Luzer sa velikim eL; zvuči vam poznato? Opis nekih iritantnih ljudi oko vas? Prepoznajete sebe, ili se tako osiječate sa vremena na vrijeme? Gaze me računi kompanija monstruma, telekom elektra i ostala gamad koja ne mari za živote malih ljudi? Nerviraju me drski vozači koji ne puštaju pješake na zebri, auta iz sporednih ulica, a ja sam potpuno bespomočan? Kolega s posla je izvadio baterije iz daljinskog upravljača i otišao kući svojoj? Zaglavilo sam u liftu? Ne da mi se pisati glupi blog? Radim cijelu noć i želim otići na spavanje? Nemam 10 kuna za burek ili za kavu? Posljednju keku kuna izgubio sam u kockarnici na poker aparatu? Tip koji mi duguje 2000 kn vrača mi dug u dopu? Prisiljen sam dilati da bi imao za hranu? Obečao sam vratiti/platiti na dva mjesta po 500 kn.... jedini nedostatak je što znam da ću imati novaca samo za riješiti jedan dug/dogovor? Ne da mi se nabrajati , gomilati razloge, događaje, iz mog izmučenog života... O živote kako te mrzim! Mrzim sve poput Mrguda iz Štrumpfova! I da, osiječam se poput Luzera sa velikim EL!

Jučer šetam ja tako... i padne mi želja i ideja da sredim piz i odvalim se. Tako ti ja besciljno lutam sa pedeset kuna u džepu. Moram napomeniti da to "lutam" treba pojasniti. Preko vikenda otišao sam na otok kod roditelja. Malo otočno mjesto sa 4 - 5 stotina stanovnika, dva kafića i diskotekom koja radi petak - subota. Tako da termin lutanje podrazumijeva mahnito šetanje par stotina metara lijevo - desno...
Poslijednji put sam bio u diskoteci za Božič kad sam poslije tri litre vina napravio potpunog idiota od sebe. Zaista lijepa prezentacija nakon tri godine izbivanja iz noćnog života rodnog mjesta. Mora da sve cure jedva čekaju da iziđu sa mnom. Bytheway imam reputaciju narkomana koja ni nakon devet godina ne blijedi u tako maloj sredini. Uspomene na teenagerske izlaske bude uzdahe u meni. Čak i zimi kad nije bilo nikakvih događanja, mi smo se vrhunski zabavljali. U nedostatku novaca, piča u kafičima ili pizeva grassa, dostatno je bilo par litara domačeg vina i kartanje sa prijateljima ili zabava sa ribom sa gradela i damižanom vina.
Da, ali sada ekipa moje generacije i ne postoji, tojest kud koji mili moji. Razbježala se ekipa, kao i ja uostalom u veće urbane sredine, neko preko oceana u Ameriku, netko na brod te ga nema veći dio godine a kad je tu i nije tu jer odlaze za zabavom u grad ili slična mjesta koja nude zabavu i sex avanturu.
No, i tako ja lutam sa pedeset kuna i padne mi na pamet da imam bocu viskija. Uzmem ju i odem do kafića ponuditi vlasniku za bijednih pedeset kuna tako da ja skupim cijelih sto. I što on kaže: pa što će mi to? Znaš da mi viski ne ide. Kreten jedan maloumni, seljačina zaostala!!! I tako ja izvisim a tlak ode na dvjesto... Vrtim se ja tako i vidim dvojcu bosanaca, dečki piju pivo nakon cjelodnevnog rada na građevini. Pitam ja njih: biste li vi kupili bocu viskija? Pa što će nam to? kažu oni. A, ja se nedam: Pa za pedeset kuna uzmeš bocu viskija, nemoj mi reči da ne trošite lozu ili travaricu ujutro, pa i ja sam radio na malti, znam kako je to!!! I prepoznaju pravu priliku te uzmu bocu viskija za pedeset kuna. A ja se odvalim, i dostatan samom sebi pogledam film na RTLu uživajuči u večeri za koju sam predviđao samo dosadu i prigovaranje staraca.
I love life.
Znate li da sam intezivno razmišljao o suicidu, zaista jesam, sve sam isplanirao, i sredstvo overdoseom i mjesto tojest hotelsku sobu sa roomserviceom. Znate li zbog čega sam se predomislio??? Zbog jedne najobičnije kave... Da zbog običnog velikog makijata u kafiću... svakodnevne radnje koju uzimamo zdravo za gotovo... Da zbog obične kave, odlučio sam da ipak vrijedi živjeti, da ima stvari u kojima se može istinski uživati.!!! Istina i samo istina, vjerovali ili ne, otvorio sam svoje najskrivenije misli samo vama. Užitak u sitnim radostima života i nada da ćemo pronaći srodnu dušu drži ovog tipa u ovoj dimenziji i stvarnosti.!!!