26.03.2009., četvrtak
Religije i središte na čovjeku
|
Mnogo puta sam čuo tvrdnju "vjera stavlja volju Boga u središte, a ateizam volju individue". Uz to se navodi obično kako je ljudska samovolja i sebičnost uzrok mnogih zala. Mislim da je to u najmanju ruku velika mistifikacija i zabluda. To je gledanje iz vrlo suženog gledišta, vrlo daleko od objektivnog razmatranja kakva sve stvarnost može biti. Primjerice, kršćanstvo se bavi sudbinom čovjeka, njegovih grijehova i životom poslije smrti. Što kršćanstvo tvrdi o mogućnosti odlazaka pasa u raj? Postoji li život poslije smrti za slonove? Ne. Po kršćanstvu, ljudi su posebni, imaju neumrlu dušu koja je jedinstvena i dana samo ljudima. Za ljude postoji posebna shema, Bog gleda njih, a zanemaruje ostatak. Koje su zapravo mogućnosti? A. Ljudi su stvarno posebni. Ovo je stav kršćanstva, islama i još nekih religija, i tradicionalni stav mnogih ljudi; B. Ljudi su posebni, ali možda su još neka bića posebna, isto kao ljudi ili na drugi način, samo što to možda ne znamo; ovo na primjer, tvrde i kultovi životinja, šamanizam, itd. C. Ljudi zapravo nisu posebni, taj privid dolazi jer smo i sami ljudi; razlika je što ljudi imaju razvijenije neke osobine od drugih životinja. Ovo je donekle stav suvremene biologije, ali i budizma. Tradicionalni stav je uglavnom A. Ljudi su glavna tema "svetih knjiga" svih velikih religija. Životinje i biljke su tu pozadina, scenografija, metafora a ponekad i strašne nemani. Među ne-vjernicima i u znanosti počinje prevlađivati mješavina B i C. Mnogim ljudima je sasvim prirodno da, na primjer, njihovi ljubimci razmišljaju, imaju osjećaje i slično. Ljudi imaju, izgleda, stalno nekakvu idealiziranu sliku životinja: suvremeni udoban život je promijenio idealizaciju iz strašnih zvijeri ili glupe tovarne stoke u žive plišane igračke. Tako mnogi ljudi danas naprimjer, smatraju da su životinje oličenje nevinosti i dobra. Današnji čovjek (bar u bogatim zemljama) više ne doživljava prirodu kao kombinaciju "nemani" i "jestive divljači". Gdje su nekad na kartama oceana bile strašne zmije, nemani s pipcima, danas se vide samo plava prostranstva ispunjena šarenim ribama i drugim čudesnim bićima, nešto tek malo opasnije od gigantskog akvarija. Na nekadašnje krvoločne zvijeri, strašne vukove i okrutne lavove kojima su bacani kršćani, danas se gleda na kao tek malo dlakavije psi ili velike umiljate mačke, za koje ljudi potpisuju peticije i skupljaju novce za očuvanje. Došlo je do promjene percepcije. Čuo sam (čitao) izjave ljudi koji vjeruju da će u raj i životinje, a smatraju se kršćanima... Poseban problem su "mali zeleni" - inteligentna stvorenja koja nisu ljudi, dakle nemaju veze sa svetim knjigama. Ako ih se nađe, kako ih uklopiti u shemu? Vatikan ima teleskope i traži, ali nisu ništa našli... Sheri S. Tepper je napisala jedan fantasy roman (Beauty) koji se, zbiva u svijetu s "višestrukim stvaranjima", gdje su ljudi opterećeni istočnim grijehom i smrtni, a vilenjaci nisu i besmrtni su. Lako je uočljivo kako ne samo što je većina tradicionalnih religija orijentirana na čovjeka i njegov život, nego su i stavovi koje te vjere propagiraju obojeni izrazitim antropocentrizmom i osobinama nekadašnjih kultura. Interesantno će biti vidjeti kako će popularna vjerovanja u budućnosti uključiti ove stavove. Ako itko ovo čita (što nisam siguran) jako me zanimaju stavovi drugih ljudi. |
25.03.2009., srijeda
Dobro i zlo
Religije se često povezuju s "dobrim i zlim". Postoje dvije varijante (koje se mogu i miješati)
Pogledajmo prvo jedno pitanje: koliko je moguće čisto logičnim zaključivanjem odijeliti dobro od lošeg? Prvo: svako zaključivanje mora poći od nečega poznatog, od nekih znanja ili činjenica. Kad bi samo lako našli takvo znanje... Za ilustraciju: je li dobro da lav uhvati antilopu, ubije je i pojede (nije baš maštovit primjer, priznajem)? Na temelju čega čemo zaključivati? Na temelju toga što "znamo" da je "loše ubijati". Kako uopće "znamo" ove stvari? Je li dobro da čovjek ubije kravu i pojede je? Neki misle da je loše, neki da nije. I jedni i drugi logično razmišljaju - dakle, pošli su od različitih pretpostavki! Je li dobro što postoji Saturn? Osjećamo da je ovo pitanje besmisleno, ali zašto? Je