Ova dva tjedna sam na putu i bez laptopa, pa se samo kratko javljam.
Bilo je puno komentara na prošli post u stilu "ja bih to napravio za tu lovu", ali to nije poanta teksta. Žali Bože potrošenih bayata. Poanta je da li biste prodali svog životnog partnera, a ne sebe.
Nekolicina hrabrih je odgovorila potvrdno.
Uglavnom se za takvo stanje svijesti današnjeg pojedinca i društva krivi TV, odgoj, pomanjkanje religije, droga, rock'n'roll...
Prije 30 godina bilo je nezamislivo da klinac prođe pored starije osobe i ne kaže dobar dan, danas si sretan ako te klinac ne opljačka. Ili, generacije prije naše svoje su roditelje poštovali i govorili im Vi. Danas to možete vidjeti jedino na starim filmovima.

Ipak u našoj priči nisu krivi ni politika ni religija ni moral, tu se radi o odnosu između dvoje ljudi, međusobnom poštovanju i odanosti.
Oko sebe vidim brakove iz pogodnosti ili koristi, veliki je broj razvoda iako imaju djecu staru tek godinu dana. Da li su se ti ljudi uopće slagali i voljeli prije braka, kada su se na prvoj poteškoći odlučili razići. Da li je današnjoj generaciji toliko važnija zabava od odgovornosti da su spremni okrenuti novi list, ostaviti sve iza sebe i krenuti ispočetka?
Amerikanci kažu da čovjek ima pravo na potragu za srećom. Ne garantira mu se sreća, ali ima pravo na potragu za sretnijim životom.
U našem zakonu stoji da imamo pravo na slobodu, osim ako time ne ugrožavamo tuđe slobode.
Imamo li pravo na sreću čak i na račun tuđe nesreće?
Osobno sam niz godina živio ne razmišljajući o drugima. Važan sam bio samo ja, i svojim postupcima sam ražalostio mnoge oko sebe. Danas smatram da nisam imao pravo na to.

U prošlom postu neki su se izjasnili da neke svari nikad ne bi napravili.
Iako danas postoje stvari koje ne bih uradio za novac, u prošlosti sam radio stvari za koje sam govorio da ih nikad ne bih uradio. Nitko ne zna što donosi sutra.
Ja kažem da se percepcija mijenja sa vremenom i okolnostima.
Zato toplo preporučam film: "Klopka".
Srpski film iz 2007., glavni glumac je naše gore list Neboljša Glogovac, inače među pet najboljih srpskih glumaca.

Za one koji nisu baš sigurni što je to ljubav, a osobno znam da hodati s nekim i nekoga voljeti nisu ista stvar, toplo preporučam film: "A Home at the End of the World"
Dom na kraju svijeta, snimljen 2004., u glavnoj ulozi Colin Farell. Curama je to dovoljan razlog za gledanje.


Danas sam bio na pogrebu kolegi, zajedno smo radili više od 13 godina.
Jučer me kolegica upitala hoćeš li otići na pogreb. Odgovorio sam da želim li ja otići ili ne, uopće nije pitanje na koje mogu odgovoriti.
Poštovanje i odanost svakako bi trebali biti dio našeg života, bilo obiteljskog ili društvenog, svejedno.

Upravo sam pogledao film Nemoralna ponuda.
Robert Redford, Demi Moore i Woody Harrelson.
Valjda svi, pa i oni koji i nisu gledali film znaju oko čega se vrti priča.
Mladi bračni par Demi i Woody, upoznaju bogatog Redforda koji im ponudi milijun dolara za jedenu noć sexa sa Demi.
Komentari na tu temu uglavnom su tipa: i ja bih sa Redfordom za milijun dolara. (neki primjerci bi i bez tog milijuna...).

Pa naravno da bi, i ja bih prihvatio sex za milijun dolara. Prihvatio bih i sex sa muškarcem. Kvragu, čak bi i pocuclao nekoliko pimpeka prije toga, onako za vježbu, da lik ne bude razočaran mojim neiskustvom u tom području, ipak je to milijun.

Kako je to već netko lijepo sročio:
Za šankom sjedi privlačna djevojka, prilazi muškarac i kaže:
Da li se želiš sexati za 10.000 Eura?
Djevojka, malo zarumeni, ali odgovori potvrdno.
OK, a da li se želiš sexati za 50 Eura?
Pa što ti misliš tko sam ja? - gnjevno će djevojka.
To smo već utvrdili, sada dogovaramo cijenu.

Pravo je pitanje, ne da li bi se vi sexali sa nekim, već da li biste svoju ženu prostituirali za novac.
Jer tu se ne radi o tijelu, već o osječajima,
Tako u filmu i muž prihvati ponudu, uzme lovu, a onda svojom ljubomorom doslovno otjera od sebe ženu koja ga voli.
Ona čak kaže kako se i žrtvovala za svog muža. Bedastoća.
No, poslije jebanja, nema kajanja. Naš narod na sve ima odgovor.

Da je Woody kojim slučajem bio pravi muškarac umjesto pičkice kakav jest, uzeo bi novac i onako usput rekao: ako si se ti ševila s drugim, onda ću i ja nešto sa strane. Novcem bi častio sve u birtiji, a ženu bi obukao u minicu i poslao na cestu da još nešto zaradi.

Pričao mi je stari, dok je naviga po Africi, muževi bi, poput pravih svodnika, dovodili pomorce u svoje domove i nudili svoje žene. Uzeli bi novac i strpljivo čekali u dvorištu, dok im netko ševi ženu na njihovom krevetu.
Sirotinja je to, glad, jad i bijeda, da li to sve objašnjava? Žele li samo preživjeti?
Ali, moj se stari i sirotinje nagledao, npr. poput one u Indiji.
Pitao se kako se netko može tako odnositi prema svojoj ženi. Da li oni kupuju ili dogovaraju svoje brakove, ili im je žena ljubav iz djetinjstva, srodna duša?

Osobno sam uvjek za monogamnu vezu. Da li bi novac to mogao promijeniti?
Da li bi vi prodali svoje osječaje za novac?
Može li se tako nečemu uopće odrediti cijena.
I koga bi tim činom povrijedili, sebe ili osobu do koje vam je stalo?
Ima li sve svoju cijenu, ili se ipak neke stvari ne mogu kupiti novcem?

P.S. ovo nije reklama za Mastercard.