Brankica Bošnjak,blog.dnevnik.hr/pjesnici" />
![]() | |
Dnevnik.hr Društva pjesnika Antun Ivanošić Osijek Redovni sastanaci članova se održavaju u prostorijama Društva, Ribarska 1/prvi kat, Osijek, 1. i 3. utorka u mjesecu od 18.30 sati pjesnici@gmail.com Web stranica Društva: drustvopjesnikaantunivanosic.hr Facebook stranica društva: facebook.com/groups/dpantunivanosic/
A
B Bošnjak Brankica C Č Ć D Đ DŽ E Elkazović Ljiljana F Filipović Silva G H Halusek Franjo I J K Kozar Vera Kujek Lorena L LJ M Mihaljević Dragica N NJ O P Peteš Nenad Petrović Zdenka R Reder Jadranka S Stipanić Dragica Sulić Vjekoslav Š T U V Z Zal Kopp Zanze Marinko Zorislav Vidaković Ž
12-godišnjica Društva na Vimeo-u Poezija Borisa Nikšića na You Tubu Poezija Zorislava Vidakovića na You Tubu |
19.02.2016.
BIOGRAFIJA: Brankica Bošnjak je rođena 1967. godine u Osijeku. Završila je Gimnaziju u Doboju gdje je provela djetinjstvo i mladost. Ekonomski fakultet je upisala u Osijeku, ali se na drugoj godini udala u Velenje (središnja Slovenija) i tamo provela 20 godina, nakon čega se s obitelji vratila u Osijek. Najveći životni uspjeh su joj sin Davor i kćerka Daria. Pisanjem poezije se ozbiljnije počela baviti 2013. godine. Član je Društva pjesnika "Anton Ivanošić" i Hrvatskog sabora kulture. Na pjesničkom festivalu 2015. pjesma:"Molitva" iz zbirke "Pokucaj, nikad se ne zna!" ušla je u uži izbor za Nagradu 6. Europskog Facebook pjesničkog festivala, a na tečaju HSK su njene dvije pjesme ušle među 30 najboljih pjesma. Danas živi i piše u Bizovcu kraj Osijeka. TEBI (XIII) Već danima moj pogled je ispovijest u kojoj ćeš se prepoznati Tvoj dlan, kako bih samo željela da budem tvoj dlan Ležim ti pod obrazom, pored usana Sakupimo se u bliskost i konačno vidimo smrskane kosti Vjerovala sam da me nisi prepoznao jer nisam disala Od navale emocija Dok si pričao kako sam te izgladnjavala Gutaš moj šapat i ostaješ gladan ostatka mene U jednom trenutku sam se stresla od mirisa sirovog mesa Jest ćemo se uzajamno dok ne postignemo savršenstvo utoljavanja gladi Kakvog je okusa želja I tvoje ruke Preslikane na moju kožu u onom snu u kojem Sve što počinje i završava, jezikom Razmjenjujemo tijela kao dodire čekajući na noć da umremo mladi Obećao si da će te jedna od mojih pjesama ubiti Obećala sam da nas realnost nikada neće razdvojiti Previše obećanja za pre(o)stalo vrijeme Govorio si ovo nije moj svijet ja takvog ne želim I onda izbjegavao mene Tvoje cipele igraju događanje svireposti i odlaze Da me obilježe kao svoju teritoriju Kao najveći blef u povijesti stvarnosti Znaš li da je ovaj prazan list Koji si danas pokupio u svojoj avliji Pao sa mojih grudi priljubljenih uz ogradu tvojih usana I da je ograđeno sve ono što ne možemo imati Zato za inat desetine pjesama zgnječim u njedra, popravim Odlomljene kosti, raskvašenu kosu I tijelo Ulažem zadnji napor da se suprotstavim besmislu Suze ga ne diraju Mrtvi pjesnici trljaju ruke, zasad Nitko nikoga nije zapamtio po liniji života Miruj u mojim ranama I bit ću tvoja žena Uže sa kojim možeš zaroniti ---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- EHO Zbog onih opsjednutih velikim idealima, umiru mali Ljudi. Isplivali na obalu, a u vodi ostao život Kamenje izoštreno od mora(la) reže stopala čovječanstva Tako da čovjek pomisli izvinjavam se što sam živ. Znam da se to ne prašta, ali kosti s kojih sam vas zbacio me odlično nose. Ništa osobno, to je zbog pancirki sa bosim nogama U kućama bez brašna ljepota je teška bez večere U kišnoj dobi sva su stopala muljava. I glavetine. Običaj je da se hrani siročad kruhom koji sami zamijesimo. Skok u vrijeme Kad se gase svjetla, trauma je užas. Dok pokušavam razumjeti druge, savršeno dobro sam u stanju ne razumjeti sebe. Baš me briga, znam ja da šutim uzavrelim očima Eho, stisnutih zubi |