Dragica Mihaljević ,blog.dnevnik.hr/pjesnici" />
![]() | |
Dnevnik.hr Društva pjesnika Antun Ivanošić Osijek Redovni sastanaci članova se održavaju u prostorijama Društva, Ribarska 1/prvi kat, Osijek, 1. i 3. utorka u mjesecu od 18.30 sati pjesnici@gmail.com Web stranica Društva: drustvopjesnikaantunivanosic.hr Facebook stranica društva: facebook.com/groups/dpantunivanosic/
A
B Bošnjak Brankica C Č Ć D Đ DŽ E Elkazović Ljiljana F Filipović Silva G H Halusek Franjo I J K Kozar Vera Kujek Lorena L LJ M Mihaljević Dragica N NJ O P Peteš Nenad Petrović Zdenka R Reder Jadranka S Stipanić Dragica Sulić Vjekoslav Š T U V Z Zal Kopp Zanze Marinko Zorislav Vidaković Ž
12-godišnjica Društva na Vimeo-u Poezija Borisa Nikšića na You Tubu Poezija Zorislava Vidakovića na You Tubu |
19.02.2016.
BIOGRAFIJA: Rođena je u Dalju, 20.06.1970.godine. .Školovanje završava u Osijeku, gdje i živi s obitelji. Pisanje poezije započinje još u ranim tinejdžerskim danima.Ozbiljnim pisanjem poezije započinje 90-tih godina. Prva njena objavljena pjesma je "Tragači sreće" u Međunarodnoj zbirci ljubavne poezije "Tebi ljubavi za Valentinovo ". Piše tematsku, ljubavnu, domoljubnu te misaonu poeziju.Član je Društva pjesnika „Antun Ivanošić“ iz Osijeka TRAGAČI SREĆE Mi obični smrtnici ,tragači sreće. Tražimo u svakom kutu svog jadnog beskraja. Šutnjom ispijamo gorčinu. Suze su ko voda sveta, šutnjom isplakane. Tišina je vrisak koji se najdalje čuje. Srce i razum dva vječna rivala. Ne , nemoj mi prići jer sreća je nagovještaj u očekivanju , u nadi. Suza priča iskreno ,nježno , tiho. Ti je vidio nisi. Dno ostaje dno, kolika je dubina nije bitno. ...Postoje ljudi koji se nikada nisu dogodili.... --------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- SJENA Misli svoje na papir nižem jer riječi su ulude,onome tko ne zna da je pogriješio. Sjena. Za tebe sam sjena. Prolaziš kroz mene. Ne postojim,ne vidiš me,ne dodiruješ. Pokušavam shvatiti smisao ove besmislenosti i uklopiti je u stvarnost. Bilo je lako uništiti me,zar ne? Boli li te moja bol? Ne. Vrištim.Tišina je moj vrisak koji se najdalje čuje. Sjena. Postadoh sjena. Nevidljiva oku tvome. Slomio si krila noćnom leptiru, pokidao satene niti, ranio već i onako plahu srnu. Ne brini ,nećeš čuti riječi koje će te proklinjati, kleti. Sjena,kad potpuno izblijedi, ode u prostranstva tjeskobe, tražit ćeš je u svakom kutu svog jadnog beskraja. Postat će tvoj vječni nemir, vrisak svakodnevnog života. Bilo je lako uništiti tebe? Ne. Boli li me tvoja bol? ...Možda. |