25.09.2010., subota
Paradoks pravednog Boga
|
Postoji jedan paradoks koji se rijetko spominje. Kao što je poznato, neke religije (između njih, Kršćanstvo, Židovstvo i Islam) smatraju da je Bog svemoguć, da sve vidi i da je savršeno dobar i pravedan. Odavno je poznato da je zamisao o takvom Bogu u suprotnosti sa zlom koje postoji u Svijetu. Dakle: - ili Bog ne želi odstraniti zlo, dakle nije savršeno dobar, - ili Bog ne može odstraniti zlo, dakle nije svemoguć. Međutim, postoji drugi paradoks. Recimo da je Bog stvarno pravedan i svemoguć. Odgovara li Bog na molitve? - ako odgovara, znači da pomaže onima za koje se ljudi mole, a ne onima koji su u potrebi i koji zaslužuju; neka jadna starica bez igdje ikoga je zaboravljena od Boga -- ali zašto se potrebno moliti kad Bog ionako sve zna? - ako ne odgovara na molitve, znači da Bog već sve zna, i da će napraviti onako kako je najbolje -- ali to znači da je svaka molitva uzaludna. Dakle, ako je Bog pravedan i svemoguć, molitve su besmislene. Molitve imaju smisla samo ako se Boga može nagovoriti da napravi nešto što inače ne bi učinio. Pa zašto se onda ljudi mole? |
22.09.2010., srijeda
Čini li vjera ljude boljima?
|
Jedan čest argument vjernika je da vjera daje "moralnu čvrstoću" ljudima i sl. To se lako može provjeriti. Ukucao sam podatke iz 2005. za europske države (iz Eurostata) o broju ljudi koji kažu da vjeruju u boga i statistiku stope ubojstava na 100 000 stanovnika. Par zemalja iskače, a općenito nikako se ne može zaključiti da je manja stopa ubojstva u zemljama s više vjernika. Hrvatska je istaknuta crvenim kvadratićem.  Dakle, u zemljama s više vjernika nema manje zločina. Jedina van-europska zemlja je SAD, za usporedbu. Napomena: iako u Hrvatskoj ima 90% ljudi koji kažu da su katolici, muslimani, pravoslavni, ne vjeruju svi u boga. Što to njima znači onda, treba pitati njih. Čini se da je "moralna čvrstoća" više povezana s ostalim društvenim okolnostima, kao što je socijalna (ne) jednakost, nego s vjerom u bogove. |
15.09.2010., srijeda
Karakteristike Svemira i ljudsko razmišljanje
|
Dobio sam sljedeći komentar na moj prethodni tekst: Svemir pokazuje karakteristike inteligencije, namjere, volje itd. tj. ima osobine živog bića. A uvijek je smiješno i promašeno opisivati fenomen višeg reda fenomenologijom nižeg reda, tj. psihu opisivati fizikalnim i kemijskim procesima, inteligenciju opisivati instinktima i nagonima itd. U osnovi inteligentnog ponašanja mora postojati inteligencija. Inteligentno ponašanje ne može evoluirati iz nečeg što ne posjeduje inteligenciju, kao što ni otisak cipele u blatu ne može nastati odozdo iz snaga blata, već isključivo odozgo od strane neke cipele. Tako i Svemir ne može nastati iz Velikog Praska prije kojeg nije bilo ničega, itd. To, međutim, ne mora značiti da negdje izvan svih dimenzija postoji neki personalni Bog koji nešto čini, stvara, proizvodi. Krajnosti "personalni Bog - impersonalni fizikalni procesi" podjednako ništa ne objašnjavaju. Ovo mišljenje počinje od jednostavne izjave da Svemir pokazuje inteligenciju, volju, namjeru. Na to se može odgovoriti na dva načina: * nije jasno gdje to i kada Svemir pokazuje npr. "inteligenciju" * mi uopće ne znamo kakvi sve svemiri mogu biti; vidimo oko sebe stvari s namjenom i bez nje, ali vidimo samo jedan Svemir i ne možemo ga usporediti s ničim (to je rekao već Hume) Mišljenje da se "fenomen višeg reda" ne