Sasha je otvorio svoje oči i ugledao Niju kraj sebe. Bila je tako lijepa, tako prekrasna dok je snivala nježno kraj njega. Ne. Nisu vodili ljubav prethodne noći. Samo ju je zamolio da zaspe kraj njega, a ona se nije protivila. Neko su vrijeme pričali o svemu sve dok ona nije zaspala jer je bila umorna. Neko ju je vrijeme on promatrao dok je nježno mrmrljala u snu i svako toliko bi joj utisnuo poljubac u rumene obraščiće sve dok i on nije završio u svijetu snova.
Pogled mu je pao na sat. Bilo je sedam ujutro. On nije trebao ići na fakultet jer nije imao predavanja, ali zato je Nia bila ta koja je trebala. Nježno joj je pomilovao obraze i utisnuo joj poljubac na usne, a ona je polako otvorila svoje oči duboko uzdahnuvši.
„Dobro jutro.“ –pozdravila ga je.
„Dobro jutro.“ –nasmiješio joj se.
„Zašto me budiš?“
„Sedam sati je. Trebala bi se spremiti za faks.“
„Ne ide mi se.“
„Moraš!“
Duboko je uzdahnula, zijevnula i rastegnula se, a zatim se dignula sa kreveta. Prišla je ormaru, otvorila ga i pogledala što bi mogla obući. Shvativši da se Sasha još nalazio u njenoj sobi, pogledala je u njega upitnim izrazom lica.
„Ok, ok, idem vani!“ –dignuo se sa kreveta.
„Oprosti, ali...“ –slegnula je ramenima.
„Da, da... Žene trebaju privatnost! Shvatio sam to.“
Nasmiješila mu se. Otvorio je vrata kako bi izašao iz sobe, ali ga je ona zaustavila. Zbunjeno je pogledao u nju, a djevojka ga je obgrlila rukama oko vrata i utisnula mu brzi poljubac u usta. Nasmiješio joj se i poljubio ju još jednom.
„Vidimo se nakon faksa?“ –upitala ga je.
„Doći ću po tebe ispred njega.“ –odgovorio je.
Klimnula je glavom, poljubila ga još jednom i udaljila se od njega, a on ju je lagano udario po stražnjici zbog čega se ona okrenula prema njemu. Prostrijelila ga je pogledom, a on joj se nasmiješio, namignuo, te izašao iz sobe zatvorivši vrata. Nia je odmahnula glavom, ali je nasmiješeno otišla odlučiti što obući onog jutra.
Sasha je otišao do sudopera popiti čašu vode, a nakon toga je mislio otići nastaviti spavati jer svejedno nije imao što raditi. Ako bude imao volje, mogao bi i nastaviti s učenjem, ali znao je da bi neprestano razmišljao o Niji.
„Sad mi ševiš sestru, ha?“ –ugledao je Patricka kako se podiže sa trosjeda.
„Isuse, Patrick!“ –uzviknuo je. „K'o fantom si!“
„Nisi mi odgovorio na pitanje.“
„Nije ono što misliš!“
„Naravno da nije, je l' da? Jer ja... ja sam si umislio da si ti proveo noć u Nijinoj sobi, je l' da?!“
„Daj se smiri, kompa! Nisam imao ništa s njom! Barem ne ono što ti misliš da jesam!“
„Sereš!!“ –Patrick ga je uhvatio za majicu i ljutito gurnuo od frižider koji se prodrmao.
„SMIRI SE!“ –viknuo je Sasha i ljutito ga odgurnuo od sebe.
„Što se ovdje događa?“ –upitala je iznenađeno Nia.
Patrick ju je prostrijelio pogledom, podignuo je jaknu sa trosjeda i izašao iz stana zalupivši vratima.
„Što je bilo?“ –iznenađeno će Nia, pomalo se počela i brinuti.
„Misli da smo ti i ja spavali skupa i poludio je.“ –odgovorio joj je Sasha.
Duboko je uzdahnula.
„Oprosti.“ –promrmljala je. „Uvijek je bio zaštitnički rastrojen prema meni. Nije te ozlijedio!“
„Nikako!“ –odmahnuo je glavom i privukao ju k sebi. „Nemaš se zbog čega ispričavati. Nisi ti kriva zbog toga! Znam kako je to biti stariji brat i imati sestru za koju se stalno brineš da ju netko ne povrijedi, ali... Nikada nisam tako reagirao!“
Ponovno je uzdahnula i prislonila glavu na njegova prsa. Nije joj bilo normalno to što se njen brat tako bezobrazno ponio prema njenom novom dečku. Namjeravala je razgovarati s njime, reći mu da je Sasha sada njen dečko, ali odlučila je da će navečer porazgovarati o njegovom ponašanju.
„Daj, ne brini se. Pričat ću ja s njim i vidjet ćeš da će sve biti u redu!“ –rekao joj je nježno Sasha.
„Ne.“ –odmahnula je glavom i pogledala ga odlučno. „Ja sam mu sestra i ja ću to učiniti!“
„Sigurno?“
„Sigurno. Idem se sada našminkati!“
Klimnuo je glavom i poljubio ju, a ona se udaljila od njega. Nagnuo se na namještaj i zamišljeno pogledao ispred sebe. Nije mogao vjerovati da bi Patrick onako morao reagirati i to ga je začudilo. Nikada nije bio agresivan čovjek. Možda ga je razumio jer je ipak on imao mlađu sestru zbog koje bi se potukao i da treba, da ju netko povrijedi, ali Patrick je znao da on nije loša osoba i da ne bi mogao nauditi Niji.
Patrick je onog dana odlučio preskočiti posao. Javio je da je bolestan i da ne može doći, ali nije se namjeravao vratiti kod kuće. Umjesto toga, otišao je u kafić, sjeo za šankom i ispijao već četvrtu čašu žestokog pića razmišljajući o Sashi i Niji.
„Patrick?“ –začuo je poznati glas.
Pogledao je u stranu i ugledao poznatu djevojku kraj sebe. Sindy je bila djevojka malo niža od njega, vitka, jako zgodna i duge plave kose. Promatrala ga je svojim velikim plavim očima; upitnim izrazom lica.
„Što radiš ovdje u ovo doba jutra?“ –sjela je kraj njega, na barsku stolicu. „I to pijan?“
„Razmišljam o tome kako mi prokleti Sasha ševi sestru.“ –podignuo je čašu u kojoj je bilo još whiskya, te ga ispijo do kraja.
„Uhm, ne znam kako ti je, dragi, ali... To nisu tvoje stvari!“
„Nisu moje stvari?! To mi je sestra, Sin!“
„Da, ali tvoja sestra ima osamnaest godina, je l' da?“
„Ne mora značiti da se mora ševiti s kim god želi!“
„Istina, ali ona to radi samo sa Sashom! Iako to, doista, nisu tvoje stvari.“
Frknuo je, odmahnuo glavom i nasmijao se na samu pomisao o tome kako njegov cimer i njegova sestra spavaju skupa. Nije ono mogao dopustiti; jednostavno nije smio jer se opet to radili o Niji, a nju je volio više od ičega na cijelome Svijetu.
Prislonio je ruku na glavu, izvukao drugom kutiju cigareta iz džepa, te stavio cigaretu u usta. Pripremao se zapaliti kad je iznenada ugledao upaljeni upaljač pred sobom. Pogledao je krajičkom oka u stranu, a Sindy mu se nasmiješila.
Gledao je u strop, te duboko uzdahnuo. Rukom je prošao kroz kosu, odmahnuo glavom i nasmijao se tiho zbog onoga što se dogodilo. Pogledao je kraj sebe. Sindy je mirno spavala kraj njega. Pretpostavljao je da nije niti znala da se probudio što mu je išlo u korist.
Polako se dignuo sa kreveta, kako ne bi napravio bilo kakvi zvuk i probudio ju. Podignuo je svoju odjeću sa poda, obukao se i izašao iz njene sobe. Požurio je prema izlaznim vratima dok je oblačio jaknu, te se spustio niz stepenice što je brže mogao kako bi pobjegao od Sindy.
Kad je izašao iz zgrade u kojoj je ona stanovala kao podstanar primijetio je da je vani pao mrak. Pogledao je na sat. Već je bilo pet popodne, a bilo je normalno da je padao mrak kad je bio kraj studenog.
Nije bio siguran da li se trebao vratiti kod kuće, ali odlučio je da će se prvo prošetati kako bi razbistrio misli i otrijeznio se. Glava ga je užasno boljela zbog mamurluka jer je zajedno sa Sindy popio duplo više od onoga što je pio kad mu se ona nije pridružila.
Razmišljao je o onome što je učinio sa svojom kolegicom sa faksa. Pokajao se i zbog toga je pobjegao od njene kuće. Razmišljao je o tome da bi uz njenu pomoć možda prestao razmišljati o onome što se dogodilo, ali to nije bilo moguće jer je razmišljao o tome da vodi ljubav s Niom umjesto Sashe.
Nia je neprestano gledala u sat kako bi vidjela kad će se njen brat napokon pojaviti na ulazu. Iritiralo ju je to što joj se nije javljao na mobitel i počinjala se brinuti o njemu. Bilo ju je strah da mu se nešto nije desilo jer je prije dva i pol sata završio sa poslom, tj. trebao je biti gotovo, a javio bi joj da će kasniti. Možda je bio previše ljut na nju da bi joj uopće javio da će zakasniti i pustio ju da se brine o njemu.
Odmahnula je glavom i duboko uzdahnula jer nije mogla vjerovati koliko se njen brat počinjao mijenjati. Bio je nepoznat. Inače se nije ponašao tako bezobrazno, ali možda je mislio da bi ju Sasha mogao povrijediti kao što je to učinio i dečko s kojim je bila u vezi prije tri i pol godine, koji je preminuo i uz to još nisu pronašli osobu koja ga je udarila automobilom.
„Mrzim kad je netko sa mnom tijelom, ali mislima nije.“ –rekao je Sasha.
Pogledala je u njega jer je sjedio odmah do nje. Duboko je uzdahnula, rukom prošla kroz njegovu kosu i poljubila, te prislonila glavu na njegova prsa, a on ju je obgrlio rukom.
„Razmišljala sam o Patricku.“ –uzvratila je.
„Pretpostavio sam.“ –uzdahnuo je. „Nemoj se brinuti za njega!“
„Samo želim popričati s njim, a imam osjećaj da se on ne želi vratiti doma namjerno!“
Sasha je želio reći nešto na to, ali vrata su se otvorila u onom trenutku i prekinula ga. Patrick je pogledao u njih dvoje, a njegova se sestra dignula sa trosjeda i pogledala u njega. Njen brat je okrenuo pogled i prošao kraj njih dvoje kao da ne postoje dok su oni gledali za njim.
„O, ma daj, nećeš valjda biti prokleti klinac i biti ljut jer imam dečka koji je tvoj prijatelj?!“ –viknula je.
„Ševiš se s mojim prijateljem!“ –okrenuo se ljutito prema njoj.
„Ne ševim se jer sam djevica, ok?! Ako želiš ići ću kod ginekologa i dovesti ti proklete dokaze da nisam još niti jednom spavala s dečkom, ako će ti to pomoći u tome da se ne ponašaš toliko kretenski!“
Gledao je u tišini prema njoj, a ona je bijesno prošla kraj njega, ušla u svoju sobu i zalupila vratima. Tresak je odjeknuo stanom, a Sasha i Patrick su gledali svatko na svoju stranu.
Ispričavam se. Ponekad znam biti naporna s objavljivanjem.
Patrick je sjedio za stolom i promatrao svoju sestru kako radi večeru. Više puta joj je ponudio svoju pomoć, ali ona ju je odbijala jer je voljela sama raditi što god je trebala. On je znao da ima isti karakter kao i njihova majka, ali to mu se sviđalo kod obje. Bile su temperamente, simpatične i uvijek radile ono što bi si zacrtale. Bile su svojeglave i ne bi nikome dopuštale da im stane na put.
„Nia...“ –prozvao ju je.
„Molim?“ –okrenula se prema njemu.
Djevojka je začuđeno gledala brata jer ju je on u tišini promatrao. Želio ju je pitati nešto važno, nešto što ga je neprestano tištilo, a nije smjelo jer... ona je bila njegova sestra; samo sestra.
„Što imaš sa Sashom?“ –upitao ju je.
Oblikovala je usta u slovo o ne shvaćajući zbog čega ju je ono pitao. Nije ni sama znala što da mu odgovori.
„Što imam sa Sashom?“ –ponovila je njegovo pitanje.
Klimnuo je glavom i pogledao ju sa zanimanjem.
„Samo smo prijatelji.“ –odgovorila je i nasmiješila mu se. „Čemu takvo glupo pitanje?“
„Zanimalo me. Nekako mi je izgledalo da ima iskri između vas!“ –rekao je.
„Zbilja?“ –pogledala ga je nacerivši se.
Klimnuo je glavom.
„Ali rekla si da ste samo prijatelji, pa sam krivo vidio!“ –slegnuo je ramenima i dignuo se sa stolice.
„Gdje je on, usput?“ –upitala je ona sa zanimanjem.
