Lutam...zastanem,osvrnem se oko sebe,
samo tišina u prostranstvu vremena.
Jecaj u srcu,tuga što para moje besane noči
i navješta još veču bol.
Nestajem u vremenu,samo sudbina što sklapa svoje oči
vodi me kroz snove.
I nema kraja oblacima tuge a dani postaju sve duži
i obavijaju me velom samoče.
Oped tišina,samo jecaj mog srca
kao krik usamljene ptice
u tihoj noći.
|