Pjesnikinja Silva Filipović,blog.dnevnik.hr/pjesnici" />
![]() | |
Dnevnik.hr Društva pjesnika Antun Ivanošić Osijek Redovni sastanaci članova se održavaju u prostorijama Društva, Ribarska 1/prvi kat, Osijek, 1. i 3. utorka u mjesecu od 18.30 sati pjesnici@gmail.com Web stranica Društva: drustvopjesnikaantunivanosic.hr Facebook stranica društva: facebook.com/groups/dpantunivanosic/
A
B Bošnjak Brankica C Č Ć D Đ DŽ E Elkazović Ljiljana F Filipović Silva G H Halusek Franjo I J K Kozar Vera Kujek Lorena L LJ M Mihaljević Dragica N NJ O P Peteš Nenad Petrović Zdenka R Reder Jadranka S Stipanić Dragica Sulić Vjekoslav Š T U V Z Zal Kopp Zanze Marinko Zorislav Vidaković Ž
12-godišnjica Društva na Vimeo-u Poezija Borisa Nikšića na You Tubu Poezija Zorislava Vidakovića na You Tubu |
21.01.2012.
![]() Pjesnikinja Silva Filipović svojim stihovima istinski i trajno prolazi pejzaže života i bilježi ih kao svakodnevna iskustva. Svaka je pjesma mali zbir trenutaka, a knjiga je u cijelosti dnevnik tih proživljenih trenutaka koje nesebično ustupa čitatelju. Trenuci o kojima piše ukrasi su njezine duše. (Zal Kopp) Pjesnikinja je do sada tiskala tri knjige poezije; Traži sebe u pjesmama mojim, Srce na dlanu i Još uvijek sam ovdje. Silvine pjesme su tiskane u 20-tak zajedničkih zbirki. ![]() ![]() Divaltova, Vinkovačka, stare naše ulice ne mogu vas prepoznati, što vam to učiniše?! Posjekli su platane, kestene i lipe; zrak je sve lošiji pa bronhiji već škripe. Graditelji, sada, baš velike zgrade prave, a oko njih asfalt, beton, nema vlati trave; nogostup, pa goli parking, onda cesta, za igranje djeci nigdje nema mjesta. Vrpce je zelene nekada dobivao grad, zar betonom žele nas ugušiti sad? Ti kuglasti bagremovi, zar vam to na drvo sliči? Sjetite se lipa bajnih! Hladovine kao u priči. Kad ne znaju gradski oci trebamo im dati znak: niti asfalt, niti beton, nego samo drveće proizvodi zrak. Moja sigurna luka Ponekad noću, dok čvrsto spavaš kao dijete pored mene, gledam kako mirno dišeš i poljubim ti oči sklopljene. Što li se krije iza tvoga čela kakve se misli u glavi roje, kada si budan možda se pitaš kome pripada srce moje? Mnogo je godina otada prošlo srce sam svoje tebi poklonila, puno je vode Dravom proteklo u radosti i brizi uz tebe sam bila. Ti si moja sigurna luka u koju sklanjam svoj čamac mali, kad zli bi ljudi ili život grubi mene često povrijediti znali. I ja sam tvoj siguran kutak kojemu se vraćaš svake noći, otkrih tajnu što kriješ iza čela dok ljubim tvoje uspavane oči. Dunave, Dunave (Vukovarskim herojima) U neka davna, mirna vremena tvojim sam obalama šetala. Dok sam u glavi slagala rime svojih prvih pjesama, krao si tragove mojih stopa s toplih pješčanih sprudova. Došlo je neko mračno vrijeme kad krv ti je vodu zamutila, strašna buka mnogih granata s obala ptice rastjerala i sve lijepo složene rime iz misli mojih izbrisala. Nakon mnogo teških dana i toliko nevinih žrtava, Vukovar se iz pepela diže živ poput kakvog Feniksa, a ja nižem nove rime o tebi i tvojim valovima. |