šta mi je palo na pamet...."Evo sad ćemo se ja i ti lijepo pogostit ovim sendvičem.pola-pola.Ja častim"...rekoh ja njemu i počnem mu trgati komade sendviča koje je on halapljivo,ali snažno kljunom otimao iz mojih ruku.Bilo je to fascinantno gledati kao on onim svojim dugim,elegantnim i elastičnim vratom,uvijajući ga čas lijevo,čas desno dohvaća svaki komadić koji mu bacam,ali i onaj koji on sam uzima iz mojih ruku.Sjatilo se tu i nešto golubova,koji su prišli blizu,ali i još više galebova,koji su samo vrebali,ne bi li se domogli ili još bolje ukrali koji komad kruha,ali im nisam dao...ništa.Golubovi su dobili neke mrvice,"a vi galebovi,gospoda...imate kante i kontejnere...i onako svaki dan na njima visite,pa šta hoćete,idite tamo se hranit...nema ništa za vas,ko vas šiša"..rekao sam.

Moj prijatelj Frenky,prišao mi je sasvim blizu,gotovo da sam ga mogao i dotaknuti.Čak sam ga u jednom mahu i uspio pogladiti po perju,dok je imao glavu okrenutu u suprotnom smjeru jedući kruh koji sam mu davao.Čim bi primjetio da ruku pružam prema njemu upasno bi počeo prijetiti,uzdižući prsa i vrat u zrak,ispuštajući siktave zvukove upozorenja.U jednom trenutku mislio sam da će me napast,ali ipak nije,nego samo kao da je htio reći "Dalje ruke od mene...ja i ti još nismo na TI,a vjerovatno nikad nećemo ni biti...i nemoj misliti da ako me sad hraniš da smo u prijateljstvu"..."Neka,neka,pomislim si ja,nek si ti meni živ i zdrav i da si se najeo lijepo,a za prijateljstvo ne brini"
Kad je nestako sendvića kojeg smo podjelili,polako se počeo udaljati od obale,uvijek onako graciozno kako je i došao.









Oznake: labudovi, #koronavirus, pandemija

- 23:39 - Komentari (22) - Isprintaj - #

nedjelja, 12.04.2020.

SRETAN USKRS

Svim svojim vjernim pratiteljima i čitateljima,kao i čitavoj Blogosferi želim sretan i blagoslovljen Uskrs

fotografija preuzeta s neta.



Oznake: Uskrsna čestitka

- 14:01 - Komentari (5) - Isprintaj - #

subota, 04.04.2020.

The Day the Earth Stood Still


iliti "Dan kad je zemlja stala"...to je naslov SF kino filma iz remakea 2008 godine,a govori o dolasku vanzemaljaca na zemlju.Sam naziv filma baš kao da je baš primjeren trenutnoj situaciji koja se događa kao posljedica dolaska,odnosno pojave koronavirusa,koji se nesmiljeno relativno brzo raširio i pretvorio naš planet u pandemiju.

Za mene je taj dan počeo 16.3.2020.kad nam je prekinut rad u firmi zbog novonastale situacije i opasnosti širenja virusa.Dok je u Italiji virus uzimao sve više maha,odnoseći prve žrtve,lupao je i na vrata naše granice i bilo je pitanje dana samo kad će ih probiti.Naš je Nacionalni krizni stožer civilne zaštite odmah reagirao time što je najprije privremeno obustavio rad svim turističkim objektima,hotelima i kampovima koji su se spremali i uređivali za predsezonu,a odmah za tim i privremeno obustavio rada ugostiteljskih objekata,kino dvorana, kazališta, knjižnica i čitaonica te privremene obustave rada niza uslužnih djelatnosti,teretana, sportskih te fitnes i rekreacijskih centara, obustave održavanja izložbi, revija i sajmova,crkvenih misa te privremene obustave rada plesnih škola, dječjih i drugih radinica te noćnih i disco klubova.Par mjeseci nakon što su škole i fakulteti otvorili svoja vrata nakon prošlogodišnjeg štrajka nastavnika i profesura,ponovo su ih morali zatvoriti na 30 dana,zbog opasnosti širenja zaraze koronavirusa.Nedugo za tim zatvorile su se i sve trgovine koje nisu neophodno potrebne,osim prehrambenih i još nekih trgovina.Zabranjena su bilo kakva masovna okupljanja,pa je sve svedeno samo na individualna druženja sa ne više od dvije osobe,a naj popolarnija parola na cijeloj planeti postala je "STAY AT HOME" iliti "OSTANI DOMA"Na koncu i napuštanje mjesta boravka više nije bilo moguće bez propusnice.