„Otišao je sa Sindy na piće.“
„Sindy?“
„Da. Sindy. Ali to tebi ne smeta jer ste prijatelji, je l' da?“
Klimnula je glavom gledajući zbunjeno u njega. Nasmiješio se, prišao joj i utisnuo poljubac u njeno čelo. Udaljio se nasmiješeno od nje. Trebao se istuširati jer je nakon večere namjeravao otići odmah na spavanje pošto je sutradan morao raditi ujutro jer nije imao predavanja.
Bilo mu je jako drago što je njegova sestra rekla da su Sasha i ona samo prijatelji, ali nije mogao maknuti njen izraz lica iz glave kad je čula da je njihov cimer otišao sa nepoznatom curom na kavu. Izgledala je uzrujano, pa je pogledao u nju prije nego je nastavio prema kupaonici. Djevojka je zamišljeno gledala u hranu koja se pekla u rerni.
Otvorio je vrata kupaonice, zatvorio ih i ljutito udario rukom od ormarić.
„Stalo joj je!“ –pomislio je.
Nia je sjedila za stolom dok se njen brat tuširao, te je zamišljeno gledala u televiziju zaboravivši na to da bi pizza trebala uskoro biti gotova i da bi mogla izgorjeti ako ostane duže u toploj rerni. Totalno je zaboravila na večeru koju je radila zbog onoga što joj je brat rekao.
Nije se smjela osjećati čudno što je Sasha bio na kavi s drugom djevojkom, ali opet joj nije bilo svejedno i užasno joj je smetalo. To je jako mrzila. Mrzila se osjećati ugroženo, a da sama nije znala zbog čega se osjećala tako. Nije joj moglo biti stalo do Sashe jer su bili cimeri, odlični prijatelji, ali... koje je drugo objašnjenje moglo biti?!
Prislonila je glavu na ruke, na stolu, i duboko uzdahnula.
„Što radi vani sa drugom curom?!“ –upitala je samu sebe.
Brzo je odmahnula glavom kad je shvatila o čemu razmišlja. Nije smjela onako razmišljati o njemu. Zapravo, kad bi bolje razmislila, nije uopće smjela razmišljati o njemu jer je on bio samo slobodan čovjek i mogao je raditi što god želim i s kim god želi. No... njoj je to užasno smetalo.
Poskočila je kad su se ulazna vrata naglo otvorila. Sasha je ušao u stan i gurnuo nogom vrata.
„Oh, znao sam da ti nešto kuhaš!“ –rekao je nasmiješeno. „Miris se čuje na cijelome katu!“
„Sigurna sam da Sindy radi puno bolju hranu od mene!“ –nadodala je.
Zbunjeno ju je pogledao, a ona je raširila oči i ruku prislonila na usta. Nastala je neugodna tišina, a djevojka je osjećala kako joj se obrazi žare. Dignula se sa stolice i potrčala prema svojoj sobi sudarivši se u brata koji je izlazio iz kupaonice.
„Wow, što je tebi?!“ –zbunjeno će Patrick.
„Pazi na pizzu.“ –promrmljala je i ušla u sobu.
Uzela je jastuk, stavila ga na glavu i izderala se u njega kako bi izbacila ono iz sebe. Počela je hodati gore – dolje po sobi psovajući jer joj je izletjelo iz ustiju ono što nije trebalo. Osjećala se užasno i posramljeno, te se neprestano pitala što je Sasha sada mislio o njoj. Željela je ostati u onoj sobi danima, ali znala je da nije kukavica i da se mora suočiti s onime što rekla s toga je duboko uzdahnula, te otvorila vrata.
Provirila je u kuhinju. Sasha i njen brat sjedili su za stolom i već počeli jesti pizzu. Sasha je podignuo pogled prema njoj, a ona je poželjela iskopati sama sebi rupu i baciti se u nju kako bi se sakrila od one sramote.
„Odlična je!“ –rekao je Patrick.
Klimnula je glavom i sjela za stola, preko puta Sashe.
„Da, istina.“ –uzvratio je i on. „Stvarno je odlična! I da, Sindy ne zna kuhati tako da ćeš ti uvijek biti najbolja u tome!“
Patrick je zbunjeno pogledalo u oboje. Primijetio je koliko je njegova sestra rumena u licu, te je pogledao u cimera koji se smješkao. Nia je spustila pogled i u tišini krenula jesti jer joj je bilo užasno neugodno zbog onoga što se dogodilo; pogotovo jer je to spomenuo nekoliko minuta nakon.
Nia je provela veliki dio večeri u sobi jer se nije mogla suočiti sa Sashinim pogledom. Nakon što je pročitala knjigu do kraja, spremila ju je u ladicu i odlučila napokon izaći iz svojeg “brloga“.
Otvorila je vrata sobe. Svijetla su bila ugašena jer je Patrick odavno otišao spavati, a Sasha je vjerojatno učio ili spavao. Nadala se da je bilo tako jer se nije mogla suočiti s njim nakon što se onako idiotski ponijela.
Upalila je svijetlo i pogledala u kuhinju. Duboko je uzdahnula vidjevši koliko je suđa bilo u sudoperu, te je počela proklinjati trenutak kad se nije izderala na dečke. Sve je ona morala raditi po kući: čistiti, peglati, prati odjeću, kuhati, a to joj je počinjalo ići na živce. Poželjela ih je probuditi i natjerati da naprave nešto, ali duboko je uzdahnula i krenula s pranjem suđa.
„Znao sam da ćeš kad – tad izađi iz sobe!“ –začula je glas iza sebe.
Poskočila je stavivši ruku na ustima kako se ne bi izderala i probudila brata. Pogledala je iza sebe i ugledala Sashu kako sjedi na trosjedu okrenute glave prema njoj. Vidjela je pospane oči, a uopće ga nije primijetila ondje jer je vjerojatno zaspao na trosjedu.
Odmahnula je glavom.
„Ti nisi normalan!“ –zakolutala je očima. „Mogao si se barem najaviti da si ovdje, a ne stvoriti se odjednom!“
„Oprosti. Probudila si me hodanjem po stanu!“ –zijevnuo je i dignuo se sa trosjeda.
„Nisam znala da si ovdje. Mislila sam da spavaš!“
„Ma gledao sam televiziju i čekao da ti napokon izađeš iz sobe jer ti nisam htio smetati, pa sam zaspao ovdje. Ne sjećam se da sam išta ugasio! Moguće je da se Patrick probudio i vidio upaljena svijetla, pa ih je on ugasio!“
Klimnula je glavom, te mu okrenula leđa i upalila vodu kako bi počela s pranjem suđa. Čula je korake iza sebe i ukipila se istog trena. Molila se da joj se Sasha ne približi jer nije znala što bi u onom trenutku učila.
Naravno, nije imala sreće. Osjetila ga je točno iza sebe, ali nije se usudila okrenuti se prema njemu. Stajala je ondje, ukipljeno, na mjestu tjerajući se da diše jer je na trenutak zaboravila to činiti. Osjetila je njegov dah na svojemu vratu zbog čega su ju trnci prošli po cijelome tijelo, pa je ispustila uzdah. Osjetila je njegove dodire na njenim rukama koje su bile prislonjene na sudoper. Njihovi su se prsti isprepletali, a djevojka je znala da je on mogao osjetiti kako drhti.
„Mogla si mi jednostavno reći da ti je stalo, a ne ispaliti ono u vezi Sindy jer si ljubomorna!“ –čula je smijeh u njegovom glas.
Naglo se okrenula prema njemu, pomalo ga odgurnuvši od sebe. Napučila je usne i prekrižila ruke na prsima.
„Nisam ljubomorna!“ –uzvratila je.
Sasha se nasmijao.
„Nisam!“ –lagano ga je odgurnula.
„Dobro, dobro!“ –podignuo je ruke. „Ali ona ti je samo moja kolegica s faksa i morao sam joj objasniti nešto u vezi nekog predmeta! Uglavnom, držao sam joj instrukcije u kafiću u kojoj je bilo najmanje trideset ljudi tako da, možeš biti sigurna da nismo ništa radili!“
„Mene se ne tiče što ti radiš!“
Odmahnuo je glavom jer nije mogao vjerovati koliko je ona djevojka bila uporna u tome da joj laže o njenim osjećajima. Znao je da ona nešto osjeća prema njemu jer je i on osjećao to isto prema njoj unatoč tome što je uporno pokušavao sakriti zbog Patricka.
Prišao joj je, a ona ga je gledala ravno u oči sa svojim prekrasnim, velikim i zelenim. Prislonio joj je ruku na obraz, nježno ga pomilovao, a ona je opustila ruke. Rukom je prošao kroz njenu kosu i nasmiješio joj se. Djevojka se također osmjehnula, te spustila pogled jer joj je pomalo bilo neugodno zbog onoga.
Podignuo joj je nježno bradu kako bi ga pogledala ravno u oči. Učinila je to pomalo zbunjena, preplašena zbog onoga što je slijedilo, ali bila je jako uzbuđena. Kad je osjetila njegove usne na svojima prepustila se duboko uzdahnuvši. Obgrlila ga je rukama oko vrata i uzvratila mu strastvenije poljubac. On ju je obgrlio oko struka i stisnuo ju uza sebe ne puštajući je jer to nikako nije želio učiniti.
Patrick ih je promatrao iz svoje tamne sobe. Nipošto mu se ono nije svidjelo, pa je zatvorio vrata polako kako ih ne bi prekinuo u onome što su radili.
Post posvečen svima vama, dragi moji čitatelji!
Drago mi je što se blogosfera počela buditi, što su me pronašli stari čitatelji i što sam dobila nove.
Drago mi je što se blogosfera počela buditi, što su me pronašli stari čitatelji i što sam dobila nove.
Nia se veselo penjala stepenicama na kat. Nije imala volje čekati lift da dođe, pa je radije pješačila do četvrtog kata unatoč tome što joj se nikako nije svidjelo što su živjeli na sredini zgrade. Voljela je živjeli ili u kući ili na prvom katu baš zbog toga što je donekle bila lijena toliko pješačiti gore - dolje, ali na sreću, bila je zahvalna što su imali lift, pa se posluživala njime skoro svaki put kad bi trebala izaći iz zgrade.
Napokon je došla na četvrti kat, izvukla je ključeve iz torbice i krenula otključati vrata kad je čula da se vrata lifta otvaraju. Na kratko je pogledala prema njemu, te skrenula pogled prema ulaznim vratima stana. Ponovno se okrenula jer joj se učinilo da je vidjela poznatu osobu i, kao što je pretpostavila, radilo se o Sashi. Hodao je pognute glave i poluotvorenih očiju.
„Hej, Sasha!“ –pozdravila ga je veselo.
Podignuo je pogled prema njoj i nasmiješio joj se.
„Hej.“ –prišao joj je.
„Je li sve u redu?“ –nakrivila je glavu.
„Samo sam pospan i jedva čekam da se bacim u krevet.“
„Oh, pa tako ti i treba kad si išao vani s Patrickom sinoć!“
Nasmijao se.
„Imaš pravo.“ –namignuo joj je. „Mislim da nikada neću naučiti da ne smijem izaći s njim vani. Glava mi još pulsira!“
„Mogao si ostati kod kuće i izmisliti da imaš za učiti!“ –rekla je, te otključala vrata.
„AHA!“ –pljesnuo je rukama. „Znao sam da nemaš volje izaći s nama!“
„Imala sam, ali ja sam doista trebala učiti. Danas sam imala ispit!“
„Svejedno meni ne bi prošla ta izmišljotina jer, nažalost, idem s njim na predavanja! Sve u svemu... Kako je prošao ispit?“
„Ne znam. Vidjet ću sutra na internetu rezultate, ali mislim da će dobro proći! Jako sam učila.“
„Držim fige!“ –uzvratio je udaljavajući se od nje.
„Jesi li gladan?“ –upitala ga je.
Zastao je na sekundu, pogledao prema strop i razmislio je li želio jesti ili ne. Pogledao je u Niju koja je gledala u njega čekajući odgovor, a zatim je klimnuo glavom. Djevojka mu se nasmiješila, rekla mu da će napraviti ručak ili zgrijati ono što je ostalo od jučer, a on joj se zahvalio i ušao u svoju sobu.
Sasha se odmah bacio na krevet duboko uzdahnuvši. Sinoć je ostao dosta dugo vani s Patrickom unatoč tome što je dobro znao koliko je njegov cimer volio ostajati vani i uz to je popio i nekoliko čaša alkoholnog pića zbog čega mu je glava pulsirala čak i u tri popodne.
Zaklopio je oči znajući da je moguće kako neće dočekati ručak budan.
Sasha je otvorio oči. Primijetio je da je svuda oko njega tamno, pa se okrenuo prema prozoru primijetivši da je vani pao mrak. Uzeo je mobitel i šokirano se vidjevši da je sedam sati bilo prošlo. Duboko je uzdahnuo, rukama prošao preko lica kao da se umiva i sjeo na krevet gledajući u pod.
Dignuo se sa kreveta jer nije mogao gubiti vrijeme. Trebao je početi s učenjem jer je sutradan imao ispit za kojeg se još nije počeo pripremati, a trebao je to pod hitno učiniti jer su mu trebali bodovi za prolazak. Zijevnuo je, rastegnuo se i izašao iz sobe.
