<body><div id="fb-root"></div><script type="text/javascript" src="//connect.facebook.net/hr_HR/all.js"></script><script type="text/javascript">FB.init({appId:'210555892318436',status:true,cookie:true,xfbml:true,oauth:true});</script>
Image Hosted by ImageShack.us

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Dobrodošli na B L O G
Društva pjesnika
Antun Ivanošić Osijek
Redovni sastanaci članova se održavaju u prostorijama Društva, Ribarska 1/prvi kat, Osijek, 1. i 3. utorka u mjesecu od 18.30 sati

Kontakt podaci:

Mail Društva:
pjesnici@gmail.com

Web stranica Društva:
drustvopjesnikaantunivanosic.hr

Facebook stranica društva:
facebook.com/groups/dpantunivanosic/


Pjesme i biografije:


ODABRANI VIDEO-ZAPISI:


Credits

design: carrots
picture: deviant art
base code: carrots

20.02.2010.


BIOGRAFIJA: Rođena je u Osijeku 14.12.1944. godine. Pjesme piše od svoje 13. godine sudjelujući u literarnoj družini svoje škole "Vladimir Nazor". Šezdesetih se zapošljava u OLT-u u kojem radi sve do 1990, kada se umirovljuje i nastavlja, bez vremenskih ograničenja, još intenzivnije pisati. Pjesme je objavljivala samo u koautorskim zbirkama našega Društva.

ZAHVALNOST BOGU ZA ŽIVOT

Za svaki proživljeni od Boga moj dan,
kao i za svaki novi zahvalna sam Bogu,
jer jedino zahvalnom i biti mogu.
Jer što ja Bogu kao uzvratom
za toliku ljubav uzvratiti mogu?

Moju dobrotu?! - Upitna je ljudska dobrota.
Ta i mudrost svoju dobih od Boga,
a i mudrost u Boga je i veća. Znanje?!
O, kroz tolike milenije Bog zna i pamti sve,
Bog bez ljudi može, al' ljudi bez Boga ne.

Nema baš mnogo toga, čime ja bih
darivala Boga. Čak sigurnom ne mogu biti
da Bogu obećati smijem, da ću dobrom
Njemu biti i da neću Bogu griješiti.

Još nekako i mogu obećati, al' ne
i sigurnom biti da ću obećanje izvršiti.
Dakle, jedino u što Bog i ja možemo
sigurnima biti, to je, da ću uvijek
u Boga vjerovati, i vjerom i zahvalnom
na životu mojemu biti.
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

JA JOŠ LUTAM

Ja od tebe ne želim, a i ne znam pobjeći.
Mi smo skupa sve od jutra,
pa do doba kad’ je vrijeme na počinak leći.
A kad’ vrijeme je počinku,
ja te mazim i nježno te ljubim
i tvoju ljubavnicu bludnu snubim.

U svim molitvama ti si mojim,
zato budi tu, da znam da postojim.
Jer ja ružan život zaboraviti nastojim,
u toplim riječima i rukama tvojim.
I priznajem tebi da se jako bojim,
da me i ti ne ostaviš
i da me ne iznevjeriš.

Jer to bi bio za me kraj
i to bi bio moj svršetak,
a nemam više vremena,
a nit’ godina znaj,
za još jedan, iskren i pravi početak.
Zato mi ne priznaj,
ako me ne voliš,
jer bilo bi mi žao,
ah, bilo bi mi preteško,
jer ti nemaš što izgubiti,
a ni preboljeti,
a ja više nemam snage,
za još jedno viteštvo.

Ne reci mi istinu, ako je tužna,
jer to bi mi najteže bilo,
i takvo bi meni priznanje tvoje,
otrovalo dušu,
a srce bi moje zaustavilo.