RIOT GRRRL - WE ARE THE REVOLUTION

Došlo je vrijeme da mu čujem glas. Nakon tjedan dana tišine, da nisam čula ni jednu jedinu njegovu riječ odlučila sam se na potez - čuti ga. Jer to je tako dobar osjećaj. Čuti ga - to je nešto predivno. Totalna zaljubljenot, opsesija i bijes u jednom. Oni famozni leptirići u stomaku i stvaranje nekog svog svijeta unutar već ovog svijeta u kojem nisam svjesna jel postojim ili ne. Dok ga ne slušam, ne znam gdje sam. Kada ga slušam, ja znam da sam tu i čini mi se da uistinu postojim. To je sigurno još jedan od njegovih trikova kojima mi pokazuje ne znam ni ja šta. Pričali smo cijelu noć. Geldala sam ga u oči i plakala sam. Zaspala sam i mislila sam da je uz mene, kao da sam osjećala njegovu pristunost. Prije priče s njim opet sam gledala film. Triler-dramu. Sve se vrti oko samoubojstva. Shvatila sam da se još jedva sjećam kada sam se zadnji put htjela/pokušala ubiti. Već goidnu dana nisam. Lagala bi kada bi rekla da nikada ne razmišljam o tome jer to se i dalje vrti po mojoj glavi. Ali ne lažem kada kažem da nisam pokušala. Jer previše je ljepote da bi otišla, mada je nekada tako grozno. Ali jeste li ikada mrzili svaki dio sebe? Jeste li se ikada samo htjeli probuditi iz jedne noćne more koja je trajala godinama? Ali izbavio me. Ima ljepote u svijetu. Ljepota je čuti njegov glas. Kada cijelim tijelom prolaze trnci zbog njega. I izgleda imam sve šta mi u životu treba i sve šta želim. Imam veliku sobu. Zidove obljepljene s preko 300 njegovih slika (mala opsesivka), električnu gitaru, pojačalo, pedale, procesor, liniju, preko 400 CD-ova i taj broj stalno raste...Imam sve. Bar mislim da iam sve. A želim još toga. Odlučila sam biti heroinska ovisnica kada odrastem. Ili ću biti samo Jogobelino voće da dođem u ukusni jagurt sok. Pišem nepovezano. Pišem gluposti. Ne znam zašto pišem i opet ne znam jesam li stvarna, ali rijetki su trenutci kada znam. Danas sam svirala s njim i osjećala sam se tako živom, osjećala sam se da sam ovdje. Skakala sam i bacala sam se po podu dok smo zajedno svirali Aneruysm. Ah da, vratimo se njemu i meni kako sam prije tjedan dana rekla da ću biti snažna. I rekla sam da moram biti snažna i odlučila sam biti snažna. Odlučila sam ga se riješiti na mjesc dana. Mjesec dana bez njegovog glasa. Naravno, nisam izdržala. Nakon dana sam počela opsesivno čitati i tražiti pogreške koje je pisac o njemu napisao. Nakon par minuta završila sam u suzama na podu i suzdržavala sam se da ne pokidam knjigu. Filmovi me spašavaju, Rick me spašava i dosta toga me spašava. Danas sam odlučila ne biti spašena. I hm, da, prepustiti mu se. Ljubav je ista poput bijesa i prema njemu osjećam oboje. Volim ga zbog toga kakav je bio. Bijsna sam zbog toga kakvim ga drugi ljudi pokušavaju prikazati. Bijesna sam zbog toga što svi misle da ga imaju pravo suditi i osuđivati zbog toga što je on bio. Svi se idu igrati psihijatra i osuđuju njegove postupke, razapinju i njega i njegovu ženu zog toga što misle da su iznad njega samo zbog toga što nikada nisu bili an njegovom mjestu. ONI NE ZNAJU kako je biti na njegovom mjestu. Oni nemaju suosjećanja i nikada neće razumijeti bol. I nikada neće znati kako je to mrziti i osuđivati samog sebe. Zbog toga što je njima glavno zadovoljstvo svaki dan gledati se u ogledalu i ljubiti svoj odsjaj. Vanjska ljepota, poljubi me u dupe i zajebi sve u šta vjerujem. Oh da, opet pišem glupost. Ljudi mrze Courtney Love to je činjenica. Ljudi koji vole njega mrze jnegovu ženu zato što su jebeno ljubomorni. Ah da, ljepo je gledati samo tuđe greške. Ali ima li ijedan od njegovih fanova suosjećanja za nju? Shvaća li itko da ga je ona voljela i da ona sada ovakva baš zbog toga što se on ubio? Očito ne. Ljepše je odbaciti i mrziti nego shvatiti. Njega je bilo ljepo razapinjati i mrziti i ne shvaćati dok je bio živ. Kada se ubio bilo je ljepo od njega praviti patnika i mučenika slave. Prodaviati lažno suosjećanje kojega nikada nije bilo i nikada neće biti. Iznaju li oni išta? Ne. Oni novinari iz OK-a dok kao puni neog susojećanja pišu one otrcane faze, znaju li oni išta o njemu? Čisto sumnjam. Na starom blogu sam pisala neke činjenice o njemu. Neke sam napisala krivo. Idem opet, ovaj put su točne. Ovaj put ih ima više. Ne neču! Neču i od ovog bloga praviti oltar njemu. Neču neču i neču! Ne želim to, ipak ne. Jer kada počnem neču moć prestat.