Čuo je zvukove u dnevnom boravku i ugodan miris hrane u zraku. Ušao je prvo u kupatilo kako bi isprao lice i obrao zube jer se na taj način mogao brže razbiti, a zatim krenuo u dnevni boravak gdje je vidio samo Niju. Sjedila je na trosjedu i jela puding gledajući televiziju.
„Hej.“ –sjeo je pored nje.
„Dobro jutro!“ –pogledala ga je nacerivši se. „Jesi li se naspavao?“
„Recimo.“
„Došla sam te pozvati kad je ručak bio gotov, ali spavao si i nisam te htjela buditi. Izgledalo je kao da me niti ne bi čuo da sam te krenula buditi!“
„Čudno što te uopće nisam čuo kad si došla. Inače imam lagani san!“
„Izgleda da si bio previše umoran i da je alkohol učinio svoje!“
Nasmiješio se. Napomenuo si je da više neće piti... ili će pokušati manje izlaziti s Patrickom jer je znao da bi ga ovaj svejedno navukao na jedno pivo koje bi na kraju završilo na nekoliko čaša žestokog alkohola.
„Što tako dobro miriše?“ –upitao je.
„Puding od vanilije s preljevom od čokolade.“ –odgovorila je nacerivši se. „Nemaš pojma kako je ukusan!“
„Idem ga probati.“ –dignuo se sa trosjeda. „Usput, gdje je Patrick?“
„Svakog trena bi trebao doći s posla. Idemo u kino malo kasnije. Ideš s nama?“
„Volio bih, ali ne mogu. Moram učiti!“
„Ili su to samo izlike da večeras ne izađeš!“
Nasmijao se.
„Ne.“ –odmahnuo je glavom i ponovno sjeo kraj nje. „Stvarno, volio bih otići, ali ne mogu. Prokleto učenje zove!“
„Šteta, ali razumijem te.“ –rekla je djevojka.
Niji je bilo žao što on neće ići s njima, ali donekle joj je puno značilo što će biti sama s bratom s kojim se u zadnje vrijeme ponovno počela družiti. Bilo joj je drago što su se Patrick i ona pomirili i da se njihov odnos vračao u normalu jer joj je on jako nedostajao kao brat, ali najviše kao prijatelj na kojega je mogla računati svaki put kad bi joj nešto zatrebalo.
„Ako ovako dobro nastaviš kuhati...“ –rekao je Sasha, a ona je pogledala u njega. „Ženim te!“
Odmahnula je glavom i udarila ga jastukom po glavu na što se on nasmijao. Kad su se vrata otvorila, oboje su pogledali prema njima, a u stanu je zakoračio premoreni Patrick.
„Hej, društvo.“ –natjerao se nasmiješiti.
„Izgledaš umorno, braco.“ –uzvratila je Nia.
„Kad se istuširam bit ću kao nov.“
„Možda bismo večeras trebali ostati kod kuće da se odmoriš!“
„Ne, ne, Nia! Obećao sam ti da idemo u kino!“
„Neću se ljutiti ako ne odemo danas jer si umoran. Mogli bismo sutra otići jer svejedno je prekosutra subota i ne radiš!“
Oblikovao je usta u slovo o i, kad je bolje razmislio, njegova je sestra imala pravo. Vikendom inače nije radio, pa mu je možda bolje bilo da ostane večeras kod kuće kako bi se odmorio, a sutradan bi mogao svejedno ostati vani koliko god bi želio.
„Dobro.“ –klimnuo je glavom i laganim se korakom udaljio od njih.
Prije nego je ušao u sobu, okrenuo se kako bi pogledao u sestru. Smijala se razgovarajući sa Sashom i svako toliko ga udarila jastukom dok se njegov cimer smijao i pokušavao ju dohvatiti kako bi ju poškakljao.
Zaklopio je oči i bijesno zalupio vratima zbog čega su se Sasha i Nia okrenuli prema sobi. Pogledali su se upitnim izrazom lica, te su slegnuli ramenima pretpostavljajući da je Patrick bio previše umoran i da zbog toga nije uspio zaustaviti vrata prije nego su udarila zbog propuha.
Zazvonio je telefon, a Sasha je progurao Niju u stranu jer je ona željela podignuti slušalicu. Nacerivši se, to je on učinio umjesto nje.
„Halo?“ –javio se.
„Bok...“ –začuo je ženski glas. „Iris ovdje. Je li Nia kod kuće?“
„Ovisi na koju Niju misliš, Iris.“
„Daj mi ju!“ –viknula je djevojka nasmjehnuvši se.
„Je li to ona šlampava cura koja je užasno zgodna ili ne pričamo o istoj curi?“ –upitao je nasmiješeno Sasha.
Nia je osjetila kako joj se obrazi žare i pokušala mu je preoteti slušalicu, ali nije uspjela. Njemu je sve ono bilo simpatično, pogotovo kad je čuo da se njena prijateljica počela smijati. Kad mu je dosadilo gnjaviti Niju i kad je ona već počinjala gubiti živce što nije mogla doći do telefona, ispružio joj je slušalicu i razbarušio joj kosu.
„Idem učiti sada.“ –rekao je i otišao u svoju sobu osmijehom na licu.
Nia je odmahnula glavom i pogodila ga jastukom u leđa, a Sasha je zastao i okrenuo se prema njoj. Djevojka se dignula sa trosjeda i otišla prema frižideru kako bi popila sok, a on je požurio za njom.
„Hej, oprosti, ali...“ –započela je Nia samo što nije mogla završiti rečenicu jer ju je Sasha počeo škakljati.
Slušalica je pala na pod, a ona se počela smijati na sav glas pokušavajući ga maknuti od sebe, ali bio je previše jak. Patrick je otvorio vrata sobe, kako bi vidio što se ondje događalo, i ugledao je njegovog cimera kako hvata njegovu sestru s leđa. Podignuo je obrvu, prekrižio ruke na prsima i nagnuo se na zatvorena vrata gledajući koliko će ono trajati, ali s obzirom da nitko od njih dvoje nije ni primijetio da se on nalazio ondje, odlučio ih je prekinuti zakašljajući.
Sasha i Nia pogledali su u njega. Djevojka se odmah zarumenila jer joj je bilo neugodno što je to njen brat vidio. Pribojavala se da mu ne bi došle neke glupe misli u glavi, pogotovo zbog poze u kojoj su bili, a zatim je porumenila još više kad se prisjetila poze.
„Idem učiti!“ –rekao je mirno Sasha, kao da se ništa nije dogodilo, te se udaljio od njih dvoje.
Djevojka je zbunjeno gledala za njim. Nije se ni osvrnuo kad je ušao u sobi. Odmahnula je glavom i pogledala u brata koju ju je promatrao ozbiljnim izrazom lica.
„NIA!!!“ –začula je treštanje iz slušalice.
„U JEBOTE!“ –viknula je shvativši da je totalno zaboravila na svoju najbolju prijateljicu.
Potrčala je po slušalicu koja je bila ispod stola.
„Ajme, Iris...“ –javila se. „Oprosti, oprosti, oprosti!!!“
„Čula sam da si zauzeta. Prekidam vas u nečemu?“ –upitala ju je Iris.
„Nikako! Otišao je u sobu sada, a i Patrick nas je prekinuo.“ –sjela je na trosjed.
Patrick je zakolutao očima, ali osjetio je olakšanje što ih je prekinuo. Otvorio je frižider kako bi pojeo nešto jer je umirao od gladi. Već sat vremena mu je trbuh krulio bez prestanka.
„Kako si mi?“ –upitala je Nia.
„Odlično, ali trenutno se dosađujem. Cimer i cimerica su u gradu, a ja sam ostala kod kuće kako bih ponavljala i sada nemam što raditi kad sam završila!“ –odgovorila je Iris.
„Već češ se ti nekako snaći!“
„Kako da ne... Dosadno mi je!“
„Nazovi ih i odi se naći s njima.
„Kao da to nisam već napravila, ali ljudi su zaboravili mobitele kod kuće!“
„Peh!“
„Nemoj mi se smijati!“
„Oprosti, ali smiješno mi je!“
„Uglavnom... Sljedeće sam subote slobodna i, pošto sam prošle bila kod kuće, odlučila sam doći kod tebe malo, ako mogu!“
„NARAVNO!!!“
„U redu, ali samo se nemoj derati u slušalicu!“
„Oprosti, ali baš sam presretna!“
„Drago mi je. I ja sam! Jedva čekam da te vidim!“
„I ja tebe!“
„Hej, cimeri su mi napokon došli, pa idem s njima sada. Nazovem te još kasnije ili se čujemo sutra!“
„Dobro. Čujemo se!“ –Nia je poklopila slušalicu, stavila ju na stol i veselo se dignula sa trosjeda.
Počela je skakutati po dnevnom boravku, vrtjeti se i pjevušiti jer je bila presretna što će napokon vidjeti najbolju prijateljicu nakon što se nisu vidjele više od mjesec dana. Patrick je zbunjeno gledao u nju dok je jeo puding, ali nasmiješio se. Obožavao je vidjeti osmijeh na sestrinom licu.
Patrick je sjedio u dnevnom boravku nakon što se vratio s fakulteta. Na sreću, onog dana nije trebao raditi jer je uzeo nekoliko slobodnih dana kako bi se pripremao za kolokvije koji su već slijedečeg tjedna počinjali, ali zbog toga se dosađivao. Njegov cimera je negdje otišao, a ni sam nije znao kamo, dok je njegova sestra Nia bila na predavanjima. Jest da sa sestrom nije previše pričao, ali svejedno se bolje osjećao da je znao da je još netko bio kod kuće.
Kad su se ulazna vrata otvorila poskočio je jer nije nikoga očekivao. Pogledao je prema njima i ugledao Sashu kako osmijehom na licu ulazi u stan.
„Oprosti što sam te preplašio.“ –rekao je.
Patrick je mahnuo rukom i pogledao u televiziju, a Sasha je sjeo na fotelju.
„Kad ćeš napokon popričati s Nijom?“ –upitao ga je.
„Mislim da se tebe to ne tiče.“ –Patrick ga je pogledao krajičkom oka.
„Ti si stvarno kreten, znaš?“
„Aha. I? Što s tim?“
„Ne mogu vjerovati da možeš biti takav debil. Tvoja sestra je tužna jer misli da si se udaljio od nje, a umjesto da se stvarno udaljuješ od nje trebao bi joj objasniti kako stvari stoje!“
„Oh, ona ovako i onako utjehu traži u tebi... zar ne?“
Sasha je zakolutao očima, dignuo se sa fotelje i krenuo prema vratima.
„Gdje ideš sada?“ –uzvratio je Patrick. „Bježiš jer znaš da sam rekao istinu?“
Nastala je tišina zbog čega je on ljutito gledao u svog cimera.
„Za tvoju informaciju...“ –okrenuo se prema njemu. „Idem se naći s tvojom sestrom. Idemo piti kavu, a da si pametan... otišao bi sa mnom i popričao s njom!“
„Ali nisam, pa ju ti možeš utješiti!“ –nadodao je.
Sasha je izašao iz stana zalupivši vratima što je jače mogao jer nije znao što bi mu mogao reći. Bio je ljut na Patricka što se ponašao poput djeteta i počinjao je misliti da njemu smeta što se Nia i on druže. Odmahnuvši glavom spustio se niz stepenice razmišljajući o tome zbog čega bi Patricku moglo smetati da se njegova sestra i njegov cimer druže kad je znao da on nije loša osoba.
Patrick se u međuvremenu iživljavao po svojoj sobi. Bacao je sve što bi mu se našlo na putu na pod. Bio je bijesan zbog onoga što mu je Sasha rekao i što se odlazio naći s njegovom sestrom jer se on želio naći s njom, jer ju je on želio otići iznenaditi, ali nije mogao pošto nije znao njen raspored. Bio je bijesan što je njegov cimer to znao.
Nia je nasmiješeno pozdravila svoje kolege s fakulteta, te izašla kroz vrata. Veselo je žurila hodnikom, te podignula je pogled na zidni sat. Pretpostavljala je da ju je Sasha već čekao, pa se požurila niz stepenice. Otvorila je ulazna vrata i ugledala ga nagnutog na zid. Gledao je u pod.
Duboko je uzdahnula, a osmijeh joj se razvukao od uha do uha. Osjećala se poput zaljubljene tinejdžerice, samo što ona nije bila zaljubljena...
„Ne...“ –zastala je i zbunjeno pogledala u njega. „Ne... Ne, nisam zaljubljena u njega! Naravno, da nisi, Nia... Osjetila si se ovako sretno jer je dobar prijatelj! Da! Definitivno je to zbog toga!“
„Nia?“ –začula je svoje ime.
Okrenula je glavu i primijetila da Sasha zbunjeno gleda u nju. Osmjehnula mu se i prišla mu.
„Nešto si se zamislila, ha?“ –uzvratio je.
„Malo.“ –promrmljala je. „Dugo me čekaš?“
„Došao sam prije pet minuta. Idemo?“
„Može. Gdje si mislio ići?“
„Gdje ti želiš?“
„Gdje tebi paše?!“
Oboje su se počeli smijati.
„Idemo gdje i inače?“ –upitala ga je nasmiješeno.
