Kabina zauzeta čekanjem

utorak, 07.11.2006.

Epilog za Kockara (koji je nadživio sebe samoga)

kockar

Orobi i otjeraj svoja otkrića,
doći će sigurno druga.
Prepiši na smrt ček bez pokrića,
pred nosom ti se ruga.

Kada se uvrijediš, kad bude ti dosta,
brazde kad zarežu ti lice,
leđa okreni, konačno zaostaj
i stani si sučelice.

Vidiš izvjesnost, neki život strašno dug,
od ukrasnih trenutaka, i od dima,
jedan isuviše precijenjen dug –
vrijeme gdje nečega ima.

Na vjetru što gasne njišeš se sam,
čelična pogleda k'o i prije,
a lice te izdaje, boli sram,
kocka tvoja nikad bila nije.

Oči će te zapeć, od dima, od sjaja,
vrati se svojoj smrti.
Pusti sad dugove, primi se kraja,
još jednom rulet zavrti!
- 21:48 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>