A ljepše je pisati o filmovima i riot grrrl-u i ostalim stvarima. O tome kako je nešto ostavilo traga na meni. I on je, i to više nego što sam ikada mogla misliti da hoće. On je promijenio moj život, to je istina. Sada ću nešta napisati, onda ću urediti jedini box koji još nisam. Da, box broj 4, onaj ispod riot grrrl boxa bit će box za top liste. Sredit ću i box s umjetnicima i poredati ih. Da, maknut ću se s mrtve točke. I probudit ću se možda jednog dana. Možda. Jednog dana. I opet sam gledala Sate. Ovaj put sam svoju energiju više posvetila gledanju života Laure Brown, srednje žene. One koju je glumila Juliane Moore. Virginia je i dalje najbolja, ali ovu je isto tako lagano shvatiti. Žena gori u sebi. Nesretna je i puca po šavovima. Nitko to ne primjećuje i svi misle da je u redu. Budi e, prati muža na posao, peče tortu mužu za rođendan. Ali nije to ono što ona želi. Nije to život kojim ona želi živjeti. Čini se da ima sve, ali ne, to je tako prazno. Prikrivena lezbijka u ono vrijeme, vjerojatno joj je bilo teško. Nakon cijeloukupnog pogleda na svoj život odlučuje se ubiti. Jer dosta joj je toga da svi misle da joj je super i da je zadovoljna. Muž, koji ju toliko voli, ju zapravo nimalo ne shvaća. Misli da je njezin život savršen. Misli da ona ima sve šta želi, a nema. Shvaćam ju, i to poprilično. Jer to što je ona imala nije život. To je više nešta koa - pretvaraj se da si dobro i zavaravaj druge. Uglavnom, evo sada nekih njenih citata iz filma. Dan je njem muž uvjeren u savršen život.

Dan Brown: Pomisao na ovaj život, to me je održalo na životu. Misao na našu sreću..

Laura Brown: Napravit ćemo mu toru da mu pokažemo da ga volimo.
Richie Brown: Inače neće nati da ga volimo?
Laura Brown: Tako je.

Kitty: Oh, čitaš knjigu?
Laura Brown: Da.
Kitty: O čemu je?
Laura Brown: Oh, o ženi koja ne vrlo - pa, sona priređuje zabavu i ona je vrlo pouzdana. I zbog toga što je tako pouzdana svi misle da je ona u redu...a nije.

Laura Brown: Bilo bi predivno kada bi mogla reći da sam to požalila. Bilo bi lako. Ali što to znači? Što znači požaliti kada nije bilo izbora?

A kada sam već kod citata, stvavit ću i citate Mulholland Drivea. O tom filmu sam pisala u prošlom postu. Njega tek moram prepržiti ili kupiti. Uglavnom:

Betty Elms: [nakon što je poljubila Ritu] Jei li ikada ovo radila?
Rita: Ne znam. Jesi li ti?
Betty Elms: Želim s tobom.

Betty Elms: Pustila me da ostanem ovdje dok ona snima film u Kanadi. Ali pretpostavljam da to već znaš. Ja si ovo nikada ne bi mogla priuštiti... osim, naravno, ako me otkriju i ako postanem filmska zvijezda. Naravno, rađe bi bila super glumica nego filmsa zvijezda. Ali znaš, neki ljudi su oboje. I zbog toga sam ja došla ovdje.
[pauza]
Betty Elms: Oprosti. Tako sam uzbuđena zbog toga što sam ovdje. Mislim, upravo sam došla iz Ontaria u ovo mjesto snova, možeš zamisliti kako se osjećam.