„Može.“ –klimnuo je glavom.
Spustili su se niz stepenice. Sasha je podignuo ruku kako bi se taksi zaustavio. Pojavio se za nekoliko sekundi pored njih, pa su ušli u automobil i rekli adresu vozaču. Nia se nagnula na naslonjač i pratila pogledom ulice New Yorka. One su i dalje bile pune ljudi. Grad je bio pun čak i po noći zbog toga su ga i zvali Grad koji nikada ne spava.
Voljela je New York zbog toga što je sve bilo živo u svako doba. Voljela je to što je mogla izaći u dvanaest navečer i otići u kafić popiti piće sa Sashom jer bi njegov brat u ono doba odavno spavao. Voljela je to što je bio drugačiji grad od Phoenixa, ali unatoč tome je obožavala svoj rodni grad.
„Pričao sam danas sa Patrickom.“ –rekao je Sasha iznenada, a ona je pogledala u njega.
Vozač se zaustavio ispred kafića, pa su izašli iz auta. Sasha je ispružio novac taksistu, te su njih dvoje zakoračili u njihov omiljeni kafić. Sjeli su pokraj prozora jer je to Nia željela. Voljela je promatrati ulice pune ljudi i nebo.
„O čemu ste pričali?“ –Nia se okrenula prema prijatelju, nakon što je neko vrijeme gledala u prozor razmišljajući o raznim stvarima.
„O tebi.“ –odgovorio je, a ona je podignula obrvu. „Dosadilo mi je što ti se ne želi ispričati i što se cijelo vrijeme izbjegavate po stanu, pa sam otišao pričati s njim.“
„I... Što je rekao?“
Uzdahnuo je i počešao se po kosi jer nije znao da li bi joj trebao reći istinu ili ne, ali ona ga je pogledala prijetećim pogledom, pa je znao da bi trebao progovoriti ako nije želio imati problema s njim. Imao je osjećaj da ju hvata PMS, a znao je da su cure gadne u takvom periodu u mjesecu.
„Rekao je da te ovako i onako ja tješim i da mu ti ne trebaš. Tako nekako!“ –rekao je.
Oblikovala je usta u slovo o dok ju je on u tišini promatrao čekajući trenutak kad će ona eksplodirati, a toga se užasno bojao. Djevojka je spustila pogled, te stisnula šake. Nije mogla vjerovati da se njen brat onako ponašao. Bio je neprepoznatljiv. Nikada se ne bi ponašao onako; pogotovo ne prema njoj. Uvijek je bio drag, dobar i neprestano se volio družiti s njom, a odjednom se nešto promijenilo u njemu.
„Nia...?“ –Sasha je prislonio ruku na njeno rame.
Djevojka je podignula pogled prema njemu, a on je ostao iznenađen ugledavši velike zelene oči pune suza. Trepnula je i one su proklizale niz njene rumene obraze. U panici je počeo gledati oko sebe kako netko od gostiju ne bi pomislio da se rasplakala zbog njega. Užasavao se toga da bi se neka djevojka mogla rasplakati pred njim jer ne bi znao što treba učiniti.
Duboko uzdahnuvši, povukao je njenu stolicu k sebi i obgrlio ju rukom dok ju je drugom nježno milovao po licu. Podignula je pogled prema njemu. Nije ga dugo gledala. Spustila je pogled i prislonila glavu na njegovim prsima šmrcajući.
„Mrzim PMS!“ –rekla je tiho.
„I ja isto.“ –nadodao je.
Pogledala je u njega i nasmijala se, a on je uzvratio osmijeh. Bilo mu je drago što ju je barem nasmijao i nadao se da neće nastaviti plakati.
„Suze ti ne stoje.“ –rekao joj je.
„Nikome suze ne stoje!“ –promrmljala je i rukom ih obrisala.
„Nemoj plakati, Nia. Vidjet ćeš da će sve biti u redu! Patrick i ti ćete se pomiriti.“
Slegnula se ramenima. Jako se nadala da je govorio istinu i da će se brat i ona uskoro pomiriti. Mrzila je osjećati se udaljeno od njega, a u zadnja dva tjedna se tako osjećala.
Nia je ležala u krevetu i čitala jednu od knjiga koje je uzela od kuće. Sasha i Patrick sjedili su u dnevnom boravku, ali ona im se nije željela pridružiti jer je radije ostala u sobi, čitala i pokušavala se usredotočiti na radnju iako joj to i nije najbolje išlo. Neprestano jer razmišljala o Patricku i njihovom ignoriranju.
Zaklopila je oči, duboko uzdahnula i prislonila glavu na jastuk. Stavila je knjigu na noćni ormarić i ugasila svijetlo jer je znala da neće moći čitati i da joj je bolje da se naspava za sutrašnji dan.
Vrata su se otvorila, a svijetlo upaljeno. Djevojka je podignula glavu i ugledala Patricka na ulazu. Začudila se što se iznenada pojavio u njenu sobu. Zatvorio je vrata i prišao njenom krevetu dok ga je ona promatrala upitnim izrazom lica čekajući da bilo što učiniti. Nije željela progovoriti ništa.
„Žao mi je...“ –rekao je tiho. „Nisam se smio onako ponašati prema tebi. Oprosti na svemu! Oprosti na tome što ti nisam ništa govorio, oprosti na tome što sam se govnarski ponašao prema tebi...“
Neko je vrijeme trajala tišina. Nia nije željela reći ništa jer je pretpostavila da je njen brat želio reći još nešto.
„I nikada neću dopustiti da nas bilo što rastavi...“ –rekao je odlučno.
Dignula se sa kreveta, skočila na pod i snažno ga zagrlila zajecajući. Uzvratio joj je zagrljaj i nježno ju pomilovao po kosi. Sasha je prošao onuda i, vidjevši da su vrata pomalo otvorena, zastao je. Osmjehnuo se vidjevši kako se brat i sestra grle. Zatvorio je vrata i otišao prema svojoj sobi.
Čudno je kad je svima dosadno da žele čitati, a onda kad objavljujem bez da me itko pita: ljudi šize! :P
*Za Nic. ^^
U trenutku kad je telefon zazvonio Nia se dignula sa trosjeda i podignula ga sa staklenog stola.
„Halo?“ –javila se.
„Bok, Nia. Mama je!“ –uzvratila je nježnim glasom Miriam.
„Bok, mama. Kako si?“
„Odlično. Ti?“
„Isto.“
„Kako faks?“
„Počeo je tek prije tri dana, mama. Pitaj me to za mjesec dana!“
„U redu, u redu. Gdje je tvoj brat?“
„Ne znam.“
„Što je bilo?“
„Ništa. Zašto?“
„Imaš čudan glas. Nešto ne valja, jel' da?“
„Sve je kako treba biti, mama.“
„Daj, dušo, ne laži mi! Zaboravljaš da sam ti majka?“
Nia je uzdahnula. Ponekad je zaboravljala kako roditelji osjećaju da nešto nije u redu s njihovom djecom, a to je donekle mrzila. Mama bi ju ponekad znala gnjaviti sve dok joj ona ne bi priznala što se s njom dešava.
„Posvađala sam se s Patrickom, ali nije to ništa strašno!“ –odgovorila je.
„Hoćeš li da ga nazovem?“ –upitala ju je.
„Ne, mama. Nemamo više pet godina da se ti trebaš brinuti o tome!“
„Sigurno?“
„Naravno. Čujemo se kasnije, mama!“
„U redu. Čujemo se!“
„Pozdravi mi tatu.“
„Pozdravi ti meni Patricka.“
„U redu. Volim te. Bok!“ –Nia je spustila slušalicu nakon što je to njena majka prva učinila.
Stavila je telefon na svoje mjesto i nastavila gledati televiziju. Na sreću, mama ju nije nagovarala da joj objasni zbog čega su se posvađali. Vjerojatno je shvatila da to doista nisu njene stvari i da se više ne treba brinuti o tome da nas razdvoji kad se posvađamo ili potučemo iako su takvi trenutci bili rijetki.
Patrick i ona nisu pričali već tjedan dana, otkad su se posvađali kad mu ona nije rekla gdje niti s kim ide. Smatrala je da je previše zaštitnički rastrojen prema njoj i nije imala nikakve namjere ispričati mu se pošto nije ništa krivo učinila. Nije pobjegla od kuće, nije izašla sama... I nije shvaćala zbog čega se on ponašao tako bezobrazno prema njoj!
U jednom su se trenutku ulazna vrata otvorila, a u stan je ušao Patrick. Njihovi su se pogledi susreli, ali djevojka ga nije dugo željela promatrati, pa je sklonila pogled i pogledala u televiziju slušajući korake iza sebe.
„Nazovi mamu.“ –rekla mu je.
„Dobro.“ –uzvratio je i zalupio vratima.
Duboko je uzdahnula i zaklopila oči. Nije znala što se s njenim bratom dešavalo. Bio je jako čudan i distanciran od nje, a to ju je rastužilo. Nije namjeravala ostati ondje jer joj je trebalo malo zraka, a znala je da će se samo živcirati ako bude ostala kod kuće. Mrzila je biti u svađi s nekime, pogotovo ako je taj netko bio njoj važna osoba.
Dignula se sa trosjeda, izašla iz stana i krenula prema liftu. Kako bi stigla na krov. Zgrada u kojoj je živjela imala je osam katova, pa nije imala volje pješačiti sve do krova. Na sreću, vrata lifta su se odmah otvorila, pa je zakoračila u njemu i pritisnula tipku za potkrovlje nadajući se da nitko neće zaustaviti lift na drugim katovima.
Imala je sreće. Bilo je jutro, pa je većina nepoznatih susjeda radilo i zbog toga je došla odmah pred vratima krova. Progurala ih je jedva jer su bila teška i čelična, te duboko uzdahnula.
Zapuhao je lagani vjetar zbog čega joj je postalo malo hladnije jer Sunca nije bilo na nebu; ono je bilo tamno zbog crnih oblaka koji su obavještavali dolazak kiše. Kišu nije pretjerano voljela kao niti tmurno vrijeme, ali sve je bilo puno bolje od onoga kako bi se osjećala da je ostala u stanu.
Zaklopila je oči, duboko uzdahnula i raširila ruke osjećajući se slobodno. Onakav osjećaj bi ju uvijek umirio. Osjećala je kako joj kosa vijori na laganom i pomalo hladnom vjetru, a ona je udisala sviježi, ugodan zrak.
Nedaleko od nje, sjedio je Sasha koji ju je primijetio čim je došla na krov. Volio je odlaziti na krov, uživati u pogledu i ugodnom vjetru pogotovo jer nisu imali terasu u stanu. Kad je ona zakoračila na ono mjesto, nije prestajao gledati u nju. U zadnjih nekoliko dana su postali bolji prijatelji, družili su se češće i odlaziti do grada jer Patrick to nije želio učiniti. Udaljio se od oboje.
Nia je bila simpatična djevojka koja ga je pomalo podsjećala na sestru jer su obje imale sličan karakter, ali ona je bila lijepa... jako lijepa. Imala je nešto što nije vidio kod niti jedne cure koje je prije nje upoznao; zbog toga je i sjedio ondje, u tišini i promatrao ju kako stoji zatvorenih očiju u sredini i uživa dok joj kosa vijori na vjetru.
Dignuo se sa zidića na kojemu je satima sjedio, te se laganim korakom uputio prema njoj nadajući se da neće otvoriti oči. Činilo mu se da se nije nalazila na isto mjesto gdje i on jer je izgledala zamišljeno, što je njemu išlo u korist.
Stao je pred njom i nasmiješio se jer nije mogao vjerovati da ga doista nije čula. Pričekao je pravi trenutak da napravi neki zvuk ili da ona otvori oči, a u to je vrijeme shvatio koliko je zapravo... prekrasna bila. Imala je nježne crvenkaste usne, te slatke obraze.
Trgnuo se iz razmišljala kad je primijetio da djevojka počinje otvarati oči. Nia se izderala ugledavši ga pred sobom, odgurnula ga je u stranu i poskočila za nazad dok joj je srce ubrzano kucalo.
„Jesi li ti normalan?!“ –viknula je i još jednom ga gurnula. „Hoćeš li da umrem?!“
„Njah, život bi mi bio dosadan da ti umreš!“ –namignuo joj je.
Djevojka ga je još jednom ljutito gurnula i pogledala u stranu dok joj je srce i dalje ubrzano kucalo. Odmahnula je glavom i lagano se nasmiješila.
„AHA!“ –uzvratio je pljesnuvši rukama. „Smješkaš se!“
„To uopće nije istina!“ –pogledala je u njega pokušavajući održati ozbiljan izraz lica, ali osmijeh bi joj svako toliko pobjegao.
„Hoćeš li mi oprostiti zbog toga što sam te uplašio?“
„Možda.“
„Što mogu učiniti da mi oprostiš?“
„Khm... Ne znam... Predloži nešto, pa ćemo vidjeti!“
„Palačinke s čokoladom? Odlazak u slastičarnicu na bilo kakav drugi kolač ili sladoled? Naravno, ja plaćam!“
„Važi!“ –nacerila se, a on joj se nasmiješio. „Ali nisi to smio učiniti!“
„Bilo je zabavno pogotovo jer me nisi uopće čula.“ –nadodao je.
