petak, 05.05.2017.
Sve se (Krpeljima 1992)
Sve se osim groblja smanjuje
posljednji plotuni paraju moja sjećanja
nadgrobne ploče bez lica
prepoznam im osmijehe
vidim svoje djelove u njima
sjete li se oni ponekad nas
u praznim čašama kad muzika
nadjača našu bol skrivenu
prepoznam ih u svitcima
prepoznam ih po pramenovima
prepoznam ih u svom dnevniku
koji i živi zahvaljujući njima
često se stegnem u grču
stisnem zube kao prvu noć
ako i ne provirim nestat će opet
i sva milovanja istih sjena
i nije ih pucanj ubio
i nije im metak skinuo osmijeh
i nije im rat ruke prekrižio
i što će mi ruke moje
kad rukovanja više nema
i što će mi vise oči
kad ih žive ja ne vidim
i što će mi moj osmijeh
zalijepljen na ovo lice
tužnog klovna uplakana
i što će mi sjećanja
ove ovce bez krpelja
i sve se osim groblja smanjuje
nadgrobne ploče bez lica
na svakoj od njih
moja tuga počiva
na svaku od njih
posadim drvo života
i sebe zalijem
zbog vas i živim...