NAJDRAŽA:
Diane Selwyn: Želiš da ti ovo olakšam? Nema jebene šanse! INeće biti tako. Meni ovo nije lako!

Betty Elms: To ti je koa u filmovima, pretvaraš se da si neko drugi.
Betty Elms: Mrzim te. Mrzim nas oboje.

Joe Messing: Sada, kada si mi predala novac, dogovor je sklopljen. Sigurno želiš to?
Diane Selwyn: Više od ičega na svijetu.

Eto, to je to. Idem sada urediti preostali box ako mi se bude dalo.

Onekada se pitam je li sve samo san. Iskreno, više mi ništa nije jasno. Svakim trenom samo čekama kada ću se probuditi i shvatiti da tek trebam krenuti u 5. razred i da je ovo samo dugačak i čudan san usnut nakon neprekidnog slušanja Nirvaninog Neverminda. Moj život. Čudna stvar. Život opčenito - čudna stvar. Uvjerena sam da mi susjed ima tigra. Ponekada mislim da je sve što znam i sve što jesam samo plod moje bujne mašte. Izmišljeni život da mi bude ljepše. A u stvarnosti sam vjerojatno šizofrenična i vjerojatno me je ostavio. Osoba koja se zove Kurt Cobain. Nije on rock zvijezda, to je samo pload moje mašte. To sam si ja umislila da bi mi lakše bilo podnjeti gubitak osobe koju volim. Blog, internet, ostali ljudi? Čista fikcija, ništa drugo. Meni se pričinjavaju stvari koje ne postoje. Dok tipkam ovo ništa ne osjećam. Čujem zvukove koji izlaze iz kompjutera. Čujem kako pritišćem tipke. Boje su mi jasne. Ne osjećam tipke, nisam sigurna jel uopče znam šta pišem. Nisam sigurna jel znam tko sam. Znam da volim neke stvari, ali ne znam jesu li te stvari ikada postojale? Zar je moguće da sam ja, samo ja, osoba koja o Nirvani i Kurtu zna tako puno? Jer je moguće da sam ja osoba s najviše postova na Nirvana forumu? Je li moguće da mogu biti sretna? Ne znam, osjećaju su čudna stvar. Cijelo vrijeme se zapravo osjećam da lutam po crti koja dijeli san i javu. I jesu li moji snovi u nastvcima samo snovi? Ili je to život, a ovo je san? Kada sanjarim, sjećam li se ja to samo nekih događaja iz prošlosti? Iskreno, kao je ovo java onda me ta pitanja muče godinama. Godinama čekam trenutak kada ću se samo probuditi u nekom krevetu ne znam gdje. Možda će to biti kao žena u 20-im ili ću se ipak probuditi kao dijete koje je vidjelo svoju budućnost. Možda sam zarobljena negdje u prošlosti i tuđe ideje ću prodavati kao svoje da bi se dokopala slave ili bogatstva. Moguće i jednog i drugog u isto vrijeme. Zadjih par mjeseci sve više ne mogu razlučiti gdje sam. Maloprije sam se tuširala i nisam znala zašto to radim. Dok sviram često uhvatim kreive akorde ili se potpuno izgubim zbog toga što sam u nekom svom svijetu. Ili se jednostavno probudim na trenutak? Ne znam ni sama. Samo znam da više ništa ne znam. I čini mi se kao da ništa nikada nisam ni znala.
Gledaka sam film (jesam li?) Mulholland Drive neki dan. To me još više zbunilo. Jer u filmu se radi o razlici između sna i stvarnosti i cijeli film se ne zna jesu li događaji stvarni ili ne. Od onda još više razmišljam o tome. I ne znam, ne znam i ne znam. Jer prvo vidimo da je Betty (Naomi Watts) sretna. Došla je u Hollywood da bi postala glumica. U stanu svoje tete sreće osobu s amnezijom - Ritu. Odlučuje Riti pomoći odgonetnuti tko ona zapravo je. Istražuju i tako to. Ja gledam i mislim svakog trenutka hoće li otkriti i zašto je Ritu neko htio ubiti na početku filma. Drugu noć one završe zajedno u krevetu. Betty kaže Riti da je voli. 2 puta. Rita ne odgovara ništa. I dok je cijelo vrijeme filma Betty manipulirala Ritom, sada Rita počinje manipulirati Betty. Iskorištava njezinu ljubav. Otključava neku plavu kutiju. Betty nestaje.
