Kupovina preko interneta bih 2018 - Pronađite djevojku
subota , 22.12.2018.E-Kupovina i plaćanje
Click here: Kupovina preko interneta bih 2018
Po okončanju ovog procesa, stvorili bi se uslovi da nadležne pošte u BiH usmeno podnose prijave za poštanske pošiljke naručene internetom manje vrijednosti. Osim toga, dobar način zaštite je i korišćenje drugačije šifre za svaki nalog koji napravite na internetu.
Da bi pošiljka spadala u nekomercijalnu robu njena vrijednost ne smije preći 1. Meni ne koči na 20 Mbps, a pored toga mi radi Youtube.
Forum Klix.ba - To je možda i najbolji način za gledanje RTS i ostalih EX-YU kanala besplatno uživo jer se linkovi redovno ažuriraju. Registrovanje delatnosti Nakon što ste videli kakvo je interesovanje i odabrali predmete koje ćete prodavati, da biste regularno započeli posao potrebno je da registrujete delatnost otvorite firmu.
Napisano: 18 Maj 2018 13:38 Pa razlog je sto zelim da narucim ove , ali problem je sto ovaj sajt dostavlja samo na teritoriji USA , pa mi je palo na pamet da probam preko tog sajta.. Dopuna: 26 Maj 2018 11:55 Evo mene opet.. I da li je neko kupovao preko ovog sajta? Sajt se odriče svake odgovornosti za sadržaj tih poruka. Postavljanjem vaše poruke ili vašeg autorskog dela na ovaj sajt, saglasni ste da ovaj sajt postaje distributer vašeg dela, i odričete se mogućnosti njegovog povlačenja ili brisanja, bez saglasnosti uprave sajta. Distribucija sadržaja sa ovog sajta je dozvoljena samo u nekomercijalne svrhe, uz obaveznu napomenu da je sadržaj preuzet sa ovog sajta, i uz obavezno navođenje adrese MyCity sajta. Za sve ostale vidove distribucije obavezni ste da prethodno zatražite odobrenje od. MyCity pokrenuo, administrira i razvija , a o uređenju sajta se brine. Ukoliko želite da nas kontaktirate kliknite. Based on phpBB 2, translated by Simke, designed by.
Kupovina preko interneta - da ili ne?
Dopuna: 26 Maj 2018 11:55 Evo mene opet.. Svaki predmet pojedinačno treba da ima dobro SEO optimizovan naslov i opis, a pored toga što jasnije i atraktivnije slike jer su one često odlučujući faktor na osnovu kog će se kupac odlučiti na kupovinu kod vas ili otići sa sajta. Tada sve ide automatski: kada dodate nove proizvode na svoj sajt, oni se automatski povuku i na Kupindo, a ako ostanete bez nekog proizvoda na lageru, taj predmet postane neaktivan. Spomenuto oslobađanje od plaćanja uvoznih dažbina se ne odnosi na alkoholne proizvode, parfeme i toaletne vode, te duhan i duhanske prerađevine. Njemačke do Hrvatske traje oko 3 dana provjerio. Koristim VLC plejer ali ga samo Firefox podržava pa zato uvek ostavim i link koji možete kopirati i pustiti preko VLC plejera u vašem računaru, ili preko Android uređaja. Online trgovina u BiH u razvoju Ukoliko osoba u BiH prima paket od fizičke osobe iz inozemstva, na utvrđenu carinsku vrijednost obračunava se jedinstvena stopa carine za nekomercijalnu robu u iznosu od 10 posto carine, a onda ukupan iznos predstavlja osnovicu za obračun 17 posto PDV-a. Tu opisite sta je bilo, Ebay ce da provjeri sta se desilo i obavijestiti ce vas sta su odlucili. Također, potrebno je obratiti pažnju na to koliko je stranica poznata, odnosno pripada li nekoj od svjetski poznatih brandova. Osnovica za plaćanje PDV-a je 40 evra, što znači da će primenom stope PDV od 20% u našem primeru iznos PDV biti 8 evra.
[Zagreb osobni kontakti oglasi|Americki sex|Upoznavanje starije dame]
Oznake: internet, Kupovina, iz, Srbije, šta, smete, da, radite, a, gde, se, kriju, ZAMKE
komentiraj (0) * ispiši * #
Zene traze muskarce srbija - Stvarne djevojke
Starije Dame Oglasi
Click here: Zene traze muskarce srbija
Ne znam da li mogu. Tek je zašla u tridesete i radi posao koji voli, i život joj je lepši nego što je mogla i da sanja. Samo jedna prava odluka može Vam promeniti život iz korena. Nikakve usluge ne nudim, pa molim da mi se takve osobe ne javljaju.
Vaša želja za romantičnim i srećnijim životom će se ostvariti. Takođe znam su male šanse da če mi se javiti ona prava,tj. Sa takvim muzem Vi mozete...
Starije Dame Oglasi - Skoro svaka druga žena u Srbiji imala je vezu sa partnerom koji je bio mlađi od nje pet ili više godina, otkrila je anketa specijalizovanog internet-sajta www. Ne osuđujte me, on je meni prvi prišao.
