...to be a rock, and not to roll...

ponedjeljak, 17.09.2007.

Susjedi

...tako u petak navečer sidimo ja i Jele u nje doma u kužini, taman bili napravili paštetu Gloriji za rođendan, pa sili odmorit malo. Prominili dosta tema, smijali se, a na kraju smo zapeli prepričavat priče o našemu susjedstvu i glupostima koje su se tokon godina događale. Biće smo tako nekih uru vrimena stali, pričali i smijali se, pa san ja odlučija napisat koji od tih događaja vamo na blog.

Inače, u našemu susjedstvu ko i vjerojatno u svakome drugome moda je da sve lokalne žene i babe tračaju okolo, a dok promatraju šta se događa u okolici, pokušavaju to svoje špijuniranje prikrit na najbanalnije načine... Nije mi se jedanput dogodilo da bi prolazija isprid kuće i vidija babine oči kako vrebaju kroz grilje...
- ''Dobar dan baba''
- ''Ajme, pa kako si me vidija?? Ja nešto spremala''
Drugi se pokušavaju (neuspješno) pokušavaju prikrit tobožin metenjem balkona ili prilaza isprid kuće. Svak ko je bar jednom bija u tome dilu Podgore zna kako izgleda dio oko moje kuće. Znači raskrižje oko kojega su 3-4 kuće, zatim nizbrdica. Jakićeva odma najbliža mojoj. I sa donje strane nizbrdice, ispod raskrižja se nalazi jedna klupica. Jele je jednom išla biciklom prema doma, znači uzbrdo i vidila Jakićevu mater sa metlon u ruci kako se naginje priko balkona samo kako bi uvatila pokoju rečenicu razgovora na raskrižju. A naginjala se stvarno previše.
- ''Dobar dan teta Ivanka''
(teta Ivanka se brže-bolje okriće i nastavlja sa svojim metenjem...)
- ''OOOOO JELENAA!!! Pa nisan te primjetila... Evo ja baš meten malo...''

A teta Mira je pojam sam za sebe... Žena je cila fanatična, pogrbljena, duge plave kose zavezane u rep i nosi naočale kakokada. Prebrzo govori, ona je uvik u pravu... Oko nje se vodija nekidan pravi krimić, koji je uključiva i policiju... Naime neko je sakrije njenu torbu koju uvik nosa sa sobon, te je ona odlučila zovnit policiju. I tako je doša jedan policajac, zbunjen, pojma nije ima o čemu se radi... Sumnjivci su bili cilo susjedstvo koje se u tu uru našlo vanka, znači moja baba, moja mater, jakićeva baba, Kunica, teta Julka koja uvik govori ko da plače i Toma Grčki...
- ''Marija (moja baba), jesi mi ti ukrala torbu?''
- ''Mira, šta ti je, znaš da nisan, nisan luda...''
- ''Ma nemoj ti meni ništa govorit!!! Za mene si ti sumnjiva i lopov ko i svi drugi sada!!''
Al glavno da je uru nakon rješenja situacije došla kupit vino u babe mi, ko da je uopće nije izvriđala da je lopov...
Sad tu neću govorit ko je bija lopov, al torbu je zakačija za granu masline isprid moje kuće, a ova (Mira) je dok je vikala na policajca koliko je nesposoban štapon lupala po torbi a da to uopće nije skontala... Bože sačuvaj...
Glavno da se i to pratilo kroz sve grilje u susjedstvu. Kako je to bilo za vrime ručka, u mene je cila familija bila za stolon. Odjedanput je počela vika, i zamisli, materi je nešto ostalo u sobi, a otac je također zaboravija na neke važne papire tamo... Ja i sestra smo ipak odlučili ne špjunirat tako već izašli na cestu i gledali izravno... Nered...

Sljedeći post će sadržavat još smijurija iz Podgore... živili!



- 22:55 - Komentari (17) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.