„Kad si došao? Nisam čula kad su se vrata otvorila.“
„Oh, došao sam ovdje prije nekih sat vremena.“
„Ja sam mislila da si otišao u grad.“
„Jesam, ali vratio sam se doma i došao odmah ovdje, malo uživati u ono malo Sunca što je bilo jutros.“
Klimnula je glavom, te otišla sjesti na zidić. Sasha je krenuo za njom i smijesio se odmah do nje. Oboje su gledali u sivkasto nebo. Znali su da bi svakog trena kiša mogla početi padati jer je neprestano sijevalo, a počinjalo je i grmiti. Bilo je loše što su odlučili ostati ondje unatoč nevremenu, ali oboje su voljeli slušati grmljavinu iako niti jedno od njih nije preferirao kišu.
„Što ti radiš ovdje?“ –upitao ju je.
„Patrick se vratio doma.“ –odgovorila mu je, a ono je bilo dovoljno da zna shvati zbog čega se nalazila ondje.
„Kad ćete se vas dvoje pomiriti?“
„Kad mi se on ispriča zbog ponašanja.“
„Možda on čeka da mu se ti ispričaš!“
„Oh, onda će se načekati jer doista nemam razloga ispričati mu se.“
„Bio je zabrinut za tebe!“
„Bila sam s tobom vani, Sasha! Ništa mi se ne bi dogodilo. Ne znam što mu je, iskreno, u zadnje vrijeme. Tako je... čudan.“
„I ja sam to primijetio. Želiš li da popričam s njim, Nia?“
„Ne treba, hvala. On bi se trebao sjetiti, ako ne... otići ću ja pričati s njim kad me prođe ova ljutnja!“
Odmahnuo je glavom. Imao je osjećaj da bi on trebao nešto napraviti jer nije želio živjeti s bratom i sestrom koji nisu razgovarali jedno s drugim. Osjetio je kapljicu kiše na glavi, pa ju je podignuo prema nebu. Lagana kiša pretvorila se u iznenadni pljusak, pa su Nia i on potrčali prema vratima skoro ma pokri do kože. Pogledali su jedno drugoga i nasmijali se.
„Tako nam i treba kad nismo na vrijeme ušli.“ –rekao je odlazeći prema liftu.
„Ma daj, pa nismo od šećera, Sasha!“ –uzvratila je djevojka.
„Ti jesi. Mislim... Slatka si k'o šećer!““
Oblikovala je usta u slovo o i osjetila kako joj se obrazi žare dok joj srce ubrzano kuca. Pogledala je odmah ispred sebe kako bi izbjegla njegov pogled. Maleni joj se osmijeh pojavio na licu dok je on krajičkom oka gledao u nju. Zakoračila je u lift čim su se vrata otvorila i nagnula na zid.
„Slatkorječiv si, Sasha.“ –nasmiješila mu se.
„Samo volim govoriti istinu.“ –slegnuo je ramenima.
Odmahnula je glavom. Morala je sama sebi priznati da joj je bilo drago čuti ono, a Sasha je nasmiješeno gledao u nju. Njeni rumeni obrazi bili su mu simpatični.
Patrick je ležao u sobi, gledao u strop i razmišljao o Niji. Ona ga je cura dovodila do ludila i nije znao kako da se prestane brinuti o njoj. Previše ju je volio da bi se prestao brinuti o njenoj sigurnosti, ali svejedno nije trebao onako reagirati. Napokon, bila je vani sa Sashom, pa joj se ništa nije moglo dogoditi.
„ ...slatka si k'o šećer...“ –u glavi su mu odjekivale Sashine riječi.
Bijesno je udario rukom od zid.
Patrick one večeri nije mogao dobro spavati. Vrtio se po krevetu, trudio zaspati, ali nije mogao jer je razmišljao o tome kako je razočarao sestru, a nju nikada nije želio razočarati; njoj nikada nije želio nauditi na bilo koji način. Vidjelo se koliko je jučer bila tužna i pogodilo ga je kad mu je spomenula da su se stvari počele mijenjati otkad je on krenuo na fakultet.
Uzdahnuvši je pogledao na sat. Bilo je šest ujutro, a on se trebao dignuti s kreveta, spremiti i otići na posao. Nije imao volje kao i inače zbog onoga što se dogodilo s Niom, ali znao je da mora raditi, da mora zarađivati za stan, a namjeravao je zadržati onaj posao sve dok ne završi fakultet i pronađe posao u jednoj tvrtki za arhitekta.
Natjerao se dignuti se sa kreveta. Prišao je ormaru, otvorio ga i nagnuo se na vrata razmišljajući o tome što bi mogao obući. Misli su mu se počele petljati i ponovno je pomislio na Niu. Zaklopivši oči, ljutito je udario rukom od vrata ormara koja su se odvalila. Jedva ih je uhvatio na vrijeme kako udarac ne bi odjeknuo sobom i probudio Niu i Sashu. Prislonio ju je na zid i počešao se po kosi uzdahnuvši. Uvijek je postajao nervozan kad bi u pitanju bila njegova sestra.
Nia je sjedila za kuhinjskim stolom, ispijala kavu i zamišljenim pogledom gledala ispred sebe. Slušala je otkucaje sata koji su ju inače iritirali, ali ovoga puta je postajala mirnija uz pomoć njih. Nije se dobro naspavala one večeri jer je razmišljala o bratu i njegovom ponašanju. Inače joj nikada ništa nije skrivao; o svemu su uvijek pričali, pa čak i o tome s kojom je djevojkom prvi put vodio ljubav, a nije joj se usudio priznati da puši.
Odmahnula je glavom, uzdahnula i prislonila glavu na stol.
„Da li je stvarno moguće da nas je udaljenost počela razdvajati?“ –upitala je samu sebe.
Nije uopće željela razmišljati o onome jer bi ju sama pomisao rastužila, srce bi ju stegnulo, a čudni trnci bi se pojavili u trbuhu. Mrzila je onaj osjećaj. Pojavljivao se kad bi bila tužna ili živčana, a to nije željela biti unatoč tome što si nije mogla pomoći.
Sashu su probudile zrake sunca koje su ušle u njegovu sobu. Stavio je ruku na oči i duboko uzdahnuo. Rastegnuo se, zijevnuo i odmahnuo glavom kako bi se razbudio. Nije namjeravao ležati u krevetu, pa se odmah dignuo sa njega, obukao majicu koju mu je stajala na stolici i izašao iz sobe.
Provirio je u dnevni boravak iz kojeg su dolaziti zvukovi. Vidio je Niu na trosjedu kako zamišljeno gleda u televiziju. Imao je osjećaj da je onako tužna zbog Patricka jer jučer nisu razgovarali otkad su se vratili iz grada. Kad je bolje razmislio, nisu uopće razgovarali u kafiću. On je neprestano pričao dok bi oni svako toliko ili klimnuli glavom ili rekli nešto kratko.
Osjećao se krivim zbog toga. Morao je razmisliti malo, ne reći nešto što nije smio, ali nije on mogao pretpostaviti da Nia nije znala da Patrick puši. Nije niti znao zbog čega se ona naljutila na njega kad nju ne bi trebalo zanimati da li njen brat puši ili ne jer su to njegove stvari.
„Dobro jutro, Nia.“ –pozdravio ju je.
„Hej.“ –okrenula se prema njemu i nasmiješila mu se. „Naspavao si se?“
„Da, da. Ti?“
„Ne baš.“
Klimnuo je glavom.
„Patrick je na poslu?“ –upitao je.
Klimnula je glavom.
„Imaš li nešto u planu?“ –nastavio je.
„Nemam. Zašto?“ –promatrala ga je sa zanimanjem.
„Nemam volje biti kod kuće. Bi li ti se dalo ići sa mnom do grada na kavu, prošetati se malo?“
„Naravno da bi! Sve je bolje od ostajanja kod kuće po ovakvom vremenu.“
Složio se s njom.
„Daj mi samo malo vremena da se sredim!“ –rekao joj je.
„U redu. Idem se i ja spremiti!“ –dignula se sa trosjeda.
Klimnuo je glavom i nasmiješeno ušao u kupatilo, a djevojka u svoju sobu. Nia je jedva čekala da izađe iz kuće kako bi se smirila i na neko vrijeme prestala razmišljati o jučerašnjem događaju i njenog bratu.
Nia i Sasha dugo su šetali po gradu. Djevojka je na neko vrijeme, doista, prestala razmišljati o bratu i živcirati se oko svega. Imala je osjećaj da joj je njen novi cimer pomogao u tome i bila mu je jako zahvalna, a da on za to nije ni znao. Sasha joj je bio simpatičan. Bio je miran dečko, drag i simpatičan. Pokazao joj je neke dijelove grada za koje nije ni znala da postoje, što naravno nije bilo čudno jer je ipak New York bio ogroman. Nitko od građana nije znao cijeli grad, pa je bilo normalno da ga niti ona, koja se dan prije doselila iz Phoenixa, nije znala.
„Otkud si ti?“ –upitala ga je Nia nakon što je popila malo kave.
„Chicago.“ –odgovorio je osmjehnuvši se.
„Oh, to nije toliko daleko od New Yorka.“
„Tako je.“
„Imaš sreće. Ti češće možeš ići u posjet roditeljima! Phoenix je na kraju Svijeta.“
„Ma iskreno, nije da im često idem u posjet. Mislim, prije nego cijela strka oko učenja i ispita počne onda idem svaka dva vikenda da ne trošim previše novca, ali kad počinje vrijeme učenja... odem svakih mjesec – mjesec i pol.“
„Nedostaju ti?“
„Naravno.“
Nasmiješila se.
„Mogu li te nešto pitati?“ –uzvratio je.
„Slobodno.“ –klimnula je glavom.
„Zašto si ljuta na Patricka? Mislim... Možda se ne bih trebao miješati, ali njegove su stvari ako puši ili ne.“
„Nisam rekla da nisu.“
„Onda u čemu je problem?“
„U tome da mi je čak rekao s kim je prvi put spavao, a za cigare mi nije rekao. Naravno, nije da mi je baš drago što puši, ali to su njegove stvari! Jednostavno.... imam osjećaj kao da nas je ova udaljenost od tri godine udaljila.“
„Zašto?“
Slegnula je ramenima.
„Razumijem te.“ –rekao je. „Moja sestra se isto tako brinula, ali objasnio sam joj da udaljenost nema nikakve veze s našim odnosom i da se nema zbog čega brinuti!“
„Imaš sestru?“ –pogledala ga je sa zanimanjem jer se do malo prije igrala sa vrećicama šećera.
„Imam dvije sestre i dva brata!“ –nacerio se.
„Wow, ima vas!!!“
„Ja sam najstariji.“
„Koliko ostali imaju?“
„Sestre sedamnaest i tri, a braća petnaest i deset.“
„Aw, kako slatko! Uvijek sam htjela imati nekog mlađeg, ali zaglibila sam sa starijim!“
„Oh, vjeruj mi, bolje ti je da si ti najmlađa. Ne znaš kakav bi ti život bio da nisi!“
„Zašto?“ –nasmijala se.
„Jer mlađima starci uvijek popuštaju!“ –nadodao je osmijehom. „Ali dobro... Lijepo je imati nekoga! Mislim da bi mi život bio užasno dosadan da ih nemam!“
„Vjerujem.“ –nasmiješila se.
„Kad smo već kod braće, mislim da me netko od njih zove.“ –izvukao je mobitel iz džepa. „Kao što sam i rekao! Samo sekundu!“
„Slobodno!“ –klimnula je glavom i pogledala u stranu osmijehom na licu.
Sasha je razgovarao sa nekime iz obitelji dok je ona zamišljeno gledala u ljude kako jure trotoarima, preko ceste i nervozne vozače kako trube zbog njih. Pomislila je na Patricka. Stvarno bi joj život bio dosadan da njega nije imala, ali nije ga shvaćala. Nije imala ništa protiv pušača, ali nije shvaćala zbog čega joj brat nije rekao ništa. Ona ne bi bila glupa i rekla roditeljima, ako oni to ne smiju znati. Stvarno se nadala da je Sasha imao pravo i da nije bilo moguće da se njen brat i ona udalje.
Krajičkom oka je pogledala u Sashu. On je i dalje razgovarao na telefonu osmijehom na licu. Zagledala se u njega. Na njegovom je licu vidjela nešto što nije kod niti jednog drugog muškarca.
Patrick je sjedio nervozno na trosjedu. Svako toliko bi pogledao prema vratima kao da je time želio požuriti vrijeme i vidjeti sestru kako ulazi u stan. Nije niti znao gdje je ona nestala jer je zaboravila mobitel kod kuće, a to ga je zabrinjavalo. Više puta mu je došlo da istrči iz kuće i ode ju potražiti jer ga je bilo strah da joj se nešto moglo desiti, ali kako Sashe nije bilo kod kuće, pretpostavio je da je bio s njom.Nije mu bilo niti malo drago što je bio s njegovim cimerom. Osjećao se ugroženo.
Čuo je smijeh u hodniku, pa se dignuo sa trosjeda i pogledao u vrata. Znao je da je to Nia. Odlično je poznavao njen smijeh, a i čuo je Sashin glas, pa se uvjerio da su njegove pretpostavke točne. Vrata su se otvorila, a njih dvoje zakoračili su u stan.