Istražili smo razne sajtove za upoznavanje i oglašavanje, njih 10. Pojedini sajtovi nude krajnje detaljnu pretragu, pa ponude možete da pretražujete prema adresi stanovanja onog ko je postavio oglas kada su u pitanju žene iz Srbije, njihovi oglasi su podeljeni prema gradovima, a postavljaju ih žene iz svih delova naše zemlje. Samo je jug malo tiši. Na većini sajtova je naznačen broj oglasa, na jednom od najposećenijih i najpoznatijih sajtova, ima 726 oglasa u kojima se traži brak ili ozbiljna, a oglasa prkeo kojih se traži osoba samo za avanturu daleko manje-76. Avanture me ne interesuju. Trenutno sam u nezavidnoj situaciji pa bi mi dobrodosla i neka pomoć. Nikakve usluge ne nudim, pa molim da mi se takve osobe ne javljaju. Takođe, mlađe osobe i oni koji žele samo virtuelne veze stop. Za sebe kaze da je izuzetno temperamentna, ali i staložena kulturna, razume ljudsku tugu i radost. Volela bi da upozna kulturnog i duhovitog muškarca materijalno obezbeđenog. Zainteresovana je da se uda. Svi oni koji žele provod i neozbiljni su neka me zaobiđu. Žene koje žive u inostranstvu među najtraženijama Pored zahteva koje žene iznose u oglasima, na sajtovima se primećuje i jedna zanimljiva karakteristika. Naime, na sajtu na kojem je objavljen zavidan broj oglasa, naveći broj ponuda dobila je žena koja živi u Austriji. Ona je pomalo usamljena i traži ozbiljnog muškarca, a na njenu ponudu u najvećem broju su odreagovali muškarci koji su poreklom iz Srbije, ali koji takođe, žive u dijaspori. Zaštitita žena koje objavljuju oglase Svi sajtovi imaju istaknute uslove korišćenja, odnosno oglašavanja, na koje svako ko želi da postavi oglas mora da pristane. Na nekima je naznačeno da je sadržaj oglasa zaštićen Zakonom o autorskim pravima. Tu je omogućen kontakt isključivo preko opcija sajta, a lične podatke žena otkriva samo ako i kome želi. Određena mesta za upoznavanje od svakog ko svrati na njih traže prethodnu registraciju, pa tek onda otkrivaju svoj sadržaj. Komenatriše se na različite načine, a iz ugla specijaliste za partnerske odnose Radmile Vulić Bojović dobija, možda i neočekivano, pozitivnu ocenu. Najpre jer veliki broj ljudi nema vremena za kontakte uživo. Bitan je i finansijski momenat, sastanak u realnosti košta daleko više. Kako dodaje, oglasi lični prirode posmatrani kao inicijalni oblik kontakta dvoje ljudi, i kao prošireno polje društvenih odnosa, ne treba da se posmatra kao nešto negativno. Iako ovaj oblik poznastva može da dovede i do kvalitetnih odnosa, Radmila napominje da je on samo početak. Ono što zahteva najveću opreznost jeste lažno predstvaljenje od čega ni žene nisu imune.
DNK EMISIJA // Traže unuče kod druge žene (OFFICIAL VIDEO)
Zeljna seksa i dobre jebacine. Ono što zahteva najveću opreznost jeste lažno predstvaljenje od čega ni žene nisu imune. Ukucaj u telefon HEJ LARISA Poruku koju želiš i pošalji na broj 6292. Bez registracije, možete da postavite oglas u brojnim kategorijama: posao u inostranstvu, lični kontakti, brak u inostranstvu, sezonski poslovi, izdavanje i kupovina ili prodaja stanova i kuća. Međutim, ukoliko žena oseti da je njen partner ne prati emotivno i intelektualno, mala je šansa da ova veza opstane na duže staze, zaključuje naša sagovornica. Samo jedna prava odluka može Vam promeniti život iz korena. Mogu samo reci da je Srbija jos primitivna po tim pitanjima i da me raduje ako se to promeni. Svi se drze nekog morala i foliraju. Javlja se mnoštvo kandidata, ali niko ne ispunjava njena očekivanja, sve dok ne upozna Davida. Za sebe kaze da je izuzetno temperamentna, ali i staložena kulturna, razume ljudsku tugu i radost. Proučavajući zakone fizičke privlačnosti između partnera u različitom životnom dobu, psiholozi sa Univerziteta u Sijetlu ustanovili su da žene kod mlađih muškaraca vole dinamičnost, pažljivost i spontanost, a muškarci vole njihovo životno iskustvo, senzualnost i otvorenost.
[Djevojke za upoznavanje iz gane|As oglasi zvornik posao|Gole zene se ljube sa muskarcima]
komentiraj (0) * ispiši * #
Izmjene Carinskog zakona pred Odborom špeditera - Lijepe djevojke
ps 6 rgb
Click here: Izmjene Carinskog zakona pred Odborom špeditera
Vršenje zloupotreba u dogovoru sa trećim licima, bilo da su ona iz samog preduzeća ili van preduzeća, u cilju krađe robe, fiktivne prodaje, špekulacije, na- ročitog sporazuma sa kupcima; 10. Pri tom se i nad jednom i nad drugom robom sprovode mere carinskog nadzora. Izvoznom carinskom robom smatra se najčešće roba domaćeg porekla, mada to može biti i druga roba inostranog porekla koja se iz domaćog carinskog područja izvozi u inostranstvo.
POSLOVI TRANSPORTA l SKLADIŠTENJA ROBE................................................... Međutim, u praksi je njegova odgovornost približno ista kao i prema nemačkom zakonodavstvu, budući da je roba redovno osigurana za vreme prevoza. To je slučaj kad se npr.
ps 6 rgb - Inače, podela pošiljaka u rečnom transportu vrši se na komadne denčane i šleperske. Kraljačić, Kalajev režim, str Prvo je formirana Muslimanska narodna organizacija MNO 1906.
