Gdje god bila, bila sam ista. Bila sam trenutak sebe onda u sadašnjosti. Svileni trenutci nisu bili dovoljni da bi me prozvali imenom. Popetljala sam nadnevke nekadosti, a putevi otvaraju novi bescilj. Ciljala sam se nišanom i mačevala sa svojim krilima. Otpadala malo po malo, ali sigurno i temeljno. Nisam zabilježila list papira na travi, već na sebi, goloj od prosutih riječi. Izigrana sam, prevarena, ali postojana. Igru života si mi zadao, ali pobrkao si pravila i uvjete na koje smo oboje pristali. Još malo, mislim... Gledat ću Tvoje zrcalne oči i vidjeti da sam sve načinila sama! Mogao si me uputiti na moju krivnju i otvoriti uzlet. Mogao si! |
< | ožujak, 2009 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 |