„O, bok, Patrick!“ –pozdravio ga je Sasha i odmah krenuo prema sudoperu kako bi uzeo čašu vode.
„Gdje si bila?“ –Patrick ga je ignorirao; pogledao je u Niu.
„Sa Sashom u gradu.“ –odgovorila mu je djevojka.
„Ostavila si mobitel doma.“
„Znam. Slučajno sam ga zaboravila!“
„Zabrinuo sam se za tebe!“
„Bila sam vani sa Sashom! Ne bih se ni usudila izaći vani bez nekoga jer još ne poznajem grad.“
„Svejedno si mi se trebala javiti!“
„Oh, što si mi ti?! Tata?! Ne moraš znati gdje ja idem, u koliko sati...!“
„ZABRINUO SAM SE ZA TEBE!!!“
„Dobro!!! Sljedeći put ću ti javiti i kad idem do WC-a. VAŽI?!“
Patrick je ljutito pogledao u nju, a ona je frknula i bijesno prošla kraj njega. Ušla je u svoju sobu dok je on gledao ispred sebe. Srce mu je ubrzano kucalo. Izgubio je kontrolu jer je bio zabrinut za nju, a i nije mu se svidjelo što je bila vani sa Sashom.
„Nisi smio biti takav prema njoj.“ –rekao mu je cimer.
„Ti se ne miješaj!“ –zarežao je i ljutito se udaljio od njega.
Patrick je ušao u svoju sobu zalupivši vratima dok je Sasha zbunjeno gledao za njim. Odmahnuvši glavom je sjeo na trosjedu i upalio televiziju razmišljajući o tome kako je njegov cimer bio čudan. Nikada se nije onako ponašao. Bio je osoba kojeg nije poznavao. Bio je drugačiji....
Patrick je ležao u krevetu, razmišljajući o svojoj sestri osmjehom na licu. Rijetko se vraćao u rodni Phoenix u posjet obitelji i zbog toga se osjećao loše, ali svi su oni znali kako on nema previše vremena za putovanje jer nije lako biti na fakultetu. Neprestano je morao učiti, crtati nacrte i uz to još i raditi kako bi pomagao roditeljima; nije želio da mu oni plaćaju svaki mjesec, pa se s njima dogovorio da će plaćati svaki drugi.
Kad mu je sestra prije dvije godine rekla da će i ona upisati arhitekturu bio je na pola sretan i na pola nesretan. Bio je sretan jer mu je ona rekla da želi živjeti s njim, studirati u New Yorku, a volio je njenu blizinu. Bio je nesretan jer je mislio da ona to čini zbog njega. Roditelji su mu često govorili kako bi on trebao biti uzor sestrici, pa je zbog toga pomislio da je željela studirati što i on. Nakon dugog razgovora, shvatio je da je to željela učiniti samo i isključivo za sebe, pa se opustio prije njegovih roditelja.
Dignuo sa kreveta jer nije više imao volje za ležanje. Otvorio je vrata ormara, izvukao odjeću iz njega i izašao iz sobe. Krenuo je prema kupaonici kad mu je pogled sasvim slučajno pao na dnevni boravak. Primijetio je noge kako vire s trosjeda, pa mu je prišao laganim korakom.
Ugledao je Niju kako spava. Izgledala je krhko, nježno... prekrasno, poput anđela. Krenuo je rukom prema njenom rumenom obraščiću. Htio joj je pomaknuti pramen kose koji joj je prekrivao oči, ali promrmljala je nešto u snu, oblizala usnu jezikom i duboko uzdahnula.
Povukao je ruku natrag, stisnuo ju u šaku i laganim se korakom udaljio od nje.
Izašao je iz taksija, podignuo svoju torbu sa stražnjeg sjedala i zahvalio se vozaču ispruživši mu svotu novca koju je tražio. Podignuo je torbu sa poda, okrenuo se i pogledao ispred sebe. Dugo nije bio u New Yorku jer je imao praznike i prošao je sve ispite na vrijeme, pa je zbog toga dva i pol mjeseca, cijelo ljeto, proveo sa obitelji u Chicagu.
Bilo je lijepo vratiti se ponovno u grad u kojemu je studirao. Jedva je čekao provesti malo vremena sa Patrickom, otići s njim na piće u grad i uživati ponovno u ludim provodima skoro svake večeri.
Otključao je glavna vrata zgrade i ušao u nju, te se laganim korakom uputio prema liftu. Živjeli su kao podstanari na četvrtom katu i nije imao volje pješačiti sa teškom putnom torbom sve do njihovog stana.
Pritisnuo je tipku i pozvao lift. Tapkajući nogama je pričekao da se napokon pojavi i otvori. Trebao mu je pet minuta i uz to je morao pričekati da se svi ljudi iskrcaju. Napokon je bio sam u liftu, pa je povukao torbu, stao u sredini i fijućkajući pričekao da se vrata otvore samo i isključivo na četvrtom katu. Htio je što prije ući u stan i nagovoriti prijatelja da se prošetaju do grada, odu popiti piće jer nije imao volje provesti zadnje slobodne dane kod kuće.
Vrata lifta su se otvorila. Zakoračio je u hodnik izvukao ključeve iz džepa i prišao vratima stana. Okrenuo je ključ nakon što ga je stavio u ključanicu, te progurao vrata i ušao u stan. Bacio je ključeve na stol i pripremao se pozvati Patricka, ali ugledao je djevojku na trosjedu.
Spavala je mirno, spokojno. Izgledala je lijepo, tj. bila mu je prekrasna. Kosa joj je prekrivala oči, ali nježne pune usne i ružičasti obrazi su bili preslatki.
Sasha nije znao u kojem bi odnosu Patrick i ona djevojka mogli biti. On je često dovodio razne djevojke kod kuće, pa je imao osjećaj da je i ona još jedna od njih. Naravno, znao je da njegov prijatelj ima dobar ukus za cure, pa mu uopće nije bilo čudno što je ona djevojka spavala u njihovom stanu. Malo mu je bilo čudno što nije bila u sobi njegovog cimera, ali možda je ona zaspala u njihovom dnevnom.
Slegnuvši ramenima, podignuo je ključeve stana i krenuo prema svojoj sobi. Otvorio je vrata i, prije nego ih je zatvorio, pogledao još jednom prema njoj.
Niju je probudio udarac. Podignula je glavu i pogledala oko sebe. Nikoga nije bilo na vidiku, pa je pretpostavila da je njen brat ili izašao iz stana ili iz sobe i otišao u kupaonicu. Postavila se u sjedećem položaju, rastegnula i duboko uzdahnula. Protrljala je oči i nagnula se na naslonjač. Uvijek joj je trebalo duže vremena da se natjera da se digne i krene raditi nešto kako ne bi ponovno zaspala.
Sinoć je zaspala na trosjedu. Gledala je televiziju jer nije mogla spavati kad su Patrick i ona odlučili otići na spavanje, pa se vratila u dnevni boravak. Naravno, kasnije nije imala volje dignuti se sa trosjeda i otići natrag u sobu, pa je ugasila TV i zaspala ondje.
Odlučila se dignuti kako bi se otišla istuširati, probuditi brata i prošetati se do grada. Htjela je otići popiti kavu u centru, možda prošetati do trgovačkog centra i pogledati trgovine kako bi si kupila još neku odjeću ili obuću ili se pak jednostavno prošetati po New Yorku. Mislila ga je čak nagovoriti da navečer odu vani, a bila je sigurna da će otići ako napravi pseći izraz lica. Uvijek joj je popuštao zbog toga.
Laganim korakom je krenula prema svojoj sobi kad je čula otključavanje vratiju i škripanje uz otvaranje. Pogledala je u kupatilo. Patrick je izašao iz kupatila sa majicom preko ramena.
„Čovječe, što se s tobom dogodilo?!“ –šokirano će Nia.
„Nešto ne valja?“ –zbunjeno će Patrick.
„Kako je moguće da si se toliko proširio?!“
„Idem u teretanu.“
„Uz posao i fakultet, ti nađeš vremena i za teretanu?!“
„Naravno!“
„Svaka čast!“
Nasmiješio joj se.
„Patrick!“ –začula je muški glas iza sebe.
Okrenula se i ostala iznenađena ugledavši nepoznatog dečka iza sebe. Imao je smeđu kosu, te zelene oči. Gledao ju je u tišini, a ona ga je pogledala od glave do pete razmišljajući o tome kako je bio zgodan. Nije imao majicu, pa je mogla vidjeti njegovo izraženo tijelo, trbušne mišiće.
„Bok, Sasha.“ –pozdravio ga je Patrick prekinuvši tišinu. „Nia, ovo je Sasha Archer. Sasha, ovo je moja sestra Nia!“
„Drago mi je.“ –Nia mu se nasmiješila, te mu ispružila ruku.
„Također!“ –uzvratio je Sasha. „Mislio sam da si ti još jedna od Patrickovih cura jer ima dobar ukus!“
„Hej, hej!“ –Patrick ga je udario majicom po ramenu. „Ne šmekaj mi sestru!“
„Tko ju je šmekao?!“ –Sasha je slegnuo ramenima. „Samo sam rekao da je zgodna!“
„Ne šmekaj ju!“
Nia je zbunjeno gledala u njega, a Sasha joj je uzvratio istim pogledom.
„Uglavnom...“ –uzvratio je Patrick. „Što želiš?“
„Mislio sam da odemo do grada na kavu. Ne da mi se biti doma!“ –odgovorio je Sasha.
„Mislim da je to jako dobra ideja.“ –nadodala je Nia.
Patrick je pogledao u nju. Razmišljao je o tome kako je želio ostati na samo sa sestrom, ali kad je već ona željela otići do grada pristao je klimnuvši glavom.
Patrick je, nakon duge šetnje po centru New Yorka, otišao u trgovinu. Nia i Sasha odlučili su ga pričekati ispred, u hladu. U tišini je svatko od njih gledao na drugu stranu. Nitko od njih dvoje nije znao što bi mogao pričati jer se nisu ni poznavali, ali nekako su trebali probiti led.
„Gdje je on toliko dugo?“ –upitala je Nia.
„Vjerojatno kupuje cigare. Uvijek mu treba vremena jer nitko nikada ne pušta u ovoj trgovini!“ –odgovorio je Sasha.
„Cigare?“
„Nisi znala da puši?“
Odmahnula je glavom, a on je oblikovao usta u slovo o. Pogledao je ispred sebe. bilo mu je pomalo neugodno što mu je to izletjelo pred njom, a da ona nije ništa znala o tome. Nije ni želio znati kako će njegov prijatelj reagirati kad se vrati jer je pretpostavljao da će njegova sestra napraviti scenu.
„Ti ne pušiš?“ –upitala ga je.
Odmahnuo je glavom.
„Ne treba mi to.“ –odgovorio je. „Svako toliko pijem, kad me Patrick natjera jer inače ne bih pio niti toliko, ali ne, ne pušim.“
„Inače kažu da nervozni ljudi puše kako bi se smirili.“ –rekla je.
„Gluposti. Patrick je isto rekao da ga to smiruje od stresa zbog ispita i svega, ali smatram da nije potrebno pušiti da bi se smirili!“
Klimnula je glavom i nasmiješila se. shvatila je da je Sasha imao potpuno isto mišljenje o njemu, ali svejedno je bila bijesna na brata što joj to nije rekao. Nije bila ljuta na njega što je pušio jer osamdeset i nešto posto ljudi na Svijetu postoje(iskreno, uvijek je mislila da on neće početi pušiti!), ali bila je ljuta što joj to nije rekao. Imala je osjećaj kao da je smatrao da joj se ne može vjerovati, a to nije mogla podnositi.
„Evo me.“ –pojavio se Patrick. „Idemo sada na kavu?“
„Mogu pričati s tobom?“ –upitala ga je Nia.
„Naravno!“ –klimnuo je glavom i pogledao ju začuđeno.
„Neće ti smetati ako nas ne bude bilo na par minuta?“ –okrenula se prema Sashi.
Odmahnuo je glavom i nasmiješio joj se. Zahvalila mu se, te se maknula u stranu zajedno s Patrickom koji ju je začuđeno promatrao.
„Što je bilo, sisterice?“ –upitao ju je.
„Zašto mi nisi rekao da pušiš?“ –prekrižila je ruke na prsima.
Oblikovao je usta u slovo o. Nikada joj to nije spominjao jer je mislio da bi se ona mogla razočarati u njega. Pogledao je iza nje, u Sashu. Nekako je pretpostavio da joj je on rekao jer nije nigdje ostavio kutiju, praznu ili punu. Znao je da njegova sestra ne zna i nije želio riskirati da dozna, pa je bacio sve kutije.
„On ti je rekao?“ –uzvratio je.
„Da. Slučajno mu je izletjelo, ali to sada nije bitno!“ –odmahnula je glavom. „Zašto mi nisi nikada spomenuo?“
Slegnuo je ramenima, a ona je odmahnula glavom dok joj je srce ubrzanije počelo kucati.
„Zar je moguće da nas je udaljenost počela razdvajati?“ –pogledala ga je ravno u oči.