Vidimo Diane kako se budi. Diane glumi Naomi Watts. Betty je bila sretna. Diane je depresivna. Neko joj zvoni i ona otvara. Žena ulazi i kupi svoje stvari u kutijama. Diane ide praviti kavu. Vidi Camillu. Camillu glumi ona koja je glumila Ritu. Plače. Uzima kavu i idje sjesti na kauč. Prelazi preko kauča, više nije depresivna. Sretna je i ne drži kavu nego kolu. Na kauču je Camilla. Diane želi sex, CAmille joj kaže da ju izluđuje, ali da više ne bi trebale to raditi. Najednom su na setu filma u kojem obje glumce. Camille se žvali s redateljem. Diane plače zbog toga. Iduća scena - opet neko zvoni. Diane otvara - Camilla. Diane se dere na nju - You want me to make this easy for you? No fucking way! It's not gonna be. It's not easy for me! Crveno svjetlo. Zvoni telefon. Camilla zove Diane da idu negdje. Ova pristaje. Dolazi na objavu zaruka. Plače, Camilla ju definitivno ostavlja i još uz to sve se žvali s nekom drugom curu, a nju ni ne gleda. Vidimo Diane kako plače na svom kauču. Lice joj je crveno i mokro. Dok tako plače mastrubira i slika je s vremena na vrijeme mutna. Obučena je potpuo drugačije. Još jednom mutna slika - i ona je Diane u kafiću. Daje novac plaćenom ubojici da ubije Camillu. Odlazi kući, uzima pištolj i puca si u glavu.
Jako zbunjujuće. Ne znam koji dio filma je istina, a koji nije. Isto kao i sa životom. Nisam svjesna ničega. Došla do zaključka filma - Diane je sanjala da je ona Betty. U snu je Camilla opet bila s njom. Kao izgubljena Rita kojoj je trebala njena pomoć. No, Rita ju čak ni u snu nije voljela. Na kraju ju s njom manipulirala i u snu. Sjećanje je čak bilo i kada se probudila, vjerojatno je. Njena bivše djevojka dolazi po svoje stvari. Nju je ostavila da bi bila s Camillom. I dalje samo sjećanje. U realnosti Camilla je manipulirala njom. Bila je poznata glumica i znala je da ju ova voli. Zobg toga ju i je iskorištavala cijelo vrijeme. Ono mastrubirnje, to je bilo valjda jedina istina u filmu. To je radila prije nego pto se ubila. Sjećala se svega s cAmillom (točnije onog seksa) i plakla je zbog toga što se trudila svršiti a nije mogla. Ništa joj više nije pružalo zadovoljstvu. Sjećanje je bilo i ubojica. I samoubojstvo, da, to je bio kraj.
Čudno, jako čudno. I stvarno sve to nekako tjera da se razmišlja o tome šta je istina, a šta je samo sjećanje ili neki san. Diane je stvorila Betty i Ritu. Ritu zbog toga što nije mogla biti s Camille. To me potaklo na razmišljanje kako sam stvorila i Kurta i Nirvanu i ljude s foruma i sve. Već prije sam razmišljala da je sve san. Jer najednom je postalo jednostavno predobro da bi bilo istinito. A Kurt je i dalje daleko od mene, Kurt me i dalje ne voli. Nirvana forum, Rick, sve je to izmišljeno. Ricka sam izmislila zbog toga da lakše pređem preko Kurta. On je tu samo zato da bi nekoga voljela, mada ni njga ne mogu imati jer živi daleko. On je samo savršena osoba koju sam ja stvorila u svojoj glavi da bi imala nekoga. Predobro da bi bilo istinito, presličan mi je da bi bio istinit. I sve to je zamišljeno. Ja nisam stvarna. Bar ne ovakva. Riot grrrl je pokret u mojoj glavi. Svijet je stvaran, ali nije ovakav. Još je gori. I ljudi koji ovo čitaju. sve je to samo plod mašte. I samo čekam da se probudim. Čekam li? Ili se jednostavno svega sjećam? možda ću se za par sekunda ubiti? Tko zna. Uglavnom, test - koliko me poznajete, ako uopće postojite. Možda menstruaciju nemam zbog toga što sam u svom savršenom svijetu kreiranom u svojoj glavi.