Život kao da je trenutno svugdje zamro,bar onakav kakav nam je bio svakodnevnica pred samo dva mjeseca.Kao da je zemlja stvarno stala,onako nekako karikirano rečeno.
Poštujem sva propisana pravila glede zaštite od koronavirusa,učestalo pranje ruku,držanje distance,međutim nisam baš jedan od onih koji ne mrdaju nikud iz kuće cijele dane.Ako ima nešto šta moram obaviti u gradu,to napravim,ali redovito sam u šetnji vani,svaki dan...naravno individualno,solo ili se provozam biciklom đir okolo.Istina je i to da jedan dio dana visim na kompu i Tv par sati,ali imam svojih aktivnosti.Ne želim si baš dozvoliti da se previše opustim.Ako neđem neki poslić meni primjeren na crno sada,rado ću prihvatiti,makar firma u kojoj radim nije nam raskinula ugovore,tako da makar sam kod kuće i dok se stvore uvjeti za ponovni povratak na posao,redovito će mi dolaziti plaća (makar umanjena),teči će radni staž i zdrastveno osiguranje.Tu privilegiju na žalost mnogi možda neće imati,pa se ne smijem žaliti...moram biti zadovoljan time šta dobijem,pa čak da je eventualno i manje.

Pred nekoliko godina počeo sam samostalno učit se svirati usnu harmoniku,pa nakon toga nisam dugo svirao,a budući da imam sad vremena na pretek,evo prilike da malo obnovim znanje,a možda i naučim koju novu svirku.Odlazim brat u šumu šparoge bar svaki drugi,treći dan,a sad je baš vrijeme kad je njihova sezona,tako da i time kratim vrijeme,a dobro je i za razgibavanje,a kad smo kod razgibavanja nedaleko uz more postavljene su sprave za vježbanje.Ne znam da li je dozvoljeno,jer u blizini tih sprava je i dječje igralište koje je obljepljeno trakama,kao zabrana trenutna zabrana pristupa,dok ove sprave nisu,tako da odem u kasnim posljepodnevnim satima malo se razgibat i time održavam fizičku kondiciju.Nastavio sam i s pirografijom,makar nekako nećkavo,ali imam radova još za završit,pa tako da će i to biti dodatna aktivnost.

Sve u svemu lijepo je prošetat po prirodi i uz more,gdje god se može.Makar mi priroda izgleda isto kao i prije ove pandemije,nekako je osjećaj drugačiji.Mislim da će priroda najviše zaraditi i obnoviti se,regenerirati.U industriskim zonama i na mjestima gdje ima puno onečišćenja,zrak kao da postaje sve čišći.U ovom zlu ipak ima i nešto dobro.Dolaze topliji dani koji bi,kažu stručnjaci možda mogli usporiti širenje ovog virusa,pa bi se svi mogli u neko dogledno vrijeme ponovo vratiti u svakodnevnicu prije korone.Kažu da nakon ovoga svijet više neće biti kao prije,bar za neko određeno vrijeme.Možda je došlo vrijeme da balans koji je dosad bio više na materijalnim,pretegne na duhovne vrijednosti,ili se barem na vagi poravnaju.Živi bili pa vidjeli nakon korone.

P.S....unatoč tome kako sam prekinuo raditi 16.3.2020,a kako je od tog dana krenulo sa uvođenjem preventivnih mjera u cilju zaustavljanja širenja koronavirusa i još k tomu taj dan je bio zadnji put od kako sam se obrijao,pa sam eto odlučio da se naću od tada brijat sve dok se situacija u tom pogledu ponovo ne poravna kao kad je bila tog datuma,pa me baš zanima dokle će mi brada narast naughtynut

Oznake: #koronavirus

- 23:29 - Komentari (8) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.