Trebam ispušni ventil

Pozdrav svima! Moje ime je Martina i samohrana sam majka i treba mi ispušni ventil. Trebam mjesto gdje mogu reći i napisati sve svoje misli, a da me nitko ne osuđuje. Ovo vrijeme sada je užasno i imam osjećaj da lagano pucam po šavovima, uvjerena sam da nisam jedina da nas ima jako puno samo što eto nitko to ne želi priznati na glas. Pa nije da imamo gubu da se toga moramo sramiti, nekako je u današnje vrijeme sve umjetno. Svi imaju savršene brakove, savršene veze, savršenu djecu, savršeni posao itd.. Da ne nabrajam dalje jer bilo bi dosta toga, moje mišljene je da ljudi jedino SAVRŠENO glume, ali ne shvaćam čemu potreba za tim. Ja nemam problem s tim da kažem da nisam savršena, kao majka, kći, prijateljica.. Nije da ne pokušavam u tome ali mi nikako ne uspijeva. Ali opet, mislim da smo upravo zbog toga savršeni jer imamo to svoje neko ne savršenstvo. I da, užasno me živcira to ljudsko osuđivanje. Ima toga podosta, uvijek sam bila osoba koja je jako marila za to što će ljudi reći na moje postupke, djela, nedjela, poteze, ne poteze, ma u glavno na sve. I to je jako utjecalo na mene što psihički što fizički i sad sam konačno, pazi sad nakon 28 godina shvatila da ne smijem gledati na ostale i razmišljati što oni misle o meni. Znam da će mnogima to vjerojatno sad zvučati smiješno i misliti si u sebi koja glupača, ja nikad nisam razmišljala/o o drugima, ali ja sam sigurna da svatko od vas je bar jednom razmišljao što će reći ljudi. Neki su se uspjeli odmaknuti od takvog razmišljanja, a neki poput mene nisu i uvijek smo bili u tom nekom začaranom krugu. Treba u životu činiti samo ono što nas čini sretnim, jer i sami znate da je život suviše kratak da ga ne iskoristimo do kraja, mislim da trebamo činiti sve apsolutno (ali samo dobre stvari za nas i ljude oko sebe) što možemo i što želimo da se u starosti ne kajemo i da nam nad glavom ne visi pitanje ŠTO BI BILO KAD BI BILO? Znam da je to već možda i dosadna tema, ali voljela bi da je netko kao ja, i da se nad tim zamisli DA LI MENI ZBILJA TREBA MIŠLJENJE DRUGIH LJUDI? Ne kažem ja sad da ne trebamo slušati od nikog mišljenje, trebamo, ali samo od onih ljudi koji su nam bliski i do kojih nam je stalo. Jer u današnje vrijeme ima puno lažnih prijateljstva, znam iz vlastitog iskustva (ali to će biti tema za neki drugi blog) u životu trebamo shvatiti da je bolje uz sebe imati jednog pravog prijatelja nekog njih 10-ak lažnih. Trebamo misliti na sebe i na svoje zdravlje jer kad ga izgubimo onda ga tek počnemo cijeniti, a ponekad je već kasno. I zato dragi moji volite sebe upravo kakvi jeste jer zapamtite takvi ste savršeni! i nikad nemojte glumiti ono što niste, nemojte dozvolite da budete kao i svi ostali, nije bit u tome da se uklapate u sve, mislim da je puno bolje kad odskačemo od drugih i kad smo svoji. Ne treba nas nitko takve voljeti, ali mi ćemo biti sretniji i zadovoljniji i imat ćemo mir u sebi, a to je nešto najbolje što nam se može desiti, da pronađemo sebe i da se zavolimo takvi, jer sami sebi moramo biti prijatelji, e onda se počnu čuda događati.
To bi za sad bilo sve od mene za sad, odoh spremiti dijete i poslati na rođendansku zabavu i onda imam za sebe puna 4 sata, koja sam ja nemajka.
Ljubim vas sve do slijedećeg pisanja.