jedan od mnogih...trag u beskraju...

srijeda, 24.01.2007.

Vrag u meni

Potpuno sam hodaš.
Nitko ne zna kamo.
Ti ideš i ideš,
sasvim izgubljena.
Gdje je tvoja nada ostala?
Zašto više ne vjeruješ u sebe?
Gdje je nestalo tvoje samopouzdanje?
Znaš li uopće tko si?
Imaš li cilj?

Ništa.
Ti ideš dalje, bez riječi.
Bez da slijediš nekakav cilj.
Bježiš od drugih.
Skrivaš se.
Nestaješ.
U beskrajnost.
Samo suze ostavljaš za sobom

Tebe mi poslali anđeli
tog ljepog jutra
osmijeh mi vrati na lice
kao lasta u proljeće
kao bagrem kad procvjeta
mirisom svojim mami
zavoljeh te preko noći
tebe mili,tvoje smedje oči.
Iskrenost tvoja
omami me kao vino
glas tvoj kao ptica zov
postao si život moj.
I kad se smiješ
osjećam tvoju blizinu
osjećam ruke tvoje
kako miluju lice moje.
Ti ljubavi moja
ti promijeni mene iz korijena
život mi uljepša
srećo moja nesuđena
U srcu proljeće zavlada
tugi sam zatvorila vrata
čekam dan da te poljubim
ljubav moju da osjetiš...

Tu gdje si ostavio me, samo na korak je dno... taj korak napravi sam, a ja ću dalje kako znam!!!

Kakav je to život
pun gorke vode?
Gdje mu je smisao?
Vrijedi li uopće?

Kakva je to duša
što se opija tugom i patnjom?
Zar se mora trovati svojom i
tuđom boli?

Kakvo je to srce
što se sastoji samo od dijelova?
Što čeka svoj posljednji otkucaj?

Zar je ovom životu suđena propast?
Mora li u njemu živjeti mržnja?
Sprema li mu se smrtna kob?
Zar ne može biti ispunjen najčistijom svjetlošću?

Ima li tom životu spasa?
Vrijedi li uopće živjeti život
pun trnja i sitnih kapljica?

Znat ćeš samo,
ako pogledaš u nebo puno zvijezda
i pronađeš onu najblistaviju.
Kad je pronađeš otvori joj srce
i nasmiješi se.
Tad ćeš znati vrijedi li taj život uopće živjeti!

Možda će ti jednom reći
Da sam tu noć iza leđa
Radila ti ja svašta
Daleko si i te noći bio.
Kroz moju krv puno vina
Je prošlo
To nisam pila ja
Vrag u meni to je pio.
Zaboravih da me vežeš
Da na vjernost zarekoh se
U beskrajno dugoj noći
To nisam bila ja
Vrag je milovao tuđe kose.
Jutro svanu
I ja shvatih da sam
Opet ona ista opet Tvoja
Ti daleko i danas si
Kao što si sinoć bio
Nisam kriva, ne varam te
Vrag u meni te je prevario.
Ako neko kaže
Da sam Kurva
Da te lažem
Da se nikad mijenjat neću
Sve te lažu
Nisam kriva
Vrag u meni traži
sreću.
Ništa drugo.
Samo sreću.

- 09:48 - Komentari (6) - Isprintaj - #

utorak, 16.01.2007.

