Pjesnikinja Silva Filipović,blog.dnevnik.hr/pjesnici" /> <body><div id="fb-root"></div><script type="text/javascript" src="//connect.facebook.net/hr_HR/all.js"></script><script type="text/javascript">FB.init({appId:'210555892318436',status:true,cookie:true,xfbml:true,oauth:true});</script>
Image Hosted by ImageShack.us

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Dobrodošli na B L O G
Društva pjesnika
Antun Ivanošić Osijek
Redovni sastanaci članova se održavaju u prostorijama Društva, Ribarska 1/prvi kat, Osijek, 1. i 3. utorka u mjesecu od 18.30 sati

Kontakt podaci:

Mail Društva:
pjesnici@gmail.com

Web stranica Društva:
drustvopjesnikaantunivanosic.hr

Facebook stranica društva:
facebook.com/groups/dpantunivanosic/


Pjesme i biografije:


ODABRANI VIDEO-ZAPISI:


Credits

design: carrots
picture: deviant art
base code: carrots

21.01.2012.



Pjesnikinja Silva Filipović svojim stihovima istinski i trajno prolazi pejzaže života i bilježi ih kao svakodnevna iskustva. Svaka je pjesma mali zbir trenutaka, a knjiga je u cijelosti dnevnik tih proživljenih trenutaka koje nesebično ustupa čitatelju. Trenuci o kojima piše ukrasi su njezine duše. (Zal Kopp)

Pjesnikinja je do sada tiskala tri knjige poezije; Traži sebe u pjesmama mojim, Srce na dlanu i Još uvijek sam ovdje. Silvine pjesme su tiskane u 20-tak zajedničkih zbirki.



Gdje su naši drvoredi

Divaltova, Vinkovačka, stare naše ulice
ne mogu vas prepoznati, što vam to učiniše?!
Posjekli su platane, kestene i lipe;
zrak je sve lošiji pa bronhiji već škripe.

Graditelji, sada, baš velike zgrade prave,
a oko njih asfalt, beton, nema vlati trave;
nogostup, pa goli parking, onda cesta,
za igranje djeci nigdje nema mjesta.

Vrpce je zelene nekada dobivao grad,
zar betonom žele nas ugušiti sad?
Ti kuglasti bagremovi, zar vam to na drvo sliči?
Sjetite se lipa bajnih! Hladovine kao u priči.

Kad ne znaju gradski oci
trebamo im dati znak:
niti asfalt, niti beton,
nego samo drveće proizvodi zrak.

Moja sigurna luka

Ponekad noću, dok čvrsto spavaš
kao dijete pored mene,
gledam kako mirno dišeš
i poljubim ti oči sklopljene.

Što li se krije iza tvoga čela
kakve se misli u glavi roje,
kada si budan možda se pitaš
kome pripada srce moje?

Mnogo je godina otada prošlo
srce sam svoje tebi poklonila,
puno je vode Dravom proteklo
u radosti i brizi uz tebe sam bila.

Ti si moja sigurna luka
u koju sklanjam svoj čamac mali,
kad zli bi ljudi ili život grubi
mene često povrijediti znali.

I ja sam tvoj siguran kutak
kojemu se vraćaš svake noći,
otkrih tajnu što kriješ iza čela
dok ljubim tvoje uspavane oči.

Dunave, Dunave

(Vukovarskim herojima)

U neka davna, mirna vremena
tvojim sam obalama šetala.
Dok sam u glavi slagala
rime svojih prvih pjesama,
krao si tragove mojih stopa
s toplih pješčanih sprudova.

Došlo je neko mračno vrijeme
kad krv ti je vodu zamutila,
strašna buka mnogih granata
s obala ptice rastjerala
i sve lijepo složene rime
iz misli mojih izbrisala.

Nakon mnogo teških dana
i toliko nevinih žrtava,
Vukovar se iz pepela diže
živ poput kakvog Feniksa,
a ja nižem nove rime
o tebi i tvojim valovima.