Ma samo ništa

utorak , 01.11.2011.

I sve se opet ponavlja
a sve što želim je svijet voštanih figura
topljivih vatrom.

Zamisli samo svijet od voska u kojeg
upiremo prstom i topimo na osmijeh bijesa.

Želim gledati kroz prozor osjećaja,
smijati se dok prolaze, plakati dok ih palim.
I krv nastavlja teći već iskopanim
njoj dobro poznatim kanalima.

Neka netko siđe sa vrha prozirnih stepenica
iako bez snage sve će biti u redu.
Oni će zaboraviti, zemlja će sakriti.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.