<a name="zore">Pjesnik Zorislav Vidakovi�</a> - Dru�tvo pjesnika Antun Ivano�i� Osijek

21.01.2012.

�oka�ki Divani, pisca Zorislava Vidakovi�a, prije svega su niz osje�aja, poput dragulja za sve one koji �ele obu�i ruvo i na taj na�in, barem na trenutak, skinuti pra�inu sa �ifonjera. U �oka�kim divanima Zorislav Vidakovi� svoje naslije�e i korijene proistekle iz pro�losti �uva u sada�njosti, kako bi odagnali sumnju u budu�nosti. A u kroja�koj radionici sudbine, malo je onih sitnih pomo�nih radnika, koji se pamte, a o kojima, uglavnom, ovise rokovi isporuka. Oni, na�alost, bivaju zaboravljeni. Zato Zorislav Vidakovi�, svojim ri�ima dokazuje kako nije pasivan promatra� sudbine, ve� njezin vrijedan pomo�nik. Kada ga je prvi puta upoznala sa zemljom to je u�inila u Bro�ancima. Tamo su njegove ruke zapo�ele dugogodi�nji razgovor s brazdama. Nije mogao pretpostaviti da �e od prvih kapi znoja njezini mirisi strujati �itav �ivot kroz njegove prste. A kad je jednog dana zakora�io asfaltom, nije mogao slutiti koliko u krvi i pam�enju du�e ima njegovog sje�anja na zemlju. Nije Zorislav dobrano ni zakora�io u grad, a ona je bila uz njega. Godilo mu je njezino me�koljenje u grudima, i zahvaljuju�i njezinoj prisutnosti, poslije mnogo godina neprekidnog sazrijevanja saznao je �to �eli. Uputila ga je u potpunu sigurnost, a vjerom i samopouzdanjem, dodatno je podigla te osje�aje. Trebao je sve to pro�i kako bi osjetio radost bi�a, radost koja podi�e i �ije vidike je naslu�ivao. (Zal Kopp)

Do sada je tiskao 4 knjige: Tra�e�i istinu, Ma�ak Prkonjica, Moj Osijek tone u no� i �oka�ki divani koje prate 3 nosa�a zvuka: CD �oka�ki divani, CD i DVD Ma�ak Prkonjica, te CD Pjesme su moje sjeme crne grude. Zorislavove pjesme tiskane su i u 36 zajedni�kih zbirki.

Pjesme su moje sjeme crne grude

Pjesme su moje sjeme crne grude
no�eno vjetrom sa obala Drave.
One su sjene stoljetnoga mraka
i nagovje�taj nove zore plave.
One su iskra sred olujne no�i
�to uporno tra�i glavnju suhe lu�i,
one su vrijeme koje �e tek do�i.
One su izdisaj umiru�eg sela
i ritam koraka napu�enog grada.
One su sjeme krvlju natopljeno
plod �uljavih ruku,
�e�nja ili nada.
Pjesme su moje sjeme crne grude
one su melem
za umorne ljude.