li dobro ili loše što je oleander otrovan? (ako niste znali — stvarno je vrlo otrovan. Nikad nemojte pojesti list ili grančicu oleandra; preporuka je čak da nosite rukavice kad ga obrezujete i slično.) Da li je ovo besmisleno? Što je s ljudima koji se otruju (postoje statistike o tome - potražite na Internetu)? Pretpostavljamo da je otrovan da ga životinje u polupustinjama gdje divlje raste ne bi pojele, ali za zaštitu je dovoljno i trnje? Zašto bi ovo pitanje bilo jako različito od npr. skakavaca koji pustoše neke afričke zemlje, tamaneći sve pred sobom, nakon čega mnogi umru od gladi? Različito od epidemija, poplava, potresa (ovako se može jako dugo nabrajati)... Čini se da razlikovanje dobrog i lošeg, iako koristi i logiku kao alat, ipak počiva na osjećaju koji nam nepogrešivo (možda ponekad i pogrešno?) govori što je dobro, a što loše. Zašto bi takva sposobnost bila "od boga"? Na prvi pogled čini se toliko posebnom, da nema ničeg sličnog kod životinja. Ipak, postoje i brojne druge sposobnosti ljudi koje se čine jedinstvenima - govor, izrada alata, upotreba vatre - pa se ne pripisuju božanskom daru.  Čitajući knjigu Fransa de Waala "Prirodno dobri", koja se bavi ponašanjem kod nekih "drugih životinja" (de Waal, kao i većina znanstvenika, svrstava ljude u životinje) možemo zaključiti i da nije sasvim tako - mnoga ponašanja koja jako nalikuju onom što ljudi zovu "moralnim" postoje i kod nekih životinja.Naravno, i one bi te sposobnosti (možda umanjene u odnosu na ljude) mogle dobiti "od boga". Većina znanstvenika ipak vjeruje da je smisao za dobro i loše ljudima urođen i nasljeđen od majmunolikih predaka (iskreno govoreći, i današnji ljudi dosta liče majmunima, mnogo više nego drugim životinjama). Zašto se razvio — na to nemam jednostavnog odgovora. Tko misli da je znanost sve odgonetnula, jako griješi! |
18.03.2009., srijeda
Znanstveni misticizam
|
Postoji posebna vrsta misticizma, vjerovanja u onostrano, koja je povezana s trenutnim modama u znanosti, naročito fizici. Fizika je najzagonetnija i najapstraktnija prirodna znanost, a puna je pojmova koji su zanimljivi i laicima. Glavni motiv već valjda dva stoljeća je energija. Ne samo što je ušla u svakodnevni jezik (kao "pun energije") nego poprima i različita svojstva, kao npr. "negativna energija". Energija je prostire prostorom, svoju energiju "emitiraju" isjeljitelji... Nakon nje, moram spomenuti zračenje i vibracije. Postoji toliko teorija o lošem zračenju da je čudo da smo živi. U 19. stoljeću su šampioni bili elektricitet i magnetizam, kojima su davane i nevjerojatne moći. Priznajem da ponašanje magneta može fascinirati. Od toga je ostalo "pozitivno" i "negativno", traženja "naboja" u svemu i svačemu, stavljanje baterija u smanjenu repliku egipatske piramide da se napuni... Šampion novog doba je kvantni misticizam. Ponašanje materije na najsitnijoj skali se već stotinjak godina objašnjava kvantnom fizikom. "Obična" fizika je samo približna. Međutim, kvantna fizika je vrlo kontraintuitivna, a neke pojave koje opisuje je stvarno teško pojmiti. Tako ponekad i školovani fizičari, kao što smo vidjeli kod g. Pavune, podliježu kvantnom misticizmu: sve djeluje na sve, sve je povezano, sinkronizirano... Donekle i je, ali su efekti više nego zanemarivi, neopazivi su. A daleko od toga da je sveopće kvantno polje povezano s principima ljubavi i Isusom. Ljubav se ne pojavljuje u fizici; vodik i kisik se ne vežu u vodu radi ljubavi. Proton se ne veže s neutronom u jezgru jer ga voli, osim ako svako privlačenje na svijetu zovemo "ljubav". Neki uvaženi fizičari su pokušali veliki problem znanosti – kako mozak stvara svijest – objasniti mistikom kvanta. Dakle: ne znamo kako to mozak radi, pa pretpostavimo da postoje neki kvantni efekti u cjevčicama unutar neurona. Ne znamo kakvi i kako bi to funkcioniralo, ali evo kvanti rade razne zanimljive stvari, pa zašto ne i svijest. Budući da kvanti "mogu sve", svako toliko se pojavljuju priče o kvantnim računalima, kvantnoj komunikaciji bržoj od svjetlosti, kvantnoj teleportaciji... Mislim da je dosta sigurno staviti lijepu količinu novaca da se u tom pravcu neće postići baš ništa. Sve ovo je tek primjer lažnih prečica, koje ću posebno raspraviti u većem članku. |