Napokon su počeli praznici. I dalje ne mogu vjerovati. Tako sam sretna. Ne moram više u školu, zapravo naredna 2 mjeseca ne moram u školu. A onda kada dođem u školu neće više biti latinskog, likovnog i glazbenog. I škola se seli zbog renoviranja. I jučer je bio baš neki čudan dan. Pa evo kako je bilo.
Probudila sam se u 7 jer sam bila jutarnje smjena i do 7 i 15 sam ležala u krevetu, a onda sam se do 15 do 8 spremala za školu. Skužila sam da sam zaboravila mp3 player pa sam išla po njega tako da sam u 10 do 8 krenila u školu. U učioncu sam ipak stigla na vrijeme i imala sam fiziku. Za to vrijeme sam slušala glazbu i pokušavala ignorirati pitanja jesam li na heroinu i kada ću se ubiti. Pod odmorom u Dora i Mia došle u školu (bili smo svi zajedno u smjeni taj dan) pa nisam morala bit s ovima iz razreda i nisam više morala ignorirati pitanja o heroinu što je bilo olakšanje. idući sat je bio hrvatski i dobili smo za napisati esej od 500 riječi za 40 minuta. Ko napiše loše ima manju ocjenu jer se eseji ocjenjuju idući sat. Tema je bila bolesna - Ne osvrćem se na prošlost, preda mnom je budućnost. Budući da nisam ništa napisala odlučila sam pobjeći s idućeg sata (imali smo blok sat). Pod velikim odmorom smo Mia i ja gledale koja je pametnija, a Dora nam je krala pamet. Učile smo koliko je 2+2 (ipak smo mi matematička) i koliko je 2 na kvadrat. Mi smo velike znanstvenice koje rasturaju fiziku, matematiku, kemiju i informatiku. No, Dora nam je ipak uzela dio pameti i sada vjerojatno i ona zna koliko je 1+1. Oni su morali ići na sat, a ja sam s još 12 ljudi iz razreda markirala hrvatski i pokupila neopravdani. Profesorica je rekla da sam neodgovorna i da će se to nagodinu odraziti na mojoj ocjei. Također me upisala u neku svoju bilježnicu. Inače taj sat sam zujala. Ne znam šta je bilo pod odmorom (valjda sam išla na WC i punit bocu), a onda smo imali glazbeni zadnji put u životu.
Idući sat mi je bio slobodan (zapravo nije, ali nisam znala da nije pa sam dobila još jedan neopravdani), a sat je bio slobodan i Dori, Vlatki i Stjepanu (Mia je morala odgovarati geografiju) pa smo išli spaljivati bilježnice (Vlatka iz kemije, ja iz hrvatskog). Rekli smo da ćemo dozivati kišu, ali čim smo se ustali s trave vidili smo kišni oblak pa smo odustali (ipak sam predobraza dozivanje kiše). Idući sat sam je trebala odgovarati etiku i profesorica je pustila Vlatku, Doru i Stjepana da budu u razredu s nama. Ali istjerala ih je budući da je Vlatka pričala (ja je nisam čula da priča, al dobro). I onda - KRAJ!!!!!! Nema više nastave. Počeli su praznici. Postala sam tako jako retna, čak mi ni umor nije smetao. Bila sam baš jako jako sretna. I svi smo krenuli do grada. Usput smopokušali ući u jednu staru napušetenu školu, ali nismo uspjeli provaliti budući da je pred stražnjim vratima bio proljev. Ali definitivno moramo provaliti tamo ovo ljeto i snimiti dio filma, to bi bio super dvorac.