Glavni i odgovorni urednik: Dr. EDIN MUTAPČIĆ, docent Redakcijski odbor: Dr. ZLATAN BEGIĆ, viši ass. VEDAD GURDA, viši ass. MIRELA ČOKIĆ, viši ass. ZLATAN DELIĆ, docent Lektor i korektor: OMER HELIĆ, prof. DTP i štampa: PRINTAS d. Srebrenik Za štampariju: ALMIR SELIMOVIĆ Tiraž: 500 primjeraka CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 342:340. BH-ID Tuzla, godine 2 3 UNIVERZITET U TUZLI PRAVNI FAKULTET ZBORNIK RADOVA NAUČNI SKUP USTAVNO-PRAVNI RAZVOJ BOSNE I HERCEGOVINE Tuzla, XII Tuzla, godine 3 4 4 5 SADRŽAJ POZDRAVNI GOVOR... BEGO OMERČEVIĆ EDIN ŠAKOVIĆ POLITIČKO ORGANIZIRANJE NA BOSANSKOHERCEGOVAČKIM PROSTORIMA U PROTOHISTORIJSKOM RAZDOBLJU SENAID HADŽIĆ OBJAVA USTAVNOG ZAKONA VILAJETA BOSANSKOG I NJEGOVA PROVEDBA DŽEVAD DRINO KOMPARATIVNA ANALIZA USTAVNO-PRAVNIH RJEŠENJA AUSTRO-UGARSKE MONARHIJE I ZEMALJSKI USTAV BiH EDIN MUTAPČIĆ OBLIKOVANJE BOSANSKOHERCEGOVAČKOG PRAVNOG SISTEMA U PERIODU AUSTROUGARSKE VLADAVINE BEĆIR MACIĆ USTAV IZ I AKTUELNE USTAVNE RASPRAVE JASMIN BRANKOVIĆ MOSTARSKI SOCIJALDEMOKRATI I PROGLAŠENJE ZEMALJSKOG USTAVA ZA BOSNU I HERCEGOVINU GODINE IVONA ŠEGO-MARIĆ USTAV IZ GODINE 6 JELENA BOŠNJAK PORIJEKLO IDEJE KURIJALNOG IZBORNOG SUSTAVA PO IZBORNOM REDU GODINE RAZVOJ USTAVNOSTI U BiH OD DO DANAS LJUBOMIR ZOVKO PITANJE POLOŽAJA BOSNE I HERCEGOVINE I NJENE ADMINISTRATIVNO-TERITORIJALNE PODJELE U KRALJEVSTVU SHS JOSIP VRBOŠIĆ UPRAVNO USTROJSTVO BiH PREMA ZEMALJSKOM ŠTATUTU IZ TE USTAVU KRALJEVINE SHS IZ EDIN RAMIĆ SPORAZUM CVETKOVIĆ MAČEK I BOSNA I HERCEGOVINA DŽEMAL NAJETOVIĆ KONTINUITET RAZVOJA DRŽAVNE I POLITIČKE VLASTI U BiH OD AUSTROUGARSKOG PERIODA DO PRVE SJEDNICE ZAJEDNIČKOG PARLAMENTA BiH, GENEZA POLITIČKOG ORGANIZOVANJA I RASPISIVANJE I SPROVOĐENJE REFERENDUMA GODINE DENIS BEĆIROVIĆ ZASJEDANJA ZAVNOBIH-A I PRVI USTAV NARODNE REPUBLIKE BOSNE I HERCEGOVINE OMER HAMZIĆ POČECI POLITIČKOG ORGANIZOVANJA I REZULTATI IZBORA ZA USTAVOTVORNU SKUPŠTINU KRALJEVINE SHS NA TUZLANSKOM OKRUGU OSMAN SUŠIĆ POLOŽAJ BOSNE I HERCEGOVINE U VIDOVDANSKOM USTAVU HISTORIJSKI OKVIR AKTUELNE USTAVNO PRAVNE TEME KASIM TRNKA DEJTONSKI USTAVNI POREDAK PROTIV TRADICIONALNIH VRIJEDNOSTI BOSANSKOHERCEGOVAČKOG DRUŠTVA I DRŽAVE OMER IBRAHIMAGIĆ KONTROVERZE SAVREMENOG USTAVNOG UREĐENJA BiH I NJEGOVE PRIMJENE U PRAKSI ESAD ZGODIĆ USTAVNI PATRIOTIZAM ZA BOSNU I HERCEGOVINU 7 MIRELA ŠARAC i ANDRIJA CRNKOVIĆ BOSNA I HERCEGOVINA KAO NEDOVRŠENA DRŽAVA: DEJTONSKI MIROVNI SPORAZUM I KAPILARNO ZATIRANJE LJUDSKIH I GRAĐANSKIH PRAVA... ZENAID ĐELMO PRAVNA PRIRODA NEZAVISNOSTI I SAMOSTALNOSTI BiH... ADIB ĐOZIĆ GENOCID KAO DRUŠTVENA I PRAVNA ČINJENICA BOSANSKO - HERCEGOVAČKE HISTORIJE... LADA SADIKOVIĆ USTAVNE PROMJENE KAO MEĐUNARODNA OBAVEZA DRŽAVE BOSNE I HERCEGOVINE... TADIJA BUBALOVIĆ ZNAČENJE I VAŽNOST MEĐUNARODNOG PRAVA U ZAŠTITI LJUDSKIH PRAVA POSEBNO PRAVA NA ŽALBU U KAZNENOM POSTUPKU... GORAN MARKOVIĆ KONTROVERZE O OBLIKU DRŽAVNOG UREĐENJA I POLITIČKOM REŽIMU BOSNE I HERCEGOVINE... ZLATAN MEŠKIĆ ČETIRI OSNOVNE SLOBODE KAO USTAVNI OSNOV ZA HARMONIZACIJU ENTITETSKIH PRIVATNOPRAVNIH PROPISA... ELVIRA ISLAMOVIĆ DEJTONSKA KONSTRUKCIJA I AGONIJA EKSPERIMENTALNE DRŽAVE... ZLATAN DELIĆ NEDOPUSTIVO IDENTIFICIRANJE NACIONALNOG, ETNIČKOG I RELIGIJSKOG IDENTITETA KAO POLITIČKA PREPREKA IZGRADNJI NOVOG USTAVA BOSNE I HERCEGOVINE... ZLATAN BEGIĆ MEĐUNARODNI DEMOKRATSKI STANDARDI U USTAVNOM SISTEMU BiH... MAŠA ALIJEVIĆ USTAV BOSNE I HERCEGOVINE SA POSEBNIM OSVRTOM NA REFORMU USTAVA... JOŠKO PAVKOVIĆ KRIZA JUGOSLAVENSKE FEDERACIJE I MEMORANDUM SANU 8 ANITA PETROVIĆ USTAVNO-PRAVNI OKVIR ZA PRIMJENU NAČELA NOMINALIZMA PRI ISPUNJENJU NOVČANIH OBAVEZA... MIRELA ČOKIĆ USTAVNI OKVIR PRIVREDNOG RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE od do godine... NERMIN TURSIĆ SUVERENITET BiH U POSTDEJTONSKOM PERIODU KONTROVERZE TUMAČENJA 9 Pozdravni govor dekana pravnog fakulteta prof. Izudina Hasanovića na otvaranju naučnog skupa Ustavno - pravni razvoj Bosne i Hercegovine Poštovane dame i gospodo, kolegice i kolege, uvaženi akademiče, poštovani profesori, cijenjeni prorektori i dekani, predstavnici pravosudnih institucija i medija, studenti! Čini mi posebno zadovoljstvo što mogu u ime studenata i uposlenika Pravnog fakulteta Univerziteta u Tuzli da pozdravim ovaj skup naučnih i društvenih radnika za koji svi vjerujemo da će rezultati njegovog rada biti značajan prilog i podsticaj za dalje istraživanje i naučnu obradu. Imam prijatnu dužnost da izrazim veliku zahvalnost svim autorima referata koji su se iznad svih očekivanja, i pored brojnih poteškoća, odazvali da budu danas ovdje sa nama u Tuzli. Raduje nas brojnost i kvalitet naučnih radnika koji dolaze s gotovo svih pravnih i filozofskih fakulteta u