može opisati fenomenologijom nižeg reda je antiredukcionizam. Ako se živo biće ne može opisati kao skup dijelova, tada se ni automobil ne može opisati kao skup svojih dijelova, a i rad televizora ili računala postaje sasvim tajanstven i neobjašnjiv, osim posebnom fenomenologijom koja se ne može svesti na elektroničke komponente. Naravno da se čovjek može svesti na komponente. Svatko tko ima presađeno srce je dokaz. Samo zato što nismo uspjeli do sada dokučiti rad mozga, ne znači da on u principu nije dokučiv i rastavljiv na dijelove. Isto tako "u osnovi inteligentnog ponašanja postoji inteligencija" je tek izjava da je inteligencija nesvodiva na materiju, da je inteligencija iz inteligencije, posebna povijest različita od svega ostalog. Žao mi je, ali to je tek intuitivni osjećaj, nemamo apsolutno nikakve podloge za takvo mišljenje. |
13.09.2010., ponedjeljak
Dokazi za postojanje Boga: "fino-podešeni Svemir"
|
Jedan od "dokaza" koji navodno pokazuju namjeru iza Svemira — naime, da je Svemir podešen tako da stvori ljude — je argument "finog podešavanja". Fizika je uspjela zakone koji upravljaju Svemirom svesti na desetak principa koji uključuju različite konstante. Recimo, gravitacija privlači sve mase u Svemiru, a elektromagnetska sila privlači različite naboje a odbija iste. Obje sile padaju s kvadratom udaljenosti. Uzmimo dva elektrona. Oba su negativna, i elektromagnetska sila iz odbija, a gravitacija privlači. Omjer te dvije sile će biti uvijek isti, bez obzira na udaljenost ta dva elektrona — taj broj je očito neka konstanta, koja ne ovisi o izboru jedinica, načinu mjerenja itd. Takvih konstanti ima desetak, i mi ne znamo objasniti njihove vrijednosti. Argument je ovaj: netko je morao vrlo precizno podesiti te konstante, jer da su imalo različite — Svemir koji vidimo bi bio nemoguć. Ovaj argument je zvučan na prvi pogled. Nešto što vidimo i što je očito je teško objasniti. Ali pogledajmo oko sebe. Ja ovdje sjedim i pišem ovaj tekst. Kako objasniti mene? Moji roditelji su se morali upoznati, zavoljeti, oploditi, roditi mene, odgojiti me. Da se nisu sreli, ne bi me bilo. Kako objasniti moje roditelje? Koja je bila vjerojatnost da se moji djedovi i bake upoznaju i vjenčaju? A tek njihovi roditelji? Sa svakim idućim korakom, vjerojatnost da postojim se smanjuje na zanemarivu. Mnogo toga je moralo biti točno tako da bih ja bio moguć. Iz toga je logično zaključiti da je cijeli Svemir udešen tako da se rodim ja. Dakle, ja sam Vrhunac, cilj stvaranja. Ili nisam? Gdje je greška u razmišljanju? Greška u razmišljanju je u tome da gledamo dvije zadate situacije — prije par stotina godina i danas — i računamo koliko je mala vjerojatnost da je od one situacije nastala današnja. Drugačije rečeno: Svakog tjedna se izvlači loto. Koja je vjerojatnost da su izvučeni baš brojevi koji su izvučeni? Vrlo mala. Ali su izvučeni. Neki brojevi su morali biti izvučeni. Da su izvučeni drugi brojevi, opet bi bili isto nevjerojatni. Fino podešene konstante su jednak problem kao moji fino podešeni roditelji, bake i pradjedovi. Gledano s današnjeg stajališta, izgleda nejvjerojatno. Ali mi ne znamo što je sve moglo biti. Naša intuicija se teško nosi s mogućim ishodima i vjerojatnostima. Loto se izvlači svaki tjedan (i češće) a nastajanje Svemira nitko nije vidio, niti zna što se uopće može u takvoj situaciji podesiti. Zato "fino-podešeni Svemir" ne dokazuje ništa. |