Vidio je, u njenim očima, ono čega se najviše bojao: razočaranje. Djevojka je odmahnula glavom i laganim se korakom udaljila od njega dok je on šokirano gledao ispred sebe. Nije si mogao dopustiti da sestra, koju je obožavao, bude razočarana u njega, ali... nije mogao učiniti ništa jer su mu noge bile zalijepljene za pod, a riječi iz njegovih ustiju jednostavno nisu izlazile.
Nia je stavila posljednju majicu u putnu torbu. S obzirom da će najmanje dva mjeseca biti u New Yorku, odlučila je uzeti dvije putne torbe kako slučajno ne bi ostala bez potrebne odjeće. Zatvorila je torbu, podignula ju sa kreveta i spustila na pod nakon čega se bacila na krevet duboko uzdahnuvši.
Pjesme sa kompjutera su lagano odjekivale sobom, a ona je mirno ležala na leđima, gledala u strop i razmišljala o raznim stvarima. Npr. razmišljala je o tome kako će joj Iris užasno nedostajati jer će ona studirati u New Jerseyu. Dogovorile su se da će često odlaziti jedna kod druge kako bi se malo družile, ali nije znala koliko će sve ono biti moguće kad počnu razni ispiti na fakultetu. Nedostajat će joj i njen rodni Phoenix pogotovo jer će rijetko kad moći odlaziti u posjet roditeljima i prijateljima iz srednje škole i djetinjstva. Sve će joj nedostajati, ali znala je da će joj i u New Yorku biti odlično.
Kucanje na vratima ju je omelo iz razmišljanja o svemu što će joj nedostajati.
„Naprijed!“ –uzviknula je.
Vrata su se otvorila škripajući, a na ulazu je stajala njena majka, Miriam Lestet. Bila je to prekrasna žena u kasnim tridesetim godinama koja je pokazivala puno manje. Nia je bila jako slična njoj. Obje su imale dugu valovitu smeđu kosu i zelene oči. Miriam je bila mršava, vitka i zgodna žena; nježnog lica.
„Spremila si se?“ –upitala ju je majka.
„Jesam.“ –klimnula je glavom.
„Onda, jesi li spremna da idemo s tatom na večeru?“
„Dolazim za par minutica, ok?“
„Nema problema!“
Nia je klimnula glavom, a majka je nasmiješeno izašla iz sobe. Niji će nedostajati mama, njihovo pričanje i njena kuhinja. Bilo joj je teško odvojiti se od svega, ali morala je i htjela to učiniti. Svejedno njeni roditelji neće zaboraviti na nju i viđat će se često, a pretpostavljala je i da će se svaki dan čuti preko telefona.
Dignula se sa kreveta, skinula majicu i bacila ju u košaru za prljavo rublje koje je kasnije trebala staviti na pranje. Prišla je ormaru, otvorila vrata i nagnula se na njih razmišljajući o tome što bi htjela obući za večeru s roditeljima, večer prije puta. Odlučila se, nakon nekog vremena, na crvenu usku majicu na bretele, crne kratke hlačice i crnu torbicu. Stavila je cipele na potpetice, a nakon toga se otišla našminkati i počešljati kosu.
Kad je bila sigurna da je sve na svome mjestu, da je ona odjeća njena konačna odluka, izašla je iz sobe zatvorivši vrata, te se spustila niz stepenice. Njeni su roditelji sjedili u dnevnom boravku. Tata je sjedio na fotelji i gledao u televiziji. James Lancet bio je muškarac u radim četrdesetim godinama. Kosa mu je bila crna, a oči plavo – zelene boje. Njen stariji brat je donekle ličio na njega.
„Spremna sam.“ –rekla je veselo.
„Oh, napokon!“ –njen se otac dignuo sa fotelje. „Mislio sam da ćemo dočekati smak Svijeta dok se ti spremiš!“
„Trebalo mi je deset minuta!“
„Rekla si da dolaziš za par minutica.“
„Da. Deset minuta sam se spremala. Nekim curama treba sat vremena najmanje!“
„Hvala Bogu što ja nemam takvu kćer i ženu jer mislim da bih poludio.“
„Poludjet ćeš ti kad ti nitko ne bude mogao kuhati!“ –pokazala mu je jezik.
„Snaći ću se... nekako...“ –promrmljao je.
„I debljati se narudžbama?“ –nadodala je Nia prekrivši ruke na prsima.
„Ok, ok, Nia...“ –odmahnuo je glavom. „I ti ćeš meni nedostajati!“
„I bolje ti je!“ –nacerila se i zagrlila ga snažno.
Uzvratio joj je zagrljaj tapšajući ju po leđima. Jamesu nije bilo lako pustiti njegovu jedinu kćer samo u New Yorku, ali znao je da će se Patrick brinuti za nju.
„Trebali bismo krenuti.“ –uzvratila je Miriam.
Oboje su klimnuli glavom i slijedili ju do vratiju.
Večera s roditeljima je dobro prošla; osim u trenutku kad se njena majka rasplakala jer joj još jednom dijete odlazi od kuće. James i Nia pokušavali su ju oraspoložiti i objasniti joj da ne odlazi zauvijek, da će se vraćati često, pogotovo kad budu bili praznici, ali naravno, kao i svaka majka nije se mogla smiriti.
Nia je čak pomišljala da postoji mogućnost da joj mama ulazi u menopauzu zbog naglih promjena raspoloženja, ali sjetila se da još nema ni četrdeset godina i da nije moguće da onako mlada uđe u menopauzu. Zaključila je da je ili menstruacija ili pms veliki krivac zbog toga što se smije, plače i živcira u razmaku od nekoliko minuta.
Čak se i živcirala jer nije mogla vjerovati da pušta kćer u potpuno novi grad, u gradu koji nikada ne spava i pribojavala se da bi joj se nešto moglo dogoditi, ali umirila se kad joj je suprug rekao da će Patrck paziti na nju, kao što je to činio otkad su bili mali.
Unatoč tome što su ponekad bili naporni, što su se prepirali zbog gluposti... Niji će roditelji jako nedostajati. Nedostajat će joj mamina kuhinja, tatina jutarnja kava, mamino zanovijetanje kad se vrati pijana kod kuće... Sve će joj nedostajati.
Osmjehom na licu je gledala u svoje roditelje koji su se, kao i inače, prepirali zbog gluposti. Ovoga puta su se prepirali jer je mama govorila kako se narančasti zidovi ne slažu sa ljubičastim zavjesama dok je tata ponavljao kako nema nikakve veze što se slaže sa čime jer je najbolje najesti se dobro.
Sljedeće jutro Nia je zamolila roditelje da se dođu kasnije pozdraviti s njom jer je ona željela provesti zadnje sate sa svojom prijateljicom Iris s obzirom da se dan prije nisu vidjele.
Sjedile su u kafiću u aerodromu, ispijale svaka svoj topli napitak i razgovarale o lijepim trenutcima koje su se dogodile u djetinjstvu. Smijale su se, uživale... Niti jedna od njih dvoje nisu razmišljale o tome kako će se uskoro razdvojiti i otići u gradove koji su daleko jedan od drugoga. Kad bi se toga prisjetile, bile bi tužne, ali znale su da je njihovo prijateljstvo jako i da će ostati zauvijek prijateljice, ma koliko god one bile udaljene jedna od druge.
„Sjećaš li se onoga puta kad smo stavili plavu boju umjesto šampona Tihani, pa je postala plava kao Štrumf?“ –nadodala je Iris smijajući se.
Nia je udarila šakom od stol, te se odvalila smijati na sav glas. Gosti kafića okretali su se prema njima, ali njih to nije bilo briga.
„Ajme...“ –zahihotala se Nia, obrisala suze i pokušala doći do zraka. „Dva tjedna smo morale čistiti muške i ženske svlačionice zbog toga!“
„Barem smo vidjele ono što druge cure nisu!“ –Iris joj je namignula.
„Oh, mislim da bih poludjela da smo još morale čistiti. Bilo mi je dosta muških spolovila!“
Obje su se nasmijale.
„Kad ti ideš u Jerseyu?“ –upitala je Nia.
„Za dva tjedna.“ –odgovorila je njena prijateljica. „Znaš i sama da sam ja skoro sve stvari odnijela još prije mjesec dana ondje, pa ću samo morati počistiti stan kad dođem.“
„Jesu ti javili da li imaš cimera, cimericu ili oboje?“
„Ne. Nešto su govorili da je moguće da ću imati cimerice, ali ne znam! Vidjet ću kad dođem ondje, pa ti javim!“
„Obavezno!“
„Ti meni moraš javiti kakav je bratov cimer.“
„Dobro. Jedva čekam da vidim Patricka! Nisam ga vidjela nekih mjesec i pol. Nije mogao niti doći na praznike kod nas jer je radio i učio za ispite!“
„Dočekat će te na aerodromu?“
„Da.“
Iris se nasmiješila. Znala je koliko je njena prijateljica voljela brata i on nju, koliko su bili povezani. Znala je da će uživati s njim, biti na sigurnome i jedva je čekala prvi slobodni vikend da im ode u New York u posjet, te da razgleda grad u kojemu još niti jednom nije bila. S obzirom da je Nia ondje često odlazila u posjet bratu znala je samo jednu stvar: koliko je zapravo onaj grad prekrasan.
Nia je sjedila u avionu, gledala kroz prozor i slušala iPod kako bi joj vrijeme prošlo. Put je trajao već tri sata, a ona nije znala što bi mogla učiniti da bi joj vrijeme brže prošlo. Nije joj bilo lako kad je pozdravila Iris i roditelje. Vidjela je u njihovim očima suze, ali osmijeh na njihovom licu joj nije dopuštao da se rasplače.
Imala je osjećaj kao da su svi razmišljali o tome da će se ona zauvijek odseliti, da se nikada više neće vratiti, da ju neće vidjeti i zbog toga se osjećala tužno unatoč tome što je znala da bi se već za mjesec dana mogla vratiti natrag.
Odmahnula je glavom. Odlučila je ne razmišljati o njenom odlasku jer uskoro započinje jedna od njenih najvećih pustolovina: fakultet. Znala je da neće biti lako, pogotovo jer je upisala arhitekturu. Patrick joj je uvijek govorio da je to težak posao, pogotovo kad dođe vrijeme za raditi nacrte. Rekao joj je također da će joj on pomagati kad god joj bude zatrebalo s obzirom da je on upisao četvrtu godinu na arhitekturi.
Njihovi roditelji su neko vrijeme mislili da Nia želi upisati arhitekturu jer je to učinio i njen brat kojeg je obožavala i pokušavali su ju nagovoriti da upiše ipak nešto drugo. Nakon nekog vremena su napokon shvatili da to ne čini zbog Patricka već zbog sebe jer ju je arhitektura zaintrigirala, pa su napokon popustili od nagovaranja.
Spustila se niz stepenice. Pratila je ljude koji su odlazili prema mjestu na kojemu su torbe izlazile. Nadala se da se neće izgubiti jer bi poludjela. Čula je kako se to često zna desiti, kako aviokompanija ponekad pomiješaju putne torbe i pošalju ih u krivi avion. Iskreno se nadala da ovoga puta neće ona imati taj peh.
Stala je kraj crne trake i pogledala u torbe. Ljudi su se gurali kako bi dospjeli do svojih, a nju je to užasno iritiralo jer od njih nije mogla vidjeti gdje se njene nalaze. Progurala se naprijed gurajući druge jer joj je bilo dosta strpljenja. Odahnula je vidjevši svoje dvije roze torbe.
Podignula ih je obje, stavila na pod, uhvatila ih za drške i krenula prema čekaonici na kojoj ju je vjerojatno njen brat već čekao. Na sreću, torbe su imale kotačiće; inače bi joj ruke otpale od težine. Odlučila je da će sljedeći put, kad se bude vratila kući, povesti samo jedan kofer i ostaviti ondje majice kratkih rukava jer bi uskoro jesen trebala početi i uz njega će dolaziti i hladnije vrijeme.
Zakoračila je u čekaonicu i pogledala oko sebe ne bi li slučajno vidjela Patricka, ali njemu nije bilo ni traga. Sjela je na praznu klupicu, stavila torbe kraj sebe i prekrižila noge gledajući oko sebe. Patrick nije dolazio, pa je izvukla novine iz torbice, otvorila ih i počela čitati kako bi joj vrijeme brže prošlo.
„Čekate nekoga, gospođice?“ –muškarac je stao pred njom.
Spustila je novine osmjehom na licu, a dečko pred njom se također smješkao. Spustila je novine sa strane, podignula se i snažno zagrlila svog starijeg brata. Obgrlio je i on nju oko kukova i podignuo sa poda. Nia mu je jako nedostajala, a sada kad je i ona odlučila studirati u njegovom gradu bio je presretan i osjećao se puno bolje.
„Bože, kako si se udebljala!“ –spustio ju je na pod.
„Šuti!“ –ljutito ga je udarila po prsima.
Patrick joj se nasmiješio. Rukom je prošao po svojoj raščupanoj kosi koju nikada nije mogao ukrotiti, pa je jednostavno odustao od toga.
„Šalio sam se!“ –nacerio joj se i obgrlio ju jednom rukom.