TEST

Jučer sam konačno dobila Sate na DVD-u. Sati i Dečki nikada ne plaču su mi 2 najdraža filma ikada snimljena. Potresni su i jednostavno te na neki način tjeraju da suosjećaš s likovima. U mom slučaju ja suosjećam s Virginiom Woolf iz Sati i Lanom iz Dečki nikada ne plaču. Virginia je bila umjetnica koja je živjela u svom svijetu. Čula je različite zvukove u glavi, bila je nesretna i htjela se ubiti. Zaista mogu suosjećati s njom dok gledam taj film, a i općenito. Svi su je osuđivali zbog bolesti i govorili joj da nešto s njom ne valja, a nikada se nisu zapravo zapitali kako se ona osjeća. Recimo ovaj dijalog me se posebno dojmio.

Leonard: Da te ne poznajem bolje mislio bi da si nezahvalna.
Virginia: Ja, nezahvalna? Ti nazivaš MENE nezahvalnom? Meni je ukraden vlastiti život, živim u gradu u kojem nemam volje za životom... Živim život koji nemam volje živjeti... Kako se ovo dogodilo? Umirem u ovom gradu.
Leonard: Da razmišljaš svojom glavom, Virginia, vidljela bi da te je London doveo ovdje.
Virginia: Da sam razmišljala svojom glavom? Da sam razmišljala svojom glavom?
Leonard: Doveli smo te u Richmond da imaš mira.
Virginia: Da sam razmišljam svojom glavom, Leonarde, rekla bi ti da se sama borim u mraku, u mrkolom mraku i da samo ja to znam. Samo ja mogu znati kako se osjećam. Ti živiš s prijetnjom, s prijetnjom da ću otići. Leonarde, ja također živim s tim.
To je moje pravo, to je pravo svakog čovijeka. Ja ne biram mir sela, nego žamor prijestolnice, to je moj izbor. Najgori pacijent,čak onaj koji se najgore osjeća ima pravo reći ono što im odgovara. A ako moram birati između Richmondai smrti, Leonarde, ja biram smrt.

Tko su drugi da joj govore kako bi se trebala ponašati? Tko su drugi da sude o tome šta je dobro za nju? Tko su drugi da joj govore kako se ona osjeća? Nitko ne zna kako se neka osoba osjeća izunutra. Svako treba razmiščjati za sebe. Čak i ako želi umrijeti treba ju se pustiti jer to je njen izbor. A ne da joj muž prigovara zbog njezina vlastita izbora i govori joj šta je najbolje za nju. Super mu je odgovorila. Isto tkao i ova rečenica.

Virginia: Okružena sam doktorima koji me informiraju O VLASTITIM INTERESIMA.

Ovo je drugi put da sam gledala taj film i opet me potresao i opet razmišljam o njemu.

Drugi film je bio na TV-u prije par dana. Prvi puta kada sam ga pogledala mislila sam da je bolestan. Pogleala sam reprizu. Ovaj put sam se uživjela u Lanin lik i promijenila sam mišljenje. Mada nikada neću shvatiti osobu koja želi promijeniti spol, znači Teenu, Lanu mogu shvatiti jako lagano. Živi u malom gradu i mrzi svoj život. Onda dolazi potpuni neznanac koji je tao drugačiji od svih ostalih kretena s kojima je okružena i ona se zaljubi u tu osobu. Misli da je muško i sve je super. Voli ga, kao što nikoga do tada nije voljela. I po prvi put uživa u svom životu. Stvarno joj je ljepo. No, istina se otkriva. Nom njoj svejedno i dalje ništa nije važno. Ona voli Brandona kakav on je, zbog svoje osonosti i zbog toga što on (ili ona) voli nju. I kada je već s njim toliko toga prošla jednostavno odlučuje biti s njim (točnije s njom) i dalje u vezi. Kada bolje razmislim, vjerojatno bi i ja napravila isto. Da mi dođe neka osoba, koja mi se čini kao da je stvorena za mene. Izgelda kao muško i svi misle da je muško. I da mjesecia živim u uvjerenju da je ta osoba muško, mislim da mi onda, kao ni Lani, ništa ne bi bilo važno. Samo bi htjela biti s njim zbog toga što ga volim kao osobu. I za mene bi on uvijek bio muško. Čudno je to za opisati.
Taj film nažalost nisam dobila na DVD-u jer ga nigdje nema, ali nabavit ću ga ja već, bar se nadam. Razmišljam o tome da opet promjenim dizajn bloga, ali ne znam kako da ga promijenim pa ću ga vjerojatno ostaviti ovakvim. Ako imate ideju slobodno mi recite. Druga stvar, ona zbog koje sam i počela pisati post koji se pretvorio u post o filmovima ja moja kolekcija CD-ova. Listo sam napravila u Excelu još prije i ovdje su nabrojani samo neki o CD-ova. Imam još oko 800 kod staraca i nešto mp3-ca. Pa evo lista (nadam se da ćete se snaći. Ako vam koji album treba, samo mi ostavite komentar. I druga stvar, kada piše Everything to znači da je mp3 CD sa svim albumima.
http://rapidshare.de/files/28905892/Lista.xls.html