Tamo smo proveli dosta vremena, a onda smo krenuli prema gradu na sladoled. Usput je Mia ošla na tramvaj jer je bila jako umorna, a mi smo nastavili. KAda smo došli na trg Dora i ja se nismo mogle suzdržati i protrčle smo kroz fontanu. I to 2 puta. Ali Dora je bila vlažnija od mene pa je cjedila majcu nasred trga. Nije mogla talva biti na sladoledu pa je ošla kuć. na sladoled smo ošli Vlatka, Stjepan, Mirela i ja. Ja sam spasila kornjaču od gušenja budući da u slastilačarnici tu jadnu životinju drže u nehumanim uvjetima. Oklop joj je premekan i djeca je muče i gađaju zemljom. Da nemam svoju kornjaču uzela bi ovu i spasila je. I za vrijeme u slastičarnici Stepan je stalno nešta bezveze fotografirao, ali se zato Mirela cijelo vrijeme namještala i pozirala
Budući da kod kuće nismo imali šta pametnije raditi odlučili smo otići do kopike, ali uhvatila nas je kiša tako da smo otišli na tramvaj. Na povratku kući sam jako pokisla pa sam morala prat kosu i sve to. Da sam se bar onda pošteno smočila u fontani, a ne tako. Kada sam nahranila kornjači ošla sam spavati i spavala sam sve do 7. Inače u 7 sam se dogovorila s Dorom, stjepanom,. Evom i Stjepanom da se nađemo pred školom. Naravno da sam kasnila po običaju. Naravno, dok nisam krenula od kuće popila sam pol litre vode i još sam stalno pila putem. Išli smo u lunapark i prvo smo ošli na neka zelena jaja. Nakon toga se voda u mom stomaku počela neugodno bućkati. Ali OK, preživjela sam i išli smo na autiće. Od sudaranja mi se voda nastavila bućkati u stomaku, ali pokušavala sam se ne obazirati na to. Vozili smo se 3 puta, a onda smo ošli na balerinu. Sve je počeli mirno i bilo je ljepo samo se voziti i da vjetar piri po kosi. A onda je počelo groznije... Stjepan imna snimku mene (možda Dora objavi na svom blogu) kako umirem. Par puta sam za vrijeme najveće vrtnje skoro ispala van jer nisam dobro sjedilai ruke su mi se sklizale. Kada je konačno završilo, moj stomak nije više mogao izdržati, Malo po malo sam poraćala - VODU!Samo istu vodu, kao jako, kao razrjeđenu pljuvačku. Odlučili smo otić šetat i onda sam šetali kroz tvrđu i vidili neku djecu kako se deru i onda smo se Eva, Dora i ja počele isto tako derati i vijeti ih. Onda su oni nas odlučili pratiti (hodali su nam iza čeđa i govorili kako moraju hodati na prstima da ih niko ne čuje). Onda su počeli trčati za nama i jedan mali me skoro srušio na što ga jeDora uhvatila (hvala Dori) u rekla da ti ne radi. Ali mali je nastavio i skoro je i Doru srušio. Na to je Stjepan išao vijat malog i uzeo ga je, pa su na tren prestali. Onda su nas odlučili gađati ciglama i dovikivati nam da oušimo kurac. Kada su nas skoro pogodili Stjepani su ih poeči vijati i onda je Stjepan uhvatio neku klinku i ova se rasplakala i rekla je da nije psovala(znači samo je gađala ciglom). Usput je neki mali pao i isto se rasplakao, a za to vrijeme je neka mala išla po brata s obje slomljene ruke koji je onda došao "sredit situaciju". Mi smo otišli do kopike i vidli gdje se mi kupamo. Užsa. Sve je puno stakla i blata i smrdljivih algi. Ogavno. Stajali smo nasred pranog bazena i slušali jeku kada smo pričali, a onda smo odlučili ić prema gradu. Usput smo skužili da neko od nas gasi svjetiljke na kopiki. Svako je išao posebno i Dora i ja smo ugasile svjetiljku, a Stjepan ju je upalio. Zanimljivo, nisam znala da to mogu. Onda smo krenuli prema tramvajskoj i pričali. I tako je dan završio. Još sam malo pričala sa Stjepanom (Evinim Stjepanom, onim iz benda) kada sam izašla iz tramvaja i onda sam ošla kuć gledat TV i svirat. Zaspala sam oko 2.
Svako ljeto je dosad počelo tao drugačije. I svako sam se ljeto osim ovoga na početku osjećala poprilično osamljeno. Prošlo ljeto sam s dianom i ovimaišla na UFO i osjećala sam se baš nekako posrano i jadno. Sve te cure su o nečem pričale, a mene to nije zanimalo, a nisu baš ni obraćale pažnju na to. Uživale su komentriajući dečke. Inače, ja to mrzim. I osjećala sam se tako usamljeno (prestala sam izćaziti i sve to) skroz dok nisam bila u Londonu i upoznala Vlatku i Miu, a onda u Osijeku Doru i Stjepana. Onda je počelo biti zanimljivo i to sve.
Ljeto prije 2 godine bilo je najgore u životu. Ošla sam na UFO s Dianom i opet sam se osjećala posrano i usamljeno i bljak i posrano kao i obično. Nravno, cijelo ljeto nisam izlazila nego sam ga provela u sobi crtajući omote za CD-ove, svirajući i slušajući PJ i Nick Cavea.