Povukao je jednu od njenih torba unatoč tome što mu je bilo pomalo neugodno. Uvijek je govorio svojoj sestri da će joj kupiti nove torbe jer nije mogao podnijeti da vuče roze torbe, ali nije niti mogao dopustiti da ona to čini kad je već on bio muškarac.
„Kakav je bio put?“ –upitao ju je.
„Dosadan.“ –odgovorila je. „Nisam imala što raditi. Cijelo vrijeme sam slušala muziku dok su ljudi polako spavali oko mene.“
„Hajde, hajde, barem se avion nije srušio!“
„Htio bi, jel' da?“
„Naravno da ne bi.“
Nasmiješila mu se.
„Idemo kasnije na večeru?“ –uzvratio je.
„Naravno. Umirem od gladi!“ –nadodala je. „Ali prvo se moram istuširati.“
„Nema problema. Uzmi koliko god vremena želiš!“
„Hoće li i tvoj cimer s nama?“
„Sasha sutra dolazi.“
Djevojka je klimnula glavom i nasmiješila mu se. Stisnula se bliže njemu. Bila je presretna što je bila ponovno u njegovoj blizini.
2005.
Bio je studeni. Kiša je pljuštila.
Petnaestogodišnja djevojčica duge smeđe kose trčala je ulicama. Njene zelene, velike oči nekada su bile vedre, no sada su bile uplakane, crvene i natečene. Srce joj je bilo slomljeno. Osjećala se samo i slomljeno. Trebala je pod hitno nečiji zagrljaj, a točno je znala kod koga će ga dobiti, kod koga će dobiti potrebnu utjehu.
Potrčala je kroz željena vrata dvorišta i potrčala u kuću. Njenih roditelja još nije bilo kod kuće. Znala je to jer njih automobil nije bio parkiran pred kućom, ali svijetla su bila upaljena. Znala je da je njen tri godine stariji brat trebao biti kod kuće, pripremao se za odlazak na fakultet kojeg je počeo pohađati dva mjeseca prije.
Bila je sva mokra i močila cijelu kuću, ali nije ju bilo briga za sada. Znala je da će se kasnije mama izderati na nju jer se nije otišla istuširati, te obrisati ono što je smočila, ali nju to nije bilo briga. Htjela je što prije snažan zagrljaj.
Otvorila je vrata bratove sobe bez kucanja. Inače je uvijek kucala, ali onoga puta to doista nije bilo potrebno. Osamnaestogodišnjak raščupane smeđe kose ležao je na podu i gledao u televiziju, ali okrenuo se prema njoj pogledavši ju zelenim očima.
„Što je bilo?“ –dignuo se sa stola vidjevši njegovu sestru uplakanu i mokru.
Zadnji put kad ju je vidio bila je presretna, nasmiješena i potpuno suha. Zajecala je i potrčala mu u zagrljaj.
„Što je bilo, Nia?“ –upitao ju je.
„Prekinuo je sa mnom.“ –zajecala je. „On je prekinuo sa mnom!“
Uzdahnuo je i potapšao ju po leđima. Znao je da je trebala utjehu i da će vjerojatno provesti noć kraj njega. Svaki put kad bi joj se nešto loše dogodilo, voljela bi spavati u njegovoj sobi, kraj njega kako se ne bi osjećala samo.
Petnaestogodišnjak je laganim korakom koračao suhim trotoarom. Slušajući glazbu razmišljao je o tome kako je još jednoj djevojci slomio srce, ali nije ga bilo briga za to. Nije bio dečko koji je volio veze; preferirao je seks na jednu noć i djevojke koje su mislile što i on.
Nia Lestet je bila djevojčica koja nije željela seks jer nije bila spremna, a on nije mogao ostati dulje s njom. Preživio je jedva mjesec dana veze da bi mu na kraju rekla da ona ne može to učiniti sve dok ne bude bila spremna. Morao ju se riješiti i zbog toga joj je slomio srce.
Slegnuvši ramenima skrenuo je prečicom. Nije znao zbog čega je uopće tratio vrijeme na razmišljanje o njoj kad je znao da bi svakog trena mogla naići cura koja će biti spremna na sve; pa čak i na seks u onom trenutku koji mu je jako trebao. Bio je ninfoman. Obožavao je seks i htio ga je u onom trenutku.
Izašao je iz one crne ulice. Čuo je kočenje, pa je poskočio u stranu i ugledao automobil nedaleko od sebe. Iznenada je krenuo naprijed. Pomaknuo se u stranu kako bi auto mogao nastaviti dalje, ali primjetio je da se ono kreče prema njemu.
„Koj' kurac?!“ –viknuo je i potrčao niz ulicu nadajući se da će se vozač zaustaviti, ali on je nastavio voziti prema njemu ubrzavajući.
Mladić se spotaknu na pod jer nije gledao kamo hoda. Udario je glavom od pod, ali podignuo se i krenuo dalje jer je želio pobjeći. Nije uspio. Osjetio je udarac; bio je toliko snažan da ga je odgurnuo od zid, a bolovi u tijelu su bili užasno jako.
Nia Lestet stajala je kraj svog brata Patricka na groblju. Prijateljica joj je javila prije nekoliko dana da je njen bivši dečko preminuo. Udario ga je automobil i nitko ništa nije vidio. Vozač je pobjegao; pustio je petnaestogodišnjaka u lokvi krvi, a pronašli su ga slučajni prolaznici. Nažalost, nije mu bilo spasa. Preminuo je na putu do bolnice zbog izlijeva krvi u mozgu, zatajanja srca i ozlijedama po tijelu.
Djevojka je snažno držala brata za ruku koji joj je oduvijek bio podrška. Njen bivši dečko i ona znali su se od malih nogu i, unatoč tome što su bili samo mjesec dana u vezi, zavoljela ga je em kao prijatelja em kao dečka. Voljela ga je unaoč tome što nije bio savršen, što je bio kreten kojemu je bilo stalo samo do seksa.
Tužni jecajevi njegove majke slamali su joj srce kao i svim ostalima. Bilo je teško izgubiti dijete, pogotovo kad je bilo onako mlado, kad je praktički tek počelo živjeti; pogotovo jer ubojica još nije bio pronađen.
2008.
Prodoran zvuk budilice probio ju je iz dubokog sna. Nije se potrudila otvoriti oči, već je samo izvukla ruku iz plahte, podignula budilicu i bacila ju od zid. Udarac je odjeknuo tihom sobom, ali barem je alarm prestao svirati.
Duboko uzdahnuvši okrenula se na drugu stranu u nadi da će nastaviti sa spavanjem, ali znala je da je ono bilo nemoguće. Jednom kad bi ju alarm probudio ne bi više mogla zaspati; pogotovo ne ako je vani bilo lijepo vrijeme.
Otvorila je oči i pogledala u prozor čije su rolete bile otvorene. Odlučila je da će ih slijedeći put, kad bude željela spavati duže, spustiti kako ne bi vidjela Sunce i kako njegove zrake ne bi ulazile u sobu.
Skupila je snagu da se digne s kreveta, ali ponovno se vratila natrag. Sjela je na njemu i gledala u svoje crvenkaste zidove nadajući se da će se što prije razbuditi. Morala je otići uskoro u grad, naći se sa prijateljicom, otići u šoping i nastaviti se spremati za odlazak iz svog rodnog grada.
Uzdahnula je, dignula se protiv svoje volje sa kreveta i laganim korakom prišla ormaru. Otvorila ga je i razmislila o tome što bi mogla obući. Vani je bilo toplo, s obzirom da je bio kraj kolovoza. Odlučila se, nakon nekog vremena, na usku ljubičastu majicu, kratke jeas hlače i cipelice na potpeticama. Nakon što se obukla otišla je oprati zube, isprati lice i našminkati se.
Uzela je četku za kosu, počešljala svoju dugu, valovitu smeđu kosu, te ju stavila u rep. Voljela bi ju podizati u rep ili punđu kad bi bilo ljeto zato što bi ju duga kosa samo grijala više nego što je trebala. Požurila je staviti mobitel, novčanik i sjajilo u torbicu, a nakon toga je izašla iz sobe.
Njeni su roditelji bili na poslu, kao i svako jutro, pa je bila sama kod kuće s obzirom da je Patrick bio u New Yorku u kojemu se ona mislila preseliti. Jedva je čekala da ondje započne svoj novi život, zajedno s bratom. Mogla je dijeliti troškove s njegovim cimerom i njime, te uživati u pet godina fakulteta, u potpuno novom gradu, bez roditelja koji su već počeli šiziti što im još jedno dijete neće biti kod kuće na duže vremena.
Spustila se niz stepenice pjevušeći pjesmu koju je večer prije slušala, otvorila je ulazna vrata i izašla iz kuće. Zaključala ih je, spustila se niz stepenice i otišla do svog tamno plavog Cabrioleta čiji se krov mogao spuštati. Stavila je sunčane naočale, otključala vrata automobila i sjela u njemu. Spustila je odmah krov, kako joj ne bi bilo toplo, okrenula ključ i motor je zabrujao. Nekoliko je puta dodala gasa prije nego je izašla iz dvorišta. Upalila je radio i pjevušila pjesmu jednog od svojih najdražih izvođača.
Dok se vozila prema gradu, njena smeđa kosa vijorila je na vjetru što joj nipošto nije smetalo. Trebalo joj je malo zraka, sviježeg vjetra... Bila je sretna što je kolovoz zapravo bio mjesec u kojemu je vručina napokon počinjala nestajati zbog učestalih kiša.
Sjedila je za stolom i čekala svoju najbolju prijateljicu da se napokon pojavi. Došla je prije nego su se trebale naći, a ona je uz to još i kasnila, pa je morala duže čekati. Čekanje je bilo ono što je ona najviše mrzila. Mrzila je kasniti i mrzila je čekati onoga koji kasni.
Popila je gutljaj Coca – Cole, spustila čašu i pogledala u prozor. Razmišljala je o tome kako za nekoliko dana odlazi iz svog rodnog grada. Uvijek je govorila da će jednom otići jer je želila iskusiti novi način života; govorila je također da će slijediti svog brata Patricka jer je on bio ono što je oduvijek željela. On joj je bio i brat i najbolji prijatelj. Neke je stvari mogla govoriti isključivo njemu. Njena najbolja prijateljica nije znala njene najveće tajne unatoč tome što su se znale od ranog djetinjstva.
Jednostavno je imala osjećaj da najviše može njemu vjerovati i zbog toga je jedva čekala da ponovno živi s njim. Nedostajao joj je u protekle tri godine dok je ona bila u srednjoj školi, a on na trećoj godini fakulteta. Čuli su se oni svaki dan, ali rijetko bi se viđali. Dolazio bi svaka dva – tri mjeseca kod kuće i ostajao samo na nekoliko dana, a njoj je on nedostajao.
Nasmiješila se znajući da će se ponovno družiti svakodnevno s njim za samo nekoliko dana.
„Nia...“ –ženski poznati glas prekinuo ju je iz razmišljanja.
Okrenula se i ugledala svoju prijateljicu, Iris Moore, pred sobom. Iris je bila mršavija od Niee. Neki su čak pomišljali da je bila anoreksična i bulimičarka, ali ona se jednostavno nije mogla udebljati. Ljudi koji su ju poznavali znali su da ona zapravo jede puno više od ostalih cura; da jede čak puno više od Niee, ali nije mogla dobiti previše na kilaži. Nikada se nije ni udebljala. Bila je visoka, mršava, imala dugu plavkasto – smeđu kosu, te zelenkasto – smeđe oči.
„Oprosti što kasnim.“ –Iris je sjela za stol. „Probudila sam se kasnije i pokvario mi se auto, pa je Johnny morao doći po mene. Čekaš li me puno?“
„Dvadesetak minuta, ali mojom krivicom. Došla sam ranije!“ –odgovorila je Nia.
„Drago mi je što nisam zakasnila više! Čak sam mislila da hoću jer sam htjela odmah odvesti auto na popravak, ali moj Johnny je tvrdoglav kao mazga i nije popustio, pa je rekao da će on do obaviti!“
„Barem imaš dečka. Nije bitno je li tvrdoglav ili ne!“
„Znaš ti nas dvoje. Mislim da smo mi najtvrdoglaviji par koji se ikada toliko složio! Usput, ne seri da ti nije dobro kao solo! Uživaš, zbriješ s nekim svako toliko i nitko te ne tlači!“
„Kao prvo, Johhny je savršen dečko i ljubomorna sam na tebe!“
Iris joj se nacerila, a Nia je na to pokazala zube. Obje su se počele smijati.
„Kao drugo...“ –nadodala je Nia podignuvši kažiprst. „Htjela bih imati nekoga koji će me grliti, paziti, maziti...“
„Patrick?“ –Iris je podignula obrvu.
„Patrick je moj brat, Iris. Ja želim nekoga koji će me nježno ljubiti, nekoga uz kojeg ću se probuditi i zaspati...“
„Nepopraviva romantičarka si, draga!“
Nia ju je prostrijelila pogledom, a Iris joj se nacerila. Odmahnuvši glavom, pogledala je u prozor. Doista joj je netko nedostajao; nedostajala joj je osoba koja će ju voljeti kao curu, a ne kao sestru ili najbolju prijateljicu.