Nikad neću znati

Pospremam misli , riječi, djela u tajne pretince . Da ne vidi nitko. MOŽDA TO JE ONO ŠTO JESAM. pusti me da idem, da si vratim život. I ja ga trpim. I pogledat ću njega u oči znajući da postoji dio mene kojeg NE ZNA. Satrt će me možda taj promašaj. Nagrist će mi svijest. Izbit će na površinu onaj dio koji čuči. Nije mi žao. I ne boli me spoznaja da sam grešna. Ne mogu se više pratiti...postala sam "rastezljiva" i ljepljiva. Postoji na meni.......pogledat ću njega u oči i u dubini sebe znati da smo jedno drugom dušmani. Moja sobnost će ga zgurati u kut, a klaustrofobičnost će ga zaslijepiti. Sve dok do kraja ne budem mogla podnijeti svoju zlobu. Dok se do kraja ne rastegnem i zapletem u samu sebe. Dok ne padnem na najprljavije tlo. Sve dok ne počnem strašiti samu sebe, dok me ne zaguši vonj promašaja. I nikad jasnije nisam vidjela svijet i nikad manje nisam znala sebe. Kako ću leći do njega i ne poželjeti biti negdje drugdje. Bez okova i spona...........da budem ono što želim. Njegov poljubac je bio ljepljiv i bljutav . U meni se nije rađalo ništa. Njegove ruke bile samo koža. Samo ruke. Njegovo lice, njegove riječi prolazile su samo pored mene. Osjećala sam samo slanost. I smijala sam se samoj sebi kako sam završila na pogrešnom mjestu. I smijala se ljudima i našoj varljivosti. Njegov svijet se sudarao s mojim ,odbijao se poput jeke i iščezavao poput slabine. Bez strasti, bez želje, bez ljubavi. I bila sam sretna što tada nisam osjetila radost. Znala sam nešto novo. DA LJUBAV JE SVETA. A ja da ju imam. I nisam se zahvalila ni Bogu, ni Vragu ,ni njemu a ni sebi na toj spoznaji. Pospremila sam ju samo u najtajnije pretince. Da samo ja to znam...

Kao da rekao si da moja snaga te vrijeđa i da ne možeš biti drugačiji. Da sve ono što želim znaš i sam čak bolja od činjenice da ne možeš. DA, moja snaga te vrijeđa i moj pogled luđački te udaljava sve brže. I sad želiš od moje šutnje izgraditi priču koja je dobra samo za tebe. Šutnjo moja divna što hiniš ravnodušnost, što činiš oko mene tanki led u koji zarobljen je pokret odbijanja i podsmijeh koji ti govori kako sam sad neka druga- za tebe nepoznata. I tako sam ti daleka..........dalja ti nikad nisam bila.

Nisam sretna, sama sam i tužna.
Nešto nedostaje u mom životu, ali što?
Možda to još nisam pronašla,
ali možda je to tu,
kraj mene,
samo što ja to ne vidim...

Kada sebi kažem da moram uspjeti,odmah pomislim kako je preda mnom put posut trnjem,vidim zvijezde,čine se tako blizu,al su jako daleko...Pomislim,odustat ću od svega, predati se zivotu kao nekoj krvoločnoj životinji da od mene radi što želi. Predajem se, tonem, sve dublje i dublje idem dole,vuku me ruke,trzam se, opet se borim, opet želim gore ka zvijezdam. Nije mi kasno,još uvijek nisam na dnu. Hvatam se za ruke prijatelja, pomažu mi.O,tako je teško boriti se, al' se trudim ne želim odustati opet, vratiti se na dno.Trnje me bode, zabija se u moje srce,krvarim,al'opet ne odustajem.Trgam se. Borim se kao lav za svoj plijen. o,kako me bole ove rane od trnja,al samim poledom na prelijepe zvijezde bol se smanjuje,nestaje...Nailazim na prepreku,opet odustajem od svega,vraćam se na dno. To dno je tako blizu, a toliko sam se borila da se bar malo odignem. Opet sam tu,sama u blatu,svi su gore blizu zvijezda. Plačem,pokušavam ustati...Nemam snage,još uvijek pokušavam, iznova padam. Razmišljam, dižem glavu i vidim sunce kako sja i kako mi se smješi,pružam ruke...daleko je, nedokučivo je. Ustajem polako, penjem se, postaje sve toplije, opet nailazim na trnje, al bol ne osjetim,sunce je tu i grije me...Ne želim ići predaleko želim ostati u zlatnoj sredini. Ne želim graditi svoje kule sreće tako visoko na nebu da se moram kasnije diviti njihovim rusevinama na zemlji.Ostajem tu, odmaram se i smišljam kako dokučiti zvijezde ,a ne vratiti se na dno,ne povrijediti sebe,ne ostetiti druge,a postići svoj cilj. Čini se nemoguće,ali nije. Samo treba snage volje i vjere.Ne treba se bojati poći ka zvijezdama ,zato ih je i Bog postavio tako visoko, treba se bojati pada na dno. Dno je uvijek blizu,odmah iza nas. Do zvijezda treba muke i truda,ali se isplati vjerujte mi osjetila sam to i jos uvjek osjetim tople zrake sunca na svome licu,i još uvijek se sjećam hladnog blata sa dna! Ako ne smijete krenuti dalje od obale sa vasim brodom,nikada nećete vidjeti druga mora i ljepote svijeta. Zato glavu gore i borite se,hrabro polako i razumno..!