BiH, Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, ANU BiH, kao i Pravnih fakulteta iz Zagreba, Osijeka i Splita. Bez ikakvih posebnih sugestija, sasvim spontano i po sopstvenom izboru teme, svaki autor je obradio ona pitanja koja smatra relevantnim za ovu priliku. Na osnovu prispjelih tekstova, ispostavilo se da su, uglavnom, obuhvaćena sva glavna područja predviđena za ovaj naučni skup. Upravo zbog karaktera ovog naučnog skupa, njegove usmjerenosti ustavno-pravnom razvoju BiH, brojnosti učesnika, širine problematike, cijenim da će se učiniti važan korak u istraživanju tog nedovoljno istraženog problema. Za razliku od dosadašnjih izolovanih, sporadičnih, nedovoljno zapaženih pojedinačnih poduhvata, čak i kada su sami po sebi dali značajne rezultate, koji nisu mogli imati veliko dejstvo, ovaj skup, nesumljivo, već po broju učesnika, kao kolektivni čin će, nadajmo se, imati izvanredno veliki odjek i trajno dejstvo. Prije svega u naučno-nastavnim institucijama, u nauci uopšte, pa i studentskoj populaciji. Čak ostavljajući po strani pitanje šta, koliko, s kakvim rezultatima će se pokazati pojedini referati, pa i sve zajedno nesumnjivo je da će baš ovakav skup umnogome doprinijeti buđenju interesovanja, nastavljanju započetih istraživanja, zahvatanju i onoga što će iz raznih razloga ovoga puta izostati. Ovo je u današnjim prilikama najprimjereniji i najproduktivniji podsticaj istraživanja naše naučne baštine. Više od toga ne može se očekivati čak da su nam sve okolnosti bile mnogo naklonjenije. Uostalom, u prvom zahvatu nije se ni moglo nešto drugo očekivati, pa i stvarno postići. Naše je zadovoljstvo utoliko veće što je ovo prvi međunarodni naučni skup, kojim se radno, naučno i najprimjerenije obilježava stogodišnjica ustavno - pravnog razvoja Bosne i Hercegovine. S obzirom na činjenicu da je jedan duži vremenski period, iz različitih razloga, bila u velikoj mjeri zanemarivana i prećutkivana ova naša naučna baština svakako je najvažnije, bar u početnoj fazi, probuditi još veće interesovanje, ani- 9 10 mirati na najpogodniji način sredinu, naročito one koji su za to najviše pozvani. Nije to lahko, jer upoznavanje tih dostignuća iziskuje znatno angažovanje, a ne tek usputno i fragmentarno zahvatanje tih dostignuća. Ipak, po prirodi stvari, svako može i treba u svojoj oblasti, nauci ili u naučnoj disciplini, stalno i sistematski da proučava rezultate i iz naše naučne prošlosti, podrazumijeva se u granicama mogućnosti i potreba, dosadašnjih i postojećih rezultata na dotičnom polju. Pri tome, pak, postoje, nasreću, i neke izvanredno povoljne okolnosti. To je, u prvom redu, sama činjenica što postoji dragocjena naučna baština. A zatim, naročito valja računati na naučnu radoznalost svakog ko se iole bavi naukom. Naučni rezultati iz prošlosti, pogotovu ako su iz bilo kog razloga ostali nepoznati, predstavljaju svojevrsno kulturno blago koje vremenom dobija svojevrsnu historijsku patinu. Zato čak i ono što je naizgled zastarjelo i prevaziđeno otkriva svoj značaj i vrijednost odslikavanje svog vremena. Iz navedenog razloga, svaki susret s tim tekovinama iz prošlih vremena ima očaravujuće dejstvo, djeluje kao svojevrsno otkriće, u svakom slučaju drugačije nego kada upoznamo tekuće naučne rezultate. Uostalom, na takvoj osnovi je i ponikla i razvila se svojevrsna i zapažena u mnogim zemljama razvijene demokracije arheologija znanja koja nastoji da osvjetli pravne, historijske, sociološke i sve druge strane i momente u razvoju, tradiciji, kontinuitetu određenog znanja. Svakako je svako od nas, na osnovu sopstvenog iskustva, većeg ili manjeg, i ovom prilikom došao bar do nekih indicija o utemeljenosti, potrebi i značaju jedne naše arheologije znanja. Prošlo je sto godina od dana kada je proklamovan Zemaljski ustav u BiH. Ustav koji je rađen u skladu sa Austrijskim temeljnim zakonikom 1867. Vremenski period od 100 godina i narasle snage naučnih radnika predstavljaju realnu mogućnost da se naučno istraže i ocijene pravne i historijske pretpostavke BiH u stvaranju i daljem razvoju državnosti BiH, jer ustav je, kako to ističe profesor Levenštajn, prvi simbol nezavisnosti države, pri čemu se država putem ustava pred spoljnim svijetom legitimiše kao najviša vlast na svom području, koja ima pristanak naroda da nad njim na tom području vlada i da u njoj građanin uživa individualne slobode i prava. Čini nam se da je neophodnije dublje nego ikada prije osvijetliti objektivne uslove nastanka Ustavnog zakona BiH, čime se u onim složenim historijskim uslovima stvaraju preduvjeti za razvoj vlastitih bosanskohercegovačkih demokratskih snaga. Naučno sagledavanje historijskih težnji svih naroda BiH ima svoj posebni značaj i