U Novu godinu sa novim odlukama

04.01.2019.

Eto i 2019-ta je započela. Svi smo svima poželjeli najbolje što se poželjeti može. U ovoj godini, mene čeka novi posao, ali očigledno kao i svake godine prilika da radim na sebi, a ne sumnjam da će me život svakako "razbacati" Neće mi biti dosadno. Nadam se pravoj ljubavi, to je ono što sebi i istinski želim. Lijepo je biti sam, ali dosta je i te samoće :)
Živi i veseli bili!

Kraj ljubavi

08.08.2018.

Osobno , kada se dogodi taj trenutak, tada me, pogodi ona standardna misao, više je nikada neću gledati tim očima, više se nikada nećemo grliti, maziti, nikada nećemo imati isti odnos kao i prije. To je ono što prvo shvatim, a ono što drugo shvatim je isto tako standardno ( barem u mom životu) a to je činjenica, da i opet , i ovaj put nije bilo istine. Svaki kraj ljubavi je označavala po jedna neistina ( da ne kažem laž) . I na početku sam se strašno bunio kontra toga, ali sam shvatio da je to daleko gore nego li borba sa vjetrenjačama. U borbi sa vjetrenjačama, se barem malo nadaš, da ćeš ipak i možda uspjeti. Ovdje se možeš nadati koliko god želiš, ali pravi razlog prekida nikada nećeš doznati.
I onda se sve svodi na to: zapravo, zašto se tako krije pravi prekid ljubavi. Zašto je tako teško izreći deset, pet suvislih riječi u kojima će ti netko sažeto, ali istinito reći, čuj: radi ovog i onog ne možemo više biti zajedno.
Znači li to da je cijela ljubav svog vremena postojanja bila lažna: da niti jedna sekunda nije bila istinita? Teško mogu povjerovati u to, jer u svakoj vezi mogu naći trenutke koji su mi se činili kao vječnosti i koji su u meni budili ogromnu energiju, dakle nisu bili lažni. No svakako se da zaključiti da je veći segment ljubavi bio lažan, samo nikada ne mogu shvatiti u kojem trenutku je laž počela bti jača od istine.
I da isto tako ne bude onog klasičnog mudrovanja: možemo li ostati prijatelji, pa ćemo vamo i tamo i ovo i ono. ( to mi još možda i najviše smeta). No isto tako shvatio sam da ženska strana nema baš nekih velikih problema sa tim: oni bi uzeli dio iz veze koji im odgovara, a jednostavno zaboravili sve one ostale riječi koje su izrekli dok su bili u vezi i koji se ticao osjećaja i svega ostalog.
I tako kraj ljubav i se dogodio opet, i opet nema pravog razloga, i opet sam na početku priče. I još jedan put se ova cijela priča potvrdila.
Preostaje li mi išta nego krenuti dalje, bogatiji za još jedno iskustvo.

Ljubav i prijateljstvo

25.10.2017.

Na ovom svijetu postoje dva tipa osoba: one koje su sposobne imati prijatelje i davati - primati prijateljstvo i ostali. Izgleda da spadam u prvu kategoriju, i da se mogu pohvatiti da imam par odanih prijatelja/-ica. Naslov govori na što ovaj tekst cilja. Ukoliko želite pravo prijateljstvo onda tu nema mjesta ljubavi sexualne prirode. Možda netko može imati prijatelje sa povlasticama, i možda su to bolja prijateljstva od onih koje ja imam, ali ja tako ne mogu rezonirati. Kod mene nema dijeljenja ta dva pojma na podpojmove koje svatko koristi kako mu odgovara.
Za mene je prijatelj, prijatelj, prijateljstvo je prijateljstvo , a ljubav je prijateljska. I nema drugog tipa ljubav.
I zapravo sam otkrio ono što svi otkriju prije ili kasnije, a to je da je prijatljska ljubav , ljubav kojoj svi težimo kada smo u vezi, sa tom razlikom, da tada postoji i seks kao dodatna komponenta. I redosljedom sam se zapitao: je li moguće uznapredovati od prijatelja do veze, kako to funkcionira i na koliko dugo može opstati ( ako može opstati) Jer sva ljubav koja bi trebala biti nešto naljepše na ovom svijetu pada u vodu iz meni nepoznatnog razloga kada se u tu ljubav umješa sex. Dok njega nema, nema ni sumnje. kada on dođe , dođe i sumnja. Paradoks kojeg nisam u stanju riješiti, a odgovor mi vjerojatno leži pred nosom , meni nevidljiv.
Zašto se taj uzorak uvijek i svaki put ponavlja, i to mi je misterija.
Bez obzira koliko godina imam, vjerojatno sam još uvijek dovoljno zelen kada na ovo naizgled jednostavno pitanje ne mogu dati pravi, jednoznačan odgovor ( ako ga uopće ima).

