Večer uoči desete godišnjice braka. Kolač se hladi na balkonu, okrajci pojedeni. Na mužu ne primjećujem nikakve znakove uzbuđenja. Spava pred TV-om. A ja bih mu rekla nešto lijepo sutra za poklon, možda jedno jednostavno "volim te".
Sjećam se kad smo davno izgovarali te dvije riječi, prvo s dubokim pogledom oči u oči, pa s vremenom (to češće) u malim ukradenim noćnim zagrljajima, pa u mirenjima i sad već dugo vrijeme nikad.
Rekla bih mu "još te volim", ali to bi onda značilo da je postojala mogućnost da ga prestanem voliti, ili da se preispitujem...
Ili možda "volim te više nego prije" što je u stvari prava istina, ali nešto u meni ne da mi da mu to dam do znanja...
Rekla bih mu "volim te drugačije nego prije" to zvuči kao da je ona prva zanesenost prošla i sada ga volim kao ovo mjesto ispred kompjutera, ili kao stari jastuk na kojem volim najviše spavati iako više nije onakav kakav je bio...
A u stvari ga "još uvijek volim, više i drugačije nego prije" samo što je to duga rečenica koju bi netko kao ja mogao izgovoriti, sa osmjehom i nonšalantno, u prolazu. Jedna tako duga rečenica ostavila bi mi vremena da promatram njegovu reakciju i da možda primjetim neki trzaj koji možda nema smisla, a meni kaže nešto što ne želim ni vidjeti ni čuti...
Zato ću sutra kao i obično stati iza njegovih leđa, promasirati mu ramena, utisnuti jedan ljubac na ono mjesto ispod ušne resice gdje obično dobro i poznato miriše, a on će znati što to znači.
Stavit će kavicu, uliti mlijeka taman koliko volim, (to jedino on zna, ja ne znam ni sama sebi pogoditi mjeru, kao uostalom i neke druge stvari), sjest ćemo na kauč, ja ću donijeti kolače, podignut ću noge, gurnuti ih pod njegove i započeti jedan od onih laganih opuštajućih razgovora...
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Kad kreneš na put prema Itaci,
poželi da dug to bude put,
pun pustolovina, pun spoznaja.
Ni Lestrigonaca, ni Kiklopa,
ni srdita Posejdona ne boj se.
Takve na svom putu nikada sresti nećeš,
ako ti misao ostane uzvišenom, ako ti birani
osjećaji duh i tijelo prožmu.
Na Lestrigonce i Kiklope,
na divljeg Posejdona naići nećeš,
ako ih ne nosiš u duši svojoj,
ako ih tvoja duša ne stavlja pred tebe.
Poželi da dug to bude put.
Svitanja ljetnih neka bude mnogo
kada ćeš radosno i zadovoljno
ulaziti u luke prvi put viđene;
zastani na feničkim trgovima,
i nabavi krasnu robu,
sedefe, koralje, jantar i ebanovinu,
i razbludnih mirisa svake vrste;
koliko god voliš razbludnih mirisa;
pođi u mnoge egipatske gradove,
da se poučiš i naučiš od mudraca.
Uvijek na umu imaj Itaku.
Stići tamo tvoja je sudbina.
Ali ne požuruj nikakvo putovanje.
Bolje je da mnogo godina traje,
i da kao starac pristaneš na otok,
bogat onime što si na putu stekao,
ne očekujuć da Itaka ti bogatstvo da.
Itaka ti je dala lijepo putovanje.
Bez nje ne bi krenuo na put.
Ništa ti više ona nema dati.
I ako je siromašnom nađeš, Itaka te nije obmanula.
Tako mudar kako si postao, s tolikim iskustvom,
već si shvatio što Itake znače.