Stoljetna vrba

Uz Dravu pod stoljetnom vrbom
tro�na je klupa stara.
Sje�a� li se vrbo
na njoj upornog neimara.
Sje�a� li se pjesnika
�to sje�a�e tu svake no�i,
od rumenog zalaska sunca
pa do zvjezdanoga roja.
Uvijek mu rano ku�i po�i
mo�da se rodi
jo� pjesma koja.
Mo�e li itko vidjet�
u rumenilu zalaska sunca
ono �to pjesnik vidi?
mo�da su njegovi pogledi dublji,
mo�da on gleda iz srca?
I za�to su ti grane tu�ne?
Za�to si tiha i snena?
Tuguje� li za starim pjesnikom
il� sje�a� li se boljih vremena?
Sino� su dvoje mladih na klupi
prvi poljubac pili
i �vrsto,
ba� �vrsto, kao dijete i majka,
�vrsto se zagrlili.
Jesi li im rekla da im je ovo
mo�da najve�a sre�a?
Mo�da si im i napomenula
da kratka su prolje�a?
Koliko puta je
umorna sna�a
sjela u tvoju sjenu,
bacila motiku u travu
kada se vra�ala iz vrta,
zagazila u Dravu
i nakvasila ko�u
lica i vrata
od sunca ispaljenu?
Koliko su puta klinci s tebe
trgali mlade grane,
pravili svirale i �arene �tapove
i veselo �ivjeli dane,
mladosti razigrane?
Znam, �uva� puno tajni!
No�u su u tvojoj sjeni
mladi na klupi savili
ljubavno gnijezdo,
sa stra��u opijeni.
Vrbo stoji� tu sve godine ove
i gleda� uporno slavonsku ravnicu.
Puno si puta vidjela Dravu,
dok crvena je od krvi tekla.
Puno si mi o tome pri�ala,
hvala ti na svemu
�to si mi rekla.
I ja se sje�am puno toga,
du�e od tebe,
Bogu hvala.
Ispri�at �u ti ono �to ne zna�.
Ta mi je sje�anja knjiga dala!
Jo� Tomislav je na Dravu stao
i gromko zavikao, a Nazor je to i zapisao:
�Arpade, ti si vjetrina�to hara,
a ja sam hra��e jedro i stoljetno
na koje zalud vihor se obara!�
I ovog rata stajala si ponosita,
baca�i ti slomi�e granu,
al izrasto�e ti grane nove.
Tek samo si me podsjetila
na pri�u davno znanu!
Evo dolaze neki klinci,
prepustit �u im mjesto.
Njihovo dru�tvo ti sigurno godi
sa mnom se ionako
dru�i� pre�esto.

Ve�er uz glazbu

Ve�er je bila tiha, topla, ljetna.
Sa korza otpratih i zadnje parove,
a onda polako u vrt Royala
tamo me neka tiha glazba zove.

Jo� jedan stol je prazan, ba� za mene,
pored fontane malenog bazena,
�to oplakuje podij za plesanje
poput nekog vodenog prstena.

A maestro polako tipke dira
i bira samo nje�ne note,
na terasi �amor tihih razgovora,
kao da orkestar simfoniju svira.

Kraj mene pro�e nasmijano lice.
Sa svima se �okica rado sre�e,
prodao je i posljednji � Glas Slavonije,�
a sad ve� nosi za dame cvije�e.

Gospodin je samo klimnuo glavom,
a on mu crveni pupoljak pru�a
i da svi �uju; glasno re�e:
�Za najljep�u damu najljep�a ru�a!�

Na lijepom plavom Dunavu
�uje se sa klavira,
mosti�i i podij odjednom su puni
dama i kavalira.

Poznati valcer na ples ih zove,
tu�, nakloni i rukoljubi
i ve� svi u laganom ritmu plove
kao brod kad re�e Dunavske valove.

Aplauz uljudan iza svih stolova,
�uje se kad je glazba stala
i �amor ve� za stolovima,
i smijeh jer pala je neka �ala.

Mladi gospodin podigao ruku,
na plesni podij vodi damu,
iz kalja sa ograde plesnog podija
ubrao joj jednu ciklamu.

Maestro se uz osmijeh nakloni duboko,
zna on tko mo�e zaplesati fino
jer mlada gospoda su mu dobro znana
i zasvira; Tango Argentino.

Zasvira maestro sa cijelim tijelom
pa klaviru, kao da se sveti,
a mladi par u dobro znanom ritmu
kao da zastane pa onda kao da leti.

Utihne �amor dok oni lete,
a pogledi gospode kao da se lijepe
za vitko tijelo dame, diskretno skriveno
ispod rasko�ne njene plave toalete.

I tada po�alih �to nisam slikar
da kist moj, trenutak ovjekovje�i,
al' evo nakon trideset ljeta
iz mene provali bujica rije�i.

Ovo je slika iz �ezdesetih,
koju sam rije�ima oslikao sada.
Rije�i su moje, boje i paleta.
Ovo je slika mog voljenog grada.