Na tom linku možete skinuti listu mojih albuma. Ima samo par kilobajta, tako da nije problem čak ni s običnim modemom.

Ovih dana koje nisam pisala se manje-više nije dešavalo ništa posebno. Starci su mi se vratili s mora i tako to. Od onda ne znam baš šta sam radila, samo znam da je sve to nekako jako brzo prošlo, samo je proletilo i evo, već je kraj praznika. Još 2 tjedna i to je to. Koje sranje. Ovi praznici su prošli tako brzo, a nisu bili posebno zanimljivi. Pamtit ću ih po nekim stvarima, naravno kao ove:
- 2 puta me po tjedan dana boljelo grlo
- imam najviše postova na Nirvana forumu
- 2 puta bila na duže vrijeme sama kod kuće
- imala menstruaciju
- rekordan broj odlazaka na kupanje
- konačno nisam morala ići na more
- puno puta su spavali kod mene
- slikanje u kutiji
- ozbiljni razgovor s Dorom
- prvi put u životu skinila spavaćicu pred nekim (mada je bio mrkli mrak, to je za mene veliki pothvat)
- u Zaboravljenom slučaju bila je epizoda o Cobainu koja me je, naravno, rasplakala čim sam vidjela njegov poster
- malo sam išla u kino
- stalno sam s Mijom smišljala šta ćemo raditi danam bude zabavnije, a na kraju ništa nismo napravile
- dobila sam klimu
- s Evom svirala neke pjesme koje prije nismo od kojih se posebno treba istakniti Playing Your Song
- napravila svoje forum
- kompjuter crko
- dobila bračni krevet
I tako, puno vremena sam provodila na Internetu, naravno i naišla vijest - Pumpkinsi snimaju novi album. Bila sam presretna kada sam saznala, naravno, i jedva sam čekala da saznam vijesti ko će sve po novom biti u bendu. Naravno, nadala sam se da će D'Arcy i James Iha biti i dalje u bendu jer su oni najbolji i najotkvačeniji. Naravno, danas sam našla na vijest da Iha i D'Arcy neće biti u bendu. A Pumpkinsi bez njih nisu Pumpkinsi. Mada izrazito poštujem Melissu Auf Der Maur, ona ipak ne može zamijeniti D'Arcy. Jer D'Arcy je jednostavno izvorna Bundevica. A sada mi se čini da mogu biti sretna ako Melissa bude svirala u Pumpkinsima. Iha je definitivno sa svojim stilom najzanimljiviji član benda i sviđa mi se kako svira. Naravno, ni on neće svirati i to je takvo sranje. Baš sam prekjučer zaključila da je on sa svojim šarenim stilom najzanimljiviji čaln grupe. Billy ga ne izbacio. Šteta.
Jučer sam konačno našla svoj "izbubljeni" CD od Pumpkinsa. Mellon Collie And Ifinitive Sadness zapravo je cijelo vrijeme bio kod Mie. Ona je mislila da je njen tata napisao ime albuma na CD. Tako da sam sada sretna jer ga mogu opet slušati. Jučer je bio tako čudan dan. Konačno sam dobila bračni krevet koji sam tako dugo htjela. Popodne sam sanjarila o Cobainu kako je živ i tako dalje, a navečer sam bila vani. Bilo je čudno jer Dora i Mia nisu pričale. Onda smo ošli na pijanu, ali meni i Miji je smrdilo po alkoolu (meni se doslovno povraća od smrada alkohola jer se odmah sjetim određenih stvari= pa smo ošle. Gledale smo nekog tipa kako peca, ali nismo uspjele vidjiti šta je upecao. Ošle smo tražiti Vlatku, Doru i stjepana, ali nismo ih našli. I tako, sada moram ići. Otuširat se pa sanjariti o Cobainu opet.