Nijema od događaja koji se poredaše po mojoj koži.
Opečena strahom, stojim i čekam da vrijeme kaže ono što sama prosuditi ne mogu.
Strah od sutrašnjice u meni nabija poput drvenog sata.
Otkucaji remete ravnotežu.
...
Miriše na pokošenu travu...
...
Sretan rođendan, iako Tvoje oči sada sežu vječnost...
ovi zemaljski sati su prekruti za razigranost Tvog osebujnog duha, uvijek je i bilo tako.
Volim te i mislim na Tebe svaki dan!
Miris pokošene trave me odvodi u onaj dan, kada si umorno ugasio svijeće i zaspao, kao da si slutio da je to posljednji rođendan s ove strane scene.
Zastor je spušten, vječnost je počela...
Sanjaj moj Sanjaru!
P.S.
Nedostaješ mi!
Tvoje Oko
(uplakano)
|