SVE ŠTO IMAM
JE SJEĆANJE NA OSMJEH TVOJ
SVE ŠTO MI JE IKAKD IŠTA ZNAČILO
JE DODIR TVOJ
SVE ŠTO ŽELIM ČUTI
JE GLAS TVOJ
SVE ŠTO HOĆU SI TI
A NEMAM TE
TVOJ POGLED,OSMJEH.DODIR
SAMO SAM JEDNOM OSJETILA
TAJ DAN JOŠ NISAM PREBOLJELA...........

- 14:46 - Komentari (5) - Isprintaj - #

srijeda, 03.01.2007.

sjećanja na tebe

Meni je žao drag moji čitatelji, al bila mi je gužva zadnjih par tjedana...napokon nešto novo!!

Skitam se noćima i tražim nekoga sličnog sebi bez sjaja u očima.
tražim prijatelja koji razumije moje jade, nekoga tko voli kao ja, tko luta mračnim ulicama tražeći malo svijetla bez nade.
tražim nekoga tko je izgubio sav smisao, svaku nadu da će pronaći ono što želi.
tražim nekoga tko kao ja pati, nekoga tko može mene i moju bol da shvati!

ZABORAVITI NE ZNAČI IZBRISATI IZ SJEĆANJA VEĆ SJETITI SE BEZ BOLA!

ANĐELIMA SU PALE MASKE
Nikad nisam ni voljela tebe,
Voljela sam osobu koju si glumio,
Prevario si i samog sebe,
A nas si jednostavno ubio.
Nakon svega si mi stranac,
Nisi ni sjena onog starog lika,
Bio si samo dobar glumac,
Ili ja dobra publika.
Anđelima su pale maske sa lica,
Razbile sve iluzije i lažni sjaj,
Sad vidim da si ubojica,
Ubio si u meni svaki osjećaj.
Više me ništa ne vrijeđa,
Ništa me ne može zaboljeti,
Previše se noževa zabilo u moja leđa,
Mislim da više ne znam voljeti!
Nešto je trulo unutar mene-
Mislim da je to srce moje,
i duša koja polako vene…
sve što je nekad bilo tvoje.
Ne znam kako da se borim,
Što se u ovakvim situacijama radi,
Kad nekoga iz sve snage volim,
a istovremeno mi se toliko gadi.
Bojao si se, pa si me ''štitio'' od istine,
I uvijek postupao sa mnom u rukavicama,
Sad stvarno odje*i od mene,
Ne želim imati posla sa kukavicama!
I na svemu ti zahvaljujem,
Hvala što zbog tebe mrzim cijeli svijet,
Od pogleda, poljupca, dodira strahujem,
I svi dobiju samo moj bijes.
Bijes koji je tebi namijenjen
Zbog svega što si mi pružio:
Al slabić poput tebe nije na to pripremljen,
Pa drugi trpe ono što si ti zaslužio.
Ne želim na tebe misliti po cijele dane,
Al samo si ti u meni i nemam druge zanimacije,
Još uvijek nisam našla lijeka za sve te rane,
Al bar sam u pjesmu istresla neke svoje frustracije.
Tvoja predstava je u završnici,
Evo i ja pjesmu privodim kraju.
Možda smo samo propali umjetnici,
Koji malo jedno o drugom znaju.
Umjesto da ti kažem zbogom,
Nešto ću te zamoliti:
Više nikom nemoj reći volim te,
Ti ne znaš što znači voljeti!