Ali ja tebe još uvijek volim

28.09.2017.

Nakon što je izustio tu rečenicu ispred ogledala imao je osjećaj kao da se podijelo u dva nova JA. Jedan ja je tvrdoglavo ponavljao da je voli, i u tome nije bilo za to "ja" ništa sporno. No drugo "ja" je bilo drugačije, tražilo je da razmislim, tražilo je da sagledam. Zašto i ne bi to tražilo kada je znalo što je ta ljubav donijela. Reći da je znao svaku stanicu njezina tijela bilo bi malo pretjerano, ali znao ju je jako dobro. I čitao ju je isto tako jako dobro. I ona mu je to x puta i ponovila. Uložio je mnogo truda, vremena, uložio je mnogo sebe da bi to tek tako olako napustio. No isto tako je znao, da je njezin temperament tempirana bomba. Taj temeperament je nešto što ga je prizivalo njoj, jer kada taj isti temperament ne bi eksplodirao bio je tako zavodnički, tako divlji, tako jak, stastven, to je ono što ga je tako jako privlačio. Nije volio žene koju su mlake, hladne, smirene. Koje su kao sjene koje su žive. Ne, to nikada nije volio, niti će voljeti. I zato je njezin temperament bio tako očaravajući. Isto tako je znao kako reagira, kako će reagirati ili što će odraditi kada se nešto dogodi. Rekli bi , izvana da je predvidljiva, ali nije, sjetite se tempirane bombe. Ili kako znanstvenici kažu: nije pitanje hoće li biti potresa, nego kada će biti, jer će ga biti svakako. Tako je i kod nje, nije pitanje hoće li bomba eksplodirati, jer hoće, nego hoće li sada ili za par minuta ili sati. Volio je njezinu sentimentalnu stranu ( o , da, imala je tu stranu jako izraženu, naravno tek onda kada bi vam dopustila da tu istu stranu vidite) Dakle kako se da pročitati, imala je dobrih strana, imala je loših strana, kao svi mi. Ni ja nisam bez pogreške. Ali opet ono moje drugo "ja" sa početka priče me pitalo: što voliš kod nje: voliš li nju, ili voliš njezine postupke. Voliš li kako te gleda, kako pričate, njezinu inteligenciju? Sve su to djelovi nje, sve su to njezini komadići. Ako voliš, voli do kraja, voli sve njezino, voli je cijelu. A tu ljubavi pada, jer jednostavno nisam dovoljno jak i snažan. niti imam dovoljno želje ili moći da se borim sa temperamentom. Poznavajući ga ne znam, da li će ga itko i imati. Odgovor leži u činjenici da će ona sa drugim muškarcem biti drugačija, da on može neće vidjeti ovo što sam ja imao prilike upoznati, da će biti i sa njime imati totalno drugačiji odnos. I da će ona, kao i ona sa njim biti neke druge bitke. Dijelom slične našima, ali dijelom drugačije.
I stoga, ma kako je volio, moram je pustiti, jer sebe kočim, a nju ne mogu imati, jer nju nikada nisam imao niti ću je imati. Nikoga nemamo, nikoga ne posjedujemo: možemo samo "imati" nekoga ukoliko taj netko dopusti da ga imamo, a onda ćemo i mi dopustiti da on "ima " nas, onako dobrovoljno, fluidno, jednostavno. Posjedovanje nije ljubav, posjedovanje djelova pogotovu nije ljubav. Stoga, volim, volit ću je, ali neću patiti, jer toliko dobroga nosi u svom srcu da nemam za čime plakati. Mogu biti samo sretan što mi je život pokazao, da postoje osobe, koje imaju predivno srce. A to je već poseban poklon :)

Nikada ne propuštaj danas

13.09.2017.

i ovaj trenutak. Nikada se zasigurno vratiti neće. Ali jedno je isto tako sigurno: svakako je ovaj trenutak propao, neiskorišten, u ponoru vremena. Ne, nije ovo neki crni i mračni post o životu, nego je samo trenutačno gledište na svaki tren koji prolazi. Jer kako je u narodu odavno rečeno: danas jesi, sutra nisi. Danas te ima, sutra te nema, i to je nažalost vrlo jednostavna, i da ne kažem okrutna činjenica.
Tuliti za prošlim vremenima kada nismo ništa napravili ( a mogli smo) je istinska tragedija. Jer osim toga što tulimo, izgleda da nismo ništa ni naučili , a lekcija se ponovila. Dakle bili smo loši učenici vremena. Vremenu se ne žuri, ono je bezvremensko. Nama se , svakako žuri, jer smo ovdje samo mali trenutak u kotaču vremena koji se sporo ali zasigurno vrti. I zato ako se sada mogli napraviti nešto ili bolje rečeno, ako ste zamislili da u skoroj budućnosti napravite nešto, onda to i napravite. Jer sutra je novi dan :) Ali ne znamo kakav :)