u tome da se naučno onemoguće one tendencije koje još uvijek pokušavaju da negiraju postojanje dugogodišnje državnosti BiH. Naučno osvjetljavanje svih elemenata naroda Bosne i Hercegovine u vrijeme nastanka ovog ustava ima s toga značaj da pokaže da su ovakve tendencije, koje negiraju državnost BiH, pravno i historijski neodržive. Izučavanje ovog ustava sa pravnog, historijskog i drugih aspekata pokazat će i svo ono bogatstvo koje su narodi BiH ubaštinili proklamacijom 10 11 ovog ustava godine. Jer, pored svega toga, ustav je simbol nacionalnog jedinstva, a nije rijedak slučaj da mu se u vršenju ove njegove funkcije, nedvosmisleno, pridaju i nadljudska svojstva. To je častan i odgovoran posao, a istovremeno i dug naučnih radnika. Zbog toga, kolega Mutapčić Edine i kolega Kofrc Hajro, vaša inicijativa za organizovanje ovog skupa zaslužuje puno priznanje i podršku. Najzad, nek mi bude dozvoljeno da obratim pažnju i na ono što ima, takoreći, metafizičke dimenzije, što spada u sferu čiste duhovnosti. Iako može imati čak izvjesni prizvuk patetničnih iskaza, ovo je prava prilika da se ponajviše istaknu neke konstatacije. Obilježavanje 100 godina ustavopravnog razvitka u BiH, u ovakvim okolnostima, na ovakav način ima i svoju najdublju simboliku. Ovo je svojevrsni duhovni susret sadašnjih naraštaja naučnika i nastavnika u oblasti prava, pravnih i drugih nauka, s prethodnim naraštajema, s njihovim djelima, s baštinom koju su istovremeno ostavili. Stoga je ovo, možda, mjesto zahvalnosti oduživanja duga koji imamo pred svim znanim, ali i pred onim zaboravljenim prethodnicima. Nama je pripala čast da budemo samo posrednici ovog susretanja prošlosti, sadašnjosti i budućnosti u svemu, a posebno što ova tema samu našu duhovnost u skladu stim, završit ću svoje izlaganje citatom recezentnog teoretičara Dž. Rolsa, koji kaže da u ustavnoj demokratiji jedan od najvažnijih ciljeva jeste izlaganje političke koncepcije pravde koja je u stanju ne samo da pruži široku osnovu za opravdanje političkih i društvenih institucija, već da obezbijedi političku stabilnost za naredne generacije. Hvala vam lijepa i želim vam uspjeh u radu! Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli ULOGA CIVILNOG ADLATUSA U UPRAVLJANJU BOSNOM I HERCEGOVINOM Abstrakt U radu se govori o razdoblju austrougarske civilne uprave u Bosni i Hercegovini od do 1912. Međutim, militarizacija Austro-Ugarske dovela je do uvođenja vojne uprave u Bosni i Hercegovini. Zemaljski poglavar je postao centralna ličnost civilne i vojne uprave. Funkcija civilnog adlatusa je ukinuta, mada je nominalno ona preimenovana u titulu zamjenik poglavara, sa značajno reduciranim nadležnostima. Ključne riječi: Austro-Ugarska, Bosna i Hercegovina, Osmansko carstvo, Zajedničko ministarstvo finansija, Zemaljska vlada, zajednički ministar finansija, zemaljski poglavar, civilni adlatus, zamjenik poglavara 1. UVODNE NAPOMENE Austrougarska balkanska politika težila je uspostavljanju političke i privredne prevlasti na Balkanu. Najvažnija etapa ka tom cilju bila je okupacija Bosne i Hercegovine. Osnovni motivi okupacije: političke, strateške i ekonomske prirode, po okupaciji su postali temeljni ciljevi austrougarske okupacione politike u Bosni i Hercegovini. Oni su determinirani međunarodnim ugovorima član 25 Berlinskog ugovora 1 i bilateralnim sporazumima Austro-Ugarske i Osmanskog carstva Carigradska konvencija od , 2 a potom utkani u cjelokupno zakonodavstvo do i nakon donošenja Ustava iz godine. Sammlung der für Bosnien und die Hercegovina erlassenen Gusetze Verodnungen und Normalvellsungen, Band I, Wien 1980, dalje: Sammlung I , str U tajnom sporazumu sklopljenom tj. Međutim, u Carigradskoj konvenciji od godine, koja predstavlja veoma važan bilateralni ugovor o statusu okupirane Bosne i Hercegovine, privremeni karakter okupacije nije ni spomenut, ali je sultanov suverenitet potvrđen, a utvrđeni su i neki drugi veoma važni principi okupacionog mandata zagarantovana je sloboda vjeroispovijesti svim građanima, muslimanima je dato pravo da održavaju veze sa vrhovnim vjerskim poglavarom u Carigradu, zagrantirana im je lična i imovinska sigurnost, utvrđeno je da se prihodi Bosne i Hercegovine koriste isključivo za njene potrebe, itd. Convention zvischen Ossterreich-Ungarn und der Türkei vom 21. April 1879, Sammlung I, str. Imamović, Pravni položaj , str Iako je sve do aneksije formalno priznavala sultanov suverenitet, Austro-Ugarska je anulirala odredbe Carigradske konvencije donošenjem niza zakona, kojima je nastojala inkorporirati Bosnu i Hercegovinu u 15 16 16 2. UOBLIČAVANJE OKUPACIONE UPRAVE Na oblikovanju austrougarske okupacione uprave u Bosni i Hercegovini uticalo je