Živim u Splitu i radujem se moru, kupanju, ljetu ukratko. No znam da je svake godine ljeto znak šumskih požara. Jako malo (uvjeren sam manje od 10%) je uzrokovano prirodnim putem. Ostalo su požari koji su izmakli kontroli (nije mi jasno tko pametan pali u ovo doba godine suhu travu) ili su namjerno zapaljeni. E sada tu je glavni problem: uhvaćeni su tek pokoji "potpaljivači" koji su onda osuđeni na neke lagane kazne. I tu je priči kraj.
Kako da ne: dao bih mu naprtnjaču sa vodom pa neka gasi požar.
No ne znam tko čini veću štetu: "potpaljivači" ili ministri.
Ministri su ti koji se busaju u prsa i viču: "Ove godine smo spremni: imamo čak četiri kanadera, pokoji helikopter, i hrpu ljudi, evo od ove godine i vojska gasi požar.
Ali ne znam da li su ti isti ministri svjesni da su njihove riječi "spremnosti" pravi potpaljivač bolesnog uma koji onda odmah hitaju zapaliti što se više može.
Pratim iz godine u godinu, do dana kada se ne objavi da su svi spremni, nema požara. Na dan kada se objavi spremnost vatrogasaca, počinju požari.
I onda se vidi nemoć. Možda da imamo 30 kanadera: pa da je po pet raspoređeno u svaku županiju: Dubrovnik ima aerodrom, Split, Zadar, Rijeka, Pula. Nekako bi bilo lakše. A ne ovako: jedan je kanader u Rijeci gasi požar koji gori danima, drugi je ovdje, a dva su "negdje", pokušavaju spasiti što se spasiti da.

Ne gospodo ministri, 4 kanadera ne mogu braniti vrlo razvedenu obalu izuzetno bogatu borovom šumom. Gospodo ministri ni 30 kanadera ne bi bilo dosta.
I nabavite kanadere, obučite ljude, organizirajte pilote. Sve je to minoran trošak u odnosu na to što izgore hektari stoljetne šume na kojoj se i poslije dvadeset godina vide tragovi paljenja, crnila.
Ostavite malo od svojih plaća, počnite živjeti kao normalni ljudi. Ili vam je draži život bez ministarske fotelje. Ali u biti i to je ništa, vi ćete sa ministarske fotelje otići, ali izgorena šuma ostaje puno duže crna i beživotna.

snimljeno u 16h 25.07.2006

Znam da sam malo zapostavio ovaj Blog, ali sada ću polako to ispravljati. Za početak evo jedne koloritne noćne slike.

na visini od 900 metara. Ali mi je zapalo u oko, i evo ovjekovječio sam ga. I dajem sliku vama na uvid: čisto da se nađe

počelo je počelo. Produkt, rezultat, prva tri grama. Nije puno, ali čovjeka veseli!

ja sam otišao korak bliže, pa skidam satelite od Jupitera :)



Za moju voljenu!