Satovi, ure ili kako ih već zvali, od pamtivjeka nedostižni su dio onoga što nosimo na sebi. Pa čak i da ništa drugo nemamo, tika taka ili ura je ono što je vječno na ruci. Ovdje sam karikirao na situacije kad smo npr. pod tušem, u kadi ili kad uživamo u vodenim radostima bilo na moru, rijeci ili jezeru. Naravno, ukoliko su to one ure koje to podnose.
No, ipak, u zadnjih ne znam koliko godina od kad su se mobilni aparati pojavili kao neizostavni dio svakodnevice, mnogi su prestali nositi uru.
Razlozi tomu mogu biti svakojaki. Prvo netko voli skuplje ure, a ne može ih si priuštiti (čitaj: ne od onih koji moraju imati neku osobitu marku samo da bi forsirali neki statusni simbol koji im ne pripada,a što je notorna bedastoča), drugo, oni koji se ne žele zamarati svakodnevnim stavljanjem ure na ruku, treće, oni koji se zbog skupocjenih ura koje posjeduju ne žele eksponirati u javnosti zbog straha od eventualne krađe ili sličnog ili pak naposljetku, oni koji su doživjeli neko neugodno iskustvo sa urom (gubitak, nezgoda i slične varijacije).
Da, mora se priznati, mobiteli uisitnu imaju u pravilu precizno implementirane ure i sasvim su dovoljni za one kojima nije do toga da se nešto vidi, a žele znati točno vrijeme. No i ovdje povlačim paralelu s time, koliko zna biti ponekad poduži put u saznavanju (trenutnog) vremena, ali opet kao druga krajnost, kako je prema definiciji "govora tijela" držanje u ruci nećega u biti prikrivanje nervoze ili nelagode, a svi danas vole držati u ruci mobitele ili se bar hvatati za njega, s te pak strane dobrodošlo, pa i taj manevar dohvačivanja dotičnog iz jednog od džepova ili torbe.
Moram priznati da volim ure i iako se sječam da sam još od nekih juniorskih razdoblja života imao taj korisni pedmet na ruci, kad malo folusiram svoju pažnju, na sebe, ipak, više ne nosim uru. Sjećam se dobro svoje Darwilke, pa zatim Certine (koja i danas stoji u ladici) te naposljetku Swatcha, kojem je nestao poklopac za bateriju.
Lijepe su ure, ovisno naravno opet o modelu. Dok neki vole glomazne ure s ne znam koliko brojčanika i metalnim narukvicama, ja sam od onih koji vole minimalizam, ali da je unutra mehanizam. Govorim o urama bez dodatnih brojčanika i s kožnim remenom.
Dakle, bez baterija, jer sve što imam novije od ura na baterije nije više u upotrebi. Ipak, ura je ura ako se čuje onaj magični tika tak.
Ima ura koje su divne, pouzdane ali i skupe i zasad nisam od onih koji ih si mogu priuštiti. Ali opet ima i onih ura koje su pristupačne pa čak i pod nekim dobro poznatim brandom. Primjer je to ure Tissot, pa zatim i neki modeli Omega, a tu se znaju tijersno uvući i poneki IWC ili pak Tag Heuer. Druge neću spominjati, osim nekih koji predstavljaju najbolji odnos uloženo - dobiveno a opet etablirani su brendovi urarske industrije: Certina, Seiko i Swatch.
Potonji kojeg ću spomenuti je legendarni Timex, koji spada u totalno budgetno društvo, a čiji je miljenimk i sam Mr. Bush, kojem su ga btw i skinuli s ruke za vrijeme posjeta narodu Albanije. Da se razumijemo radi se o kvalitetnim urama s puno lijepih modela. Cijena je od 50 do 100 USD.
Neću se ovdje previše osvrtati na svojtu naše domaće tzv. elite koja nastoji prikazati sebe većima nego što jesu i gdje su uz cirkuse koji su ih, a i još uvijek prate ismijali sami sebe i to u banalnom primjeru onoga što je npr. Ferarri sa Sava gumama (čast Savi).
Pa evo malo prikaza remek djela urarske industrije i onih koji po kvaliteti spadaju u visok nivo toga a bez da se šepure nekim elitizmom.
CERTINA - ure visokog pouzdanja, ETA mehanizam (uglavnom), srednja dobro poznata klasa za ljude dobroga ukusa, a koje se cijeni zbog izbora kvalitetnog a opet ne preskupog. Ovo je populacija ljudi koji znaju što žele u životu.
SWATCH - dobro poznata marka osobito među mladima. Tvrtka koja je u stvari grupacija koja pod sobom drži brandove Tissot, Omega, Certina i još neke vrhunske. Nevjerojatna inovativna tvrtka, s odličnim i pristupačnim urama. Jedan od mojih favorita.
A sad ono što predstavlja krunu urarstva.
IWC
TAG HEUER
Ovdje u potpunosti opravdavam krono i metalnu narukvicu, jer je oslikava iskreni duh onoga što jest. U ovom slučaju Grand Carrera.