više faktora unutarnje i vanjskopolitičke prirode. Prvi su se ticali unutrašnjeg uređenja dualističke monarhije, a izvirali su iz stavova oba njena dijela Austrije i Mađarske da uključenje Bosne i Hercegovine ne donese prevagu drugoj strani, 4 dok su ove druge faktore činili okupacioni mandat i posebno bilateralni sporazum sa Osmanskim carstvom. Umjesto šire elaboracije o svemu tome, ovdje će, u skladu sa namjerom da se ukaže na ulogu civilnog adlatusa, kao jedne od poluga sistema u upravljanju Bosnom i Hercegovinom, biti riječi samo o nekim aspektima austrougarskog upravnog sistema. Naime, nakon brojnih dilema i rasprava u političkim i zakonodavnim strukturama Austro-Ugarske i oba njena dijela posebno, došlo se na stajalište da vrhovnu upravnu vlast nad Bosnom i Hercegovinom vrši zajednička austrougarska vlada u Beču, a preko Zajedničkog ministarstva finansija, 6 odnosno Bosanski biro, a koji je preko Zemaljske vlade u Sarajevu, imenovane , počela sa radom upravljao Bosnom i Hercegovinom. Godine svoj dualistički sistem. Haus hof und Staatsarchiv Wien HHStA W , Prezidijalni spisi, Zapisnik sa sjednice Zajedničke vlade od 12. Kapidžić, Diskusija o državno-pravnom položaju BiH 5 O ograničenjima koja su izvirala iz okupacionog mandata Berlinskog ugovora i bilateralnog sporazuma Carigradske konvencije bilo je riječi u napomenama 1 i 2. Bojazan, pak, Austrije i Mađarske da okupacija Bosne i Hercegovine ne donese prevagu drugoj strani, odlučujuće je utjecala na karakter okupacione uprave, što se u krajnjem svodilo na to da Bosna i Hercegovina postane zaseban upravni organizam, ali višestruko zavisan od cara, Zajedničke vlade, vlada Austrije i Ugarske, zakonodavnih tijela oba dijela Monarhije, te delegacije kao zajedničkog parlamentarnog tijela. Smatralo se da ovakav model, koji je u osnovi ostao do kraja austrougarske uprave, najmanje ugrožava karakter dualističkog sistema Monarhije. Kapidžić, Hercegovački ustanak , str. Imamović, Pravni položaj, str. Zakonom o carinama Bosna i Hercegovina je uključena u carinsko područje Monarhije, a uređena su prava Austrije i Mađarske u pogledu carina, državnih monopola i indirektnih poreza, čime su praktično osigurani njihovi privredni interesi u Bosni i Hercegovini. Ingerencije Zemaljske vlade praktično su svedene samo na pravo predlaganja carinskih propisa. Ovim je ozakonjen kolonijalni položaj Bosne i Hercegovine, koja postaje unosan izvor sirovina za privredne kapacitete Monarhije, te sigurno tržište za njihovu industrijsku robu. O nastanku ovog zakona obimnu studiju je napisao akademik Dževad Juzbašić. U osnovi, bila je to čisto apsolutistička uprava, bez bilo kakve mogućnosti naroda da na nju utiče ili da u njoj učestvuje, a koja je sve do kraja maja godine ostala prelazna i provizorna. Apsolutistička opcija austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini uobličena je i učvršćena u proljeće godine, nakon ugušenja Hercegovačkog ustanka. Naime, ovaj oružani ustanak pravoslavnog i muslimanskog stanovništva istočne Hercegovine, koji je trajao od početka januara do kraja aprila godine, u vrhovima austrougarske politike shvaćen je kao upozorenje o neophodnosti poboljšanja efikasnosti uprave u Bosni i Hercegovini. Polazna tačka u tome je bila kako privremenu okupaciju pretvoriti u aneksiju koja je bila početni, trajni i krajnji cilj okupacije. Za realizaciju tih ciljeva odabran je i za ministra finansija imenovan Benjamin Kállay, Mađar, načelnik odjeljenja u Ministarstvu spoljnih poslova, 4. Osnovne principe u njenoj organizaciji Kállay je iznio u memoaru, koji je usvojen na zajedničkoj vladi prije njegovog imenovanja. Radi se o odvajanju 8 Ferdinand Schmid, Bosnien und die Herzegovina unter der Verwaltung Östereich-Ungarns, Leipzig 1914. Schmid, Bosnien und die Herzegovina , str Bericht über die Verwaltung von Bosnien und der Herzegovina 1906, Wien 1906. Februar 1880, Sammlung I, str. Kraljačić, Kalajev režim , str ; H. Kapidžić, Hercegovački ustanak, str 18 civilne od vojne vlasti, tj. To je postignuto ojačanjem uloge Zajedničkog ministarstva finansija u bosanskim poslovima te ograničenjem nadležnosti ministarstva rata na čisto vojne poslove, čime je bosanskohercegovačka uprava dobila građanski karakter, a pod neposrednim rukovodstvom civilnog adlatusa. To je, između ostalog, pravdano navodnom nezrelošću bosanskohercegovačkog stanovništva da upražnjava moderan demokratski sistem. Kállay je domaće stanovništvo uporedio sa nezrelim djetetom koje ne zna pravilno upotrijebiti korisna oruđa. Ako se djetetu da nož, kaže Kállay, ono ga neće znati iskoristiti kako treba prema njegovoj pravoj namjeni, nego će ga pogrešno upotrijebiti, što može da ima teške