Ljeto između 7. i 8. razreda je čak i počelo dobro točnije nisam se osjeačala usamljeno nego mi je bilo baš dobro. Doduše, ne znam je li mi stvarno bilo dobro ili sam si samo bila umislila da mi je bilo dobro. Izlazili smo u park pedera i pušili smo kutiju dnevno. Kako je ljeto odmicalo ja sam se naravno počela osjećati užasno usamljeno pa sam poeča sve više šušiti da ne moram s nikim pričati. Tako da sam ja sama jednu večer popušila 2 kutije (ne znam kako mi je to uspjelo). Došla sam kući i starci su skontali irekli su mi da idući dan ne smijen ići van. Ja sam bila sretna jer sam napokon imala opravdanje zbog toga što ne moram ić van. Inače u to vrijeme je glavni posao mojih "prijateljica" bio mene zajebavati zbog nečega i ponižavati na šta sam ja uvijek ošla i plakala (to niko nije znao) jer mrzim kada me neko iskorištava (oduvijek sam imala puno CD-ova i stalno sam kupovala cigarete) i mrzim kada mi neko prigovara zbog nečega što ne mogu promijeniti jer jednostavno ne znam kako. Rodila sam se takva, to je to. Nisam ja kriva zbog toga što sam takva kakva jesam. Uglavnom, kada je kazna od dan prošla (to je bio početak 8. mjeseca) starci su mi rekli da smijem ići van, ali da ne smijem pušiti ili ću opet jedan dan bit u kazni. Naravno, ja sam kupila cigarete (namjerno). Kada su me ovi pitali zašto sam bila u kazni rekla sam im i još sa, dodala da sam u kazni bila tako kratko jer sam rekla da smo svi probali. Ove su se na to napizdile. Ali smirile su se. Naravno, nakon pol sata je počelo sve po starom. I ja sam tu večer popušila kutiju. Kada sam došla kuć starci su me pitali jesam li pušila i ja sam rekla da jesam. Na to su mi rekli da sam u kazni još jedan dan, a ja sam ih pitala jer mogu biti u kazni do kraja ljeta. Na to su se samo smijali i rekli mi da uopće nisam u kazni. Stara mi je idući dan kupila moju 2. Nirvana majicu i dala mi je box set od Doorsa. Kada su me ove zvale van rekla sam da sam u kazni do kraja ljeta. Budući da sam s Dianom i Demom išla u razred u školi se nastavilo ono od vani, ali pridružile su se sada sve cure iz razreda osim Ane i tako je to bilo skoro do kraja godine. Doduše, ove su me i dalje zvale van, a ja sam rekla na to da zbog pušenja skroz do idućeg ljeta ne smijem ići van.
Ne znam kako, ali do ljeta sam se opet počela družit s njima. Naravno, kratko je trajalo. Kao i svaki put. Jednostavno, bila su to loša vremena. S njima nisam mogla izdržat družit se više od 2 mjeseca a da se nisam osjećala loše. Zbnam ih sada već 5 godina, od toga sam se recimo 4 "družila s njima". Ali od te 4 goidne možda smo se družili najviše 6 mjeseci. I za to vrijeme mi je bilo grzono i ne znam zašto sam to uopće sama sebi radila.
Doru, Miu. Vlatku, Stjepana i Evu znam skoro pa godinu dana (u 7 mjesecu će mislim bit godina), ali s njima sam se dosada družila više nego što sam se s ovima ikada družila i iskrenija sam im nego što sam s ovima ikada bila. Zapravo, više ne moram lagati, sve kažem šta mislim. Ne šutim više cijelo vrijeme, niko me ne sili na ništa i dobro mi je. Vjerujm im i sve je super. Naravno, na početku ove školske koja je završila Diana je bila ljuta zato što se više ne "družim" s njom (sada više nisu bili CD-ovi i cigarete nego sam uvijek imala novaca na mobitelu, a ona je stalno s njega slala poruke budući da novaa nije imala). I još mi je uvrijeđeno rekla da se onda družim s njima cijelo vrijeme kada su toliko bolji od nje. I još mi je onda rekla da sam ja nju iskorištavala. Dok smo se "družile" ja sam nju cijelo vrijeme "kopirala". Budući a sam baš raspoložena za pisanje napisat ću i to.
Kada smo se upoznale ja sam već bila sva u Nirvani, a i ona je kao slušala Nirvanu (zapravo imala je jednu kazetu). I onda sam ja ispala ona koja kopira nju zbog toga što sam ja kao prekopirala slušanje Nirvane (najveća boleština koju sam ikada čula). Uz Nirvanu sam slušala i punk. NAravno, i ona je slušala punk i ja sam ju samo kopirala u tome. Ona je bila originalna, a ja sam bila samo ona koja kopira. Moram napomenuti da je od mene stalno posuđivala CD-ove i onda ih je zaboravila vraćati (doslovno sam morala doć po njih i otet joj ih). I budući da sam mjenjala školu u školi sam bila nova. To je samo po sebi bio dooljan šok. Plus to što su me svi gledali kao da nisam normalna plus to da moja "prijateljica" naokolo priča kako ja nju stalno u svemu kopiram.
U 8. razredu sam nekako počela slušati Metallicu (za to vrijeme je ona bila u bolnici, a već je dugo bilo kako s njom nisam pričala - čitali ste o ljeto s cigaretama). Naravno, ona je iz bolnice došla i počela slušati metal općenito. Naravno, ja sam ispala ona koja kopira. Mada sam ja isto tako još i više slušala PJ Harvey i Nirvanu i Hole i Pumpkinse. Budući da s njom onda nisam imala kontakta sve do 1. srednje ja sam prestala to slušat (zamrzila sam Metallicu zbog otkazanog koncerta za koji sam imala kartu), a i ona.
To je priča o kopiranju. Ja mislim da kopiranja nije bilo. Ja sam bila kakva jesam, a ona isto kakva je.I to je to. A ono s njenom Nirvanom - to ne znam šta je bilo jer sam nekako uvjerena da to nikada nije zapravo slušala, nego da se samo pretvarala, ali OK, nije važno.
Onda s iskorištavanje. Ja skupljam CD-ove i imam ih poprilično puno. Ona nikda nije imala. I ja sam joj bila savršen izvor CD-ova (to sam već napisala). Kada smo išli van uvijek sam joj posuđivala novac za sladoled i kolu (mada mrzim kolu) jer ona nikada nije imala. Kada smo počele pušiti ja sam uvijek bila ona koja je kupovala, a ona je onda pušila nekada i više od mene. U 1. razredu sam dobila mobitel i stalno sam imala novaca na računu budući da sam malo trošila. Ona je stalno trebala za poruke. I naravno da sam joj davala. I onda je bio London i sve to. I vratila sam se i počela raditi na nekom bednu i trebala mi je električna gitara koju onda još nisam imala. Ona je i nazvala sam ju da je posudim. Mislila sam da je prijateljica i da će mi posuditi. Ali ona se samo počela derati i nije htjela posuditi (za to vrijeme je par mojih majci bilo kod nje). Nakon par dana je nazvala i rekla je da će posuditi gitaru. Rekla je da si je ostavim koliko želim. Tjedan dana poslje odlučili smo snimati film (Dora, Mia, Vlatka, Stjepan, Eva i ja) i Dora i ja smo išle gradom tražiti glumce i pozvala sam nju da glumi. Pristala je, ali je idući dan odustala. Morala je negdje ići a rekla je da je provaljivanje u pkolu opasno, a da je i cijel aideja djetinjasta. Na to sam ju prestala zvati i sve. U međuvremenu je ljeto završavalo i bližio se 2. razred. Zadnji vikend smo Mia, Dora i ja išle spavat kod mojebake u stan i nju nisam zvala. Idući vikend smo ošet išle, ali i Vlatka je ovaj put išla s nama. Budući da su mi zagorili croasani Dora, Mia i ja smo se gađale s njima i trpale smo si ih u sise ako se dobro sjećam. Još smo i nešta bacale s balkona. Dianu ni onda nisam zvala, a gitara je još bila kod mene. U školi me je pitala kada ću joj je vratiti i ja sam rekla da je mogu vratiti preko vikenda. Na to je rekla da ona ne može i da joj je donesem za 2 tjedna. Kada sam je donjela za 2 tjedna uzela ju je i meni je vratila moje stvari. Dora i ja smo je isti dan vidjele u gradu i išla je s nama na bus. Dora joj je za to vrijeme pričala o tome pta smo radile u stanu i još nešta.
Kada je Dora ošla ona je rekla da bi si Mia i ja trebale nabaviti djetinjstvo (zbog ono s croasanima) i da ne shvaća kako to da sam se počela družiti s djecom, a ne s njom. I na kraju je bilo - kada su ti oni TOLIKO bolji od mene onda se od sada druži s njima. Ili ćeš se ipak predomisliti i družiti se sa svojom najboljom prijateljicom koju si zaboravila pozvati u stan i koju si znala iskoristiti zbog gitare.
Eto, na kraju sam ja ispala ona koja iskorištava. Danas mi je sve to pomalo smješno, mada me i dalje vrijeđa. Ne znam, o tome inače nisam baš pisala, samo sam pričala par puta Dori, Vlatki i Miji. Mada vjerojatno nikada ovako opširno. Jedan razgovor s Dorom od jučer me potaknu da ovo našiem, mada opet nisam napisla sve.
Idem sada spavati jer navečer je UFO i ne želim propustati gađanje bendova gaćama.
|