Linkovi gdje �ete prona�i jo� pjesama

zorislavov blog1
zorislavov blog2

<< Arhiva >>


Dnevnik.hr Gol.hr Zadovoljna.hr Novaplus.hr NovaTV.hr DomaTV.hr Mojamini.tv Opis bloga Dobrodo�li na B L O G Dru�tva pjesnika Antun Ivano�i� Osijek Redovni sastanaci �lanova se odr�avaju u prostorijama Dru�tva, Ribarska 1/prvi kat, Osijek, 1. i 3. utorka u mjesecu od 18.30 sati Kontakt podaci: Mail Dru�tva: pjesnici@gmail.com Web stranica Dru�tva: drustvopjesnikaantunivanosic.hr Facebook stranica dru�tva: facebook.com/groups/dpantunivanosic/ Pjesme i biografije: A B Bo�njak Brankica C � � D � D� E Elkazovi� Ljiljana F Filipovi� Silva G H Halusek Franjo I J K Kozar Vera Kujek Lorena L LJ M Mihaljevi� Dragica N NJ O P Pete� Nenad Petrovi� Zdenka R Reder Jadranka S Stipani� Dragica Suli� Vjekoslav � T U V Z Zal Kopp Zanze Marinko Zorislav Vidakovi� � ODABRANI VIDEO-ZAPISI: 12-godi�njica Dru�tva na Vimeo-u Poezija Borisa Nik�i�a na You Tubu Poezija Zorislava Vidakovi�a na You Tubu Credits design: carrots picture: deviant art base code: carrots	21.01.2012. Pjesnik Zorislav Vidakovi� �oka�ki Divani, pisca Zorislava Vidakovi�a, prije svega su niz osje�aja, poput dragulja za sve one koji �ele obu�i ruvo i na taj na�in, barem na trenutak, skinuti pra�inu sa �ifonjera. U �oka�kim divanima Zorislav Vidakovi� svoje naslije�e i korijene proistekle iz pro�losti �uva u sada�njosti, kako bi odagnali sumnju u budu�nosti. A u kroja�koj radionici sudbine, malo je onih sitnih pomo�nih radnika, koji se pamte, a o kojima, uglavnom, ovise rokovi isporuka. Oni, na�alost, bivaju zaboravljeni. Zato Zorislav Vidakovi�, svojim ri�ima dokazuje kako nije pasivan promatra� sudbine, ve� njezin vrijedan pomo�nik. Kada ga je prvi puta upoznala sa zemljom to je u�inila u Bro�ancima. Tamo su njegove ruke zapo�ele dugogodi�nji razgovor s brazdama. Nije mogao pretpostaviti da �e od prvih kapi znoja njezini mirisi strujati �itav �ivot kroz njegove prste. A kad je jednog dana zakora�io asfaltom, nije mogao slutiti koliko u krvi i pam�enju du�e ima njegovog sje�anja na zemlju. Nije Zorislav dobrano ni zakora�io u grad, a ona je bila uz njega. Godilo mu je njezino me�koljenje u grudima, i zahvaljuju�i njezinoj prisutnosti, poslije mnogo godina neprekidnog sazrijevanja saznao je �to �eli. Uputila ga je u potpunu sigurnost, a vjerom i samopouzdanjem, dodatno je podigla te osje�aje. Trebao je sve to pro�i kako bi osjetio radost bi�a, radost koja podi�e i �ije vidike je naslu�ivao. (Zal Kopp) Do sada je tiskao 4 knjige: Tra�e�i istinu, Ma�ak Prkonjica, Moj Osijek tone u no� i �oka�ki divani koje prate 3 nosa�a zvuka: CD �oka�ki divani, CD i DVD Ma�ak Prkonjica, te CD Pjesme su moje sjeme crne grude. Zorislavove pjesme tiskane su i u 36 zajedni�kih zbirki. Pjesme su moje sjeme crne grude Pjesme su moje sjeme crne grude no�eno vjetrom sa obala Drave. One su sjene stoljetnoga mraka i nagovje�taj nove zore plave. One su iskra sred olujne no�i �to uporno tra�i glavnju suhe lu�i, one su vrijeme koje �e tek do�i. One su izdisaj umiru�eg sela i ritam koraka napu�enog grada. One su sjeme krvlju natopljeno plod �uljavih ruku, �e�nja ili nada. Pjesme su moje sjeme crne grude one su melem za umorne ljude. Stoljetna vrba Uz Dravu pod stoljetnom vrbom tro�na je klupa stara. Sje�a� li se vrbo na njoj upornog neimara. Sje�a� li se pjesnika �to sje�a�e tu svake no�i, od rumenog zalaska sunca pa do zvjezdanoga roja. Uvijek mu rano ku�i po�i mo�da se rodi jo� pjesma koja. Mo�e li itko vidjet� u rumenilu zalaska sunca ono �to pjesnik vidi? mo�da su njegovi pogledi dublji, mo�da on gleda iz srca? I za�to su ti grane tu�ne? Za�to si tiha i snena? Tuguje� li za starim pjesnikom il� sje�a� li se boljih vremena? Sino� su dvoje mladih na klupi prvi poljubac pili i �vrsto, ba� �vrsto, kao dijete i majka, �vrsto se zagrlili. Jesi li im rekla da im je ovo mo�da najve�a sre�a? Mo�da si im i napomenula da kratka su prolje�a? Koliko puta je umorna sna�a sjela u tvoju sjenu, bacila motiku u travu kada se vra�ala iz vrta, zagazila u Dravu i nakvasila ko�u lica i vrata od sunca ispaljenu? Koliko su puta klinci s tebe trgali mlade grane, pravili svirale i �arene �tapove i veselo �ivjeli dane, mladosti razigrane? Znam, �uva� puno tajni! No�u su u tvojoj sjeni mladi na klupi savili ljubavno gnijezdo, sa stra��u opijeni. Vrbo stoji� tu sve godine ove i gleda� uporno slavonsku ravnicu. Puno si puta vidjela Dravu, dok crvena je od krvi tekla. Puno si mi o tome pri�ala, hvala ti na svemu �to si mi rekla. I ja se sje�am puno toga, du�e od tebe, Bogu hvala. Ispri�at �u ti ono �to ne zna�. Ta mi je sje�anja knjiga dala! Jo� Tomislav je na Dravu stao i gromko zavikao, a Nazor je to i zapisao: �Arpade, ti si vjetrina�to hara, a ja sam hra��e jedro i stoljetno na koje zalud vihor se obara!� I ovog rata stajala si ponosita, baca�i ti slomi�e granu, al izrasto�e ti grane nove. Tek samo si me podsjetila na pri�u davno znanu! Evo dolaze neki klinci, prepustit �u im mjesto. Njihovo dru�tvo ti sigurno godi sa mnom se ionako dru�i� pre�esto. Ve�er uz glazbu Ve�er je bila tiha, topla, ljetna. Sa korza otpratih i zadnje parove, a onda polako u vrt Royala tamo me neka tiha glazba zove. Jo� jedan stol je prazan, ba� za mene, pored fontane malenog bazena, �to oplakuje podij za plesanje poput nekog vodenog prstena. A maestro polako tipke dira i bira samo nje�ne note, na terasi �amor tihih razgovora, kao da orkestar simfoniju svira. Kraj mene pro�e nasmijano lice. Sa svima se �okica rado sre�e, prodao je i posljednji � Glas Slavonije,� a sad ve� nosi za dame cvije�e. Gospodin je samo klimnuo glavom, a on mu crveni pupoljak pru�a i da svi �uju; glasno re�e: �Za najljep�u damu najljep�a ru�a!� Na lijepom plavom Dunavu �uje se sa klavira, mosti�i i podij odjednom su puni dama i kavalira. Poznati valcer na ples ih zove, tu�, nakloni i rukoljubi i ve� svi u laganom ritmu plove kao brod kad re�e Dunavske valove. Aplauz uljudan iza svih stolova, �uje se kad je glazba stala i �amor ve� za stolovima, i smijeh jer pala je neka �ala. Mladi gospodin podigao ruku, na plesni podij vodi damu, iz kalja sa ograde plesnog podija ubrao joj jednu ciklamu. Maestro se uz osmijeh nakloni duboko, zna on tko mo�e zaplesati fino jer mlada gospoda su mu dobro znana i zasvira; Tango Argentino. Zasvira maestro sa cijelim tijelom pa klaviru, kao da se sveti, a mladi par u dobro znanom ritmu kao da zastane pa onda kao da leti. Utihne �amor dok oni lete, a pogledi gospode kao da se lijepe za vitko tijelo dame, diskretno skriveno ispod rasko�ne njene plave toalete. I tada po�alih �to nisam slikar da kist moj, trenutak ovjekovje�i, al' evo nakon trideset ljeta iz mene provali bujica rije�i. Ovo je slika iz �ezdesetih, koju sam rije�ima oslikao sada. Rije�i su moje, boje i paleta. Ovo je slika mog voljenog grada. Linkovi gdje �ete prona�i jo� pjesama zorislavov blog1 zorislavov blog2 Komentari (0) On/Off << Arhiva >>