posljedice, i dodaje: Današnje čovječanstvo ne može se lišiti noža. Ali mi ipak nećemo jednom dobrodušnom, ali još nedovoljno odraslom djetetu, dati u ruke oštar nož, koji je tako blagotvorno oruđe, nego ćemo, prije svega, naučiti kako da se sa tim oruđem može služiti ULOGA CIVILNOG ADLATUSA Kállayev prosvijećeni apsolutizam, koji se zasnivao na vladavini bez naroda, a u ime naroda, bio je osnovni instrument austrougarske aneksionističke politike. Nosilac te politike trebalo je biti visokoobrazovano i strogo odabrano činovništvo. U tom cilju, Kállay je odmah po preuzimanju uprave pristupio reorganizaciji administacije u duhu svojih prijedloga iz naznačenog memoara. Njegov prijedlog Naredbe o nadležnosti civilnog adlatusa car je odobrio 29. Po ovoj naredbi odvojena je vojna uprava od civilne, čime je i de jure uprava u zemlji dobila civilni karakter. Na čelu cjelokupne uprave civilne i vojne u Bosni i Hercegovini nalazio se poglavar Zemaljske vlade, koji je podređen Zajedničkom ministarstvu finansija u Beču čl. U naredbi je izričito naglašeno da cjelukupnom civilnom upravom neposredno rukovodi civilni adlatus čl. Zemaljski poglavar prosljeđuje civilnom adlatusu sve naredbe koje Zajedničko ministarstvo upućuje Zemaljskoj vladi čl. Sve naredbe iz domena 13 HHStA W, Politischer Archiv XL, Interna, Gemeinsame Ministerratsprotokolle Prepis Kállayevog memoara ; H. Kapidžić, Hercegovački ustanak, str Kállayev memoar je u cijelosti objavio Hamdija Kapidžić u prilogu teksta Diskusije o državnopravnom položaju Bosne i Hercegovine za vrijeme austrougarske vladavine, Glasnik arhiva i DAR BiH, br. Civilni adlatus ima ovlaštenja da može direktno slati izvještaje Zajedničkom ministru finansija, uz obavezu da ih prethodno stavi na uvid zemaljskom poglavaru. U naredbi je posebno apostrofirana odrednica čl. Otuda je njegovo pravo i dužnost da, prema uputstvima zajedničkog ministra finansija, upućenim zemaljskom poglavaru, utvrđuje način rada Zemaljske vlade i uređuje međusobni odnos pojedinih vladinih odjeljena sa ciljem obezbjeđenja jedinstvenog funkcioniranja uprave. Čak i u vojnim pitanjima koja se tiču javne sigurnosti, zemaljski poglavar je bio dužan da uzme u obzir stajalište civilnog adlatusa. Dakle, ovom naredbom usklađeni su vojni i civilni interesi Monarhije, koji su objedinjeni u reprezentativnoj funkciji zemaljskog poglavara. Naglašene nadležnosti civilnog adlatusa doprinijele su stabilizaciji prilika u zemlji i povećanju ugleda državne administracije. Uređenje funkcije civilnog adlatusa pratila je i reorganizacija Zemaljske vlade, sve sa ciljem jasne podjele nadležnosti u strogo centraliziranoj administraciji. Naredbom o poslovnom djelokrugu Zemaljske vlade, također, odobrenoj od cara 29. Sve izvještaje, koje civilne vlasti šalju Zemaljskoj vladi, civilni adlatus prosljeđuje pojedinim odjeljenima na dalje postupanje čl. Pitanja od većeg značaja raspravljaju se na sjednicama direktora, a pod predsjedavanjem civilnog adlatusa, mada zaključci sa tih sastanaka njega ne obavezuju čl. Direktori rukovode poslovima svojih odjeljenja, vrše disciplinsku vlast nad podređenim činovnicima te podnose prijedloge za njihovo imenovanje, premještanje, otpuštanje i unapređenje i sl. Činili su ga uglavnom stranci, posebno na važnim pozicijama, dok je u najjednostavnijim poslovima učestvovao sve veći broj domaćih ljudi. Tako je, prema izvještaju Zemaljske vlade iz godine od činovnika iz Bosne i Hercegovine bilo ili 26,26%, od čega je među višim či- 17 Isto, str Zbornik zakona i naredaba za Bosnu i Hercegovinu 1882. ABHS, ZMF, BH, Pr. Samo dva bosanskohercegovačka Muslimana dosegla su položaj sreskog predstojnika, a samo jedan zemaljski pripadnik bh. Srbin je dosegao do činovnika u Bosanskom birou. Veliku pažnju je Kállay pridavao imenovanju odanih i sposobnih činovnika, posebno ranga visokih funkcionera Zemaljske vlade i okružnih predstojnika. Upravo je Kutschera, nakon napuštanja Nikolića godine imenovan za civilnog adlatusa 1887. Kutschera je diplomatsko iskustvo stečeno u Carigradu, gdje je obavljao dužnost savjetnika austrougarskog poslanstva, stavio u funkciju što revnosnijeg obavljanja povjerenih dužnosti. Bio je posebno omiljen među muslimanima koji su ga zvali švapski turkuša. Uz Kutscheru, u činovničkom vrhu, kao treći funkcioner austrougarske politike u Bosni i Hercegovini punih 20 godina bio je i general Johann Appel, zemaljski poglavar od 9. Ekipi uspješnih administratora pripadao je, između ostalih, baron Benko koji je bio sreski, pa potom okružni predstojnik, te na kraju sekcion-šef administrativnog odjeljenja Zemaljske vlade, koji je uživao veliko Kállayevo povjerenje. Benko je nakon Kutschere preuzeo dužnost civilnog adlatusa. Tu je i Kosta Hörmann, naturalizirani Hrvat, prvo vladin sekretar, potom dvorski savjetnik te direktor Zemaljskog muzeja u Sarajevu, koji je uživao veliko povjerenje među bosanskim Hrvatima, itd. Osno- 22 ABHS, ZMF, BH, Pr. Što se zemaljskih pripadnika tiče na muslimane je otpadalo 728, dok je broj pravoslavnih iznosio 2. Ipak, na osnovu ovih podataka se može zaključiti da je pravoslavno stanovništvo bilo procentualno više uključeno u činovnički aparat nego što je to slučaj sa muslimanima. Izvještaj o upravi BiH, str. Najznačajnije položaje, pak, zauzimali su Nijemci i Mađari, te Poljaci i Česi. Značajan broj visokih dužnosti obavljali su i Hrvati. Kraljačić, Kalajev režim, str. ABHS, ZMF, BH, Pr. Svi oficiri bili su stranci. Žandarmerija je bila i moderno opremljena. Na njeno izdržavanje godine otpadalo je 7,5% budžeta. Žandarmerija je bila jedan od najznačajnih stubova režima, besprijekorno je funkcionirala i time cijelom režimu utisnula imidž policijskog sistema. Novoimenovani ministar finansija baron Burian počeo je postepeno napuštati Kállayev upravni apsolutizam i udovoljavati težnjama bosanskohercegovačkog građanstva. Osnivaju se kulturno-prosvjetna društva koja postaju matice nacionalnih pokreta, 31 te od godine i političke stranke, koje artikulišu zahjeve za uspostavom parlamentarnog sistema. Istina formirana su tri nacionalna kulturno-prosvjetna društva: Prosvjeta 1902. Kraljačić, Kalajev režim, str Prvo je formirana Muslimanska narodna organizacija MNO 1906. Ova stajališta su potvrđena i na konferenciji, održanoj u povodu aneksije godine. Kapidžić, Diskusije o državnopravnom položaju BiH, str Carska proklamacija o aneksiji Bosne i Hercegovine objavljena je u Sarajevu godine. Zemaljska vlada je vršila pripreme za donošenje ustava, u čemu je uloga civilnog adlatusa bila zapažena. Provodio je ankete, učestvovao u pregovorima oko izbora za Sabor i sl. Civilni adlatus Isidor Benko je godine u Sarajevu u svom govoru izložio principe budućeg ustava. Ustav, odnosno Zemaljski statut za Bosnu i Hercegovinu je svečano proglašen godine u zgradi Zemaljske vlade u Sarajevu od strane zemaljskog poglavara Marjana Varešanina, a u prisustvu članova Vlade, predstavnika vjerskih zajednica, građanskih i vojnih vlasti i drugih uglednih zvanica. Između ostalog, uloga Sabora bila je neznatna i svodila se na bosanskohercegovačke poslove, dok je zakonodavna vlast ostala u nadležnosti cara, vlada oba dijela Monarhije i Zajedničkog ministarstva finansija. Novi bosanski ustavni poredak Ustav i šest zakona 38 zasnivao se na principima postepenog proširivanja prava i nadležnosti organima i institucijama sistema tzv. Međutim, bez obzira na ograničenja bosanskohercegovačke autonomije, ovim propisima su u politički život zemlje uvedene tri nove institucije: sabor, zemaljski savjet i kotarsko vijeće, te potreba da se uredi oblast građanskih prava. Ustavom je Bosna i Hercegovina ostala jedinstveno područje, posebna upravna jedinica teritorium separatum , područje zajedničke uprave dviju država Monarhije. Između ostalog, ostao je na snazi Zakon o upravi iz i na njemu zasnovani podzakonski akti, što znači da je funkcija civilnog adlatusa i dalje ostala u punom kapacitetu. Prvi izbori za Bosanskohercegovački sabor održani su od 18. U Sabor je izabrano: 31 Srbin, 24 Muslimana i 16 Hrvata, 39 te imenovano 20 viralista, tako da su i vladina radna većina i opozicija bile etnički raznorodne, odnosno mješovite. Na unutrašnjem planu, aneksiju je posljednja priznala Muslimanska narodna organizacija MNO pred donošenje Ustava februara Večernji Sarajevski list, br. Međutim, taj pokušaj nije polučio očekivane rezultate. Imamović, Pravni položaj, str Večernji Sarajevski list, br. Ante Malbaša, Bosansko pitanje i Austro-Ugarska u svjetlu političkog dnevnika J. Na prvo zajedanje Sabor se sastao godine. Na nekim pitanjima izbor Zemaljskog savjeta, saborskih odbora, zahtjevi za revizijom Ustava i sl. Senogramski izvještaji o sjednicama 22 23 Ustavom je, pored ostalog, uređen odnos Zemaljske vlade i Sabora. Između ostalog, u članu 29 se kaže: Poglavica zemlje, građanski doglavnik i odijelni predstojnici, kao i za to određeni zvaničnici bosanskohercegovačke zemaljske uprave ovlašteni su da učestvuju u svim saborskim vijećanjima. Oni moraju biti na zahjev vazda saslušani. A u članu 30 stoji da je Sabor ovlašten da upućuje Zemaljskoj vladi pitanja o svemu što spada u njegov opseg rada. Na usvojene zakone u Saboru treba prije objavljivanja dobiti odobrenje sankciju , što predlaže zajednički ministar a na prijedlog Zemaljske vlade. Članom 41 stav 4 predviđeno je i dalje važenje Zakona o upravi od godine, itd. Među brojