Nov pocetak
Na listi mojih neuspjeha dalo bi se naci mnostvo sitnih i krupnih natuknica. Od losih ocjena u gimnaziji, neodlasku u srednju glazbenu, upisa na krivi fakultet, losih ocjena na krivom fakultetu, prekida plesanja i muziciranja do zajebanja na novom studiju po mom izboru, netrazenja novog posla, neselidbe, neplesanja, neputovanja, raziladjenja s ponekim prijateljicama (iako to nikako ne moze biti samo moj neuspjeh), zatvaranja u sebe i svoja cetiri zida i svojih nekih nerealnih iluzija u zivotu. Dalo bi se jos tu stosta nabrojati, jos pokoje sitnice, kojih se sada ni ne mogu sjetiti. Ali znam da postoje.
Vec malo teze je sjetiti se tocno svih momenata kada me je netko povrijedio. Ne sjetim se tocno detalja, niti vremena, niti prigode. To je vise neki osjecaj vezan za pojedinu osobu koja me je povrijedila, bilo rijecju, bilo djelom. Znam i kada sam ja nekoga povrijedila. Zao mi bude i tesko mi bude, skoro jednako kao i osobi kojoj sam rekla ruznu rijec ili ju nekim mojim postupkom ili nepostupkom povrijedila. Jer zapravo sve sto cinis drugima, cinis sam sebi.
Ljudi smo i grijesimo. I tako je to u zivotu. Treba imati dovoljno hrabrosti, stati i priznati. Zamoliti za oprost ili dati oprost. Sto prije, to bolje. Za vlastitu dusu.
Ali sto ako postoji nesto sto te je povrijedilo u proslosti, a vrijedja te i u sadasnjosti? I ako dolazi od osobe koja bi mi u zivotu trebala biti bliska i osoba od povjerenja? Nakon godina i godina postavljanja pitanja zasto me ta osoba ne voli, do koraka priblizavanja istoj, pa do razocarenja i povrijedjenosti od strane te osobe, dosla sam do zakljucka da ta osoba nije vrijedna mene niti moga vremena. Preostaje mi samo stvari prihvatiti kakve jesu, pomiriti se s mojom zivotnom pricom, oprostiti toj osobi i krenuti dalje. Ne zelim ni gnjev ni bijes. Zelim mir, zadovoljstvo i punocu. I jedan veliki osmjeh na mom licu.
Ne idi za vanjstinom – to cesto prevari.
Ne idi za novcem – to je takodjer prolazno.
Idi za onim zbog cega se smijes jer je jedan osmjeh dovoljan da bi se razvedrio tmuran dan.
Nadji onu osobu zbog koje se tvoje srce smije.
Sanjaj sto god zelis da sanjas.
Idi tamo gdje zelis da ides.
Budi ono sto zelis da budes jer imas samo jedan zivot i samo jednu sansu da ucinis sve ono sto zelis da ucinis.
Najsretniji ljudi nemaju bezuvjetno ono najbolje od svega – oni samo od svega sto im dodje u susret ucine najbolje.
Najblistavija buducnost se uvijek gradi na zaboravljenoj proslosti.
U zivotu se ne napreduje sve dok se ne oslobodis proslih neuspjeha i povrjedjenosti.
(iz: Die Rose von Jericho, Sergio Bambaren; vlastiti prijevod)
Mozda je to odrastanje
Svakome u zivotu dodje jednom kada shvati tko je i sto zapravo zeli u svom zivotu.
Pa tako i meni.
Stanes i promislis o odnosima s ljudima oko sebe. Pa se zapitas, treba li mi to uopce u zivotu?
Prelako prelazimo preko ruznih rijeci, preko vrijedjanja, preko razocaranja.
Barem ja.
Ucim se to ne raditi.
Ucim se jer sam sebe covjek izgubi. U drugima. Toliko potrosene energije za osobe koje to nisu zapravo zasluzile.
Pitam se da li je uredu sto sam se udaljila od nekih osoba koje su mi prije bile jako bliske. Zao mi dodje svih tih godina koje smo dijelili. Na kraju ja sebe ispitujem,a osjecam da ne radim nista krivo, dok osoba od koje sam se udaljila misli da ima jos uvijek pravo vrijedjati me. Ali ne.. vise me to ne vrijedja. Vise mi nije stalo.
Ne da mi se vise prelaziti preko stvari koje mene ogranicavaju. Ne dam vise da me se pravi budalom.
Pa ako to znaci kraj nekim odnosima, onda to tako mora biti.
Svaki kraj boli, svaki put smo ranjivi, tuzni jer nije ispalo onako kako smo se nadali. Osjecamo se izdanim, trazimo krivicu u sebi, a znamo da smo davali sebe vise nego sto smo primali nazad.
U zivotu nekim prijateljstvima dodje kraj. Promijenimo se, zivot nas razdvoji ili se jednostavno razocaramo u tolikoj mjeri da vise ne mozemo ostati na starom.
U svakom slucaju, ono sto ostane je iskustvo, lijepa i manje lijepa sjecanja zbog kojih se trudimo ne ciniti iste greske u novim odnosima, novim prijateljstvima.
Mozda je to odrastanje. Ili barem dio toga.
Don´t cry because it came to an end.
Smile because it happend.
gabriel garcia marquez
peppa pjeva i plese
ajmo ispocetka
Zasmetalo mi je kako lako ovdje pisem o sebi. Ne o svojoj percepciji, nego bas o sebi. Intimno.
Zelim se davati.. skroz.. na pravi nacin..
Ne zelim se davati virtualno intimno.
Intimnim stvarima ovdje nije mjesto.
