Zovem se ljubav

ponedjeljak, 15.01.2018.

Gdje li sam?

Ne znam kada i u kojem trenu sam prestala pisati. U kojem trenu sam izgubila dio sebe koji me nekada ispunjavao, papir na koji sam mogla prenjeti misli, tuge, strahove, srecu,ljubav... Gdje i kada na tom putu sam izgubila sebe, prestala biti dijete i radovati se sitnicama. Gdje je ona koja grli drvece, gdje je ona koja je zeljela ocistiti potok od smeca, liječiti zivotinje. Nikada nije voljela ljude ali u svom putu to je naucila. Razumijeti ponekad boli... Mozda sam tu negdje nestala. Zaboravila sam stati pomirisati cvijece, pogledati u nebo i izgubiti se u zvukovima vjetra. Zivot, prolazan, divan, ponekad okrutan. Malo ima smisla, malo ga nema. Onaj jedan tren imamo bit i isklizne. Sumnja. Sto sam, zasto, cemu. Mozda je to do najdepresivnijeg dana u godini, mozda samo prepuna glava neceg sto nema smisla, overload. Kako bilo da bilo odlucila sam to zapisati, mozda sam ipak tu negdje, skupljam hrabrosti da budem ja. Da se vrati moj mir, mir od ja. Ja pisem i suze brisem. Tu sam. Hvala ti. Vratit cu se.

15.01.2018. u 22:05 • 0 KomentaraPrint#


< siječanj, 2018 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Prosinac 2023 (1)
Travanj 2022 (1)
Siječanj 2018 (2)
Prosinac 2016 (1)
Listopad 2016 (1)
Travanj 2015 (1)
Svibanj 2013 (1)
Ožujak 2012 (1)
Studeni 2011 (1)
Listopad 2011 (1)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (2)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (2)
Svibanj 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Rujan 2010 (1)
Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Listopad 2009 (1)
Lipanj 2009 (2)
Svibanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (4)
Veljača 2009 (5)
Siječanj 2009 (13)

Opis bloga

Moja razmišljanja i događaji iz života prije nekoliko godina, usporedba sa sadašnjim te sadašnja razmišljanja i iskustva iz života. Naš zajednički put kroz život uz mnoge nedaće ali uz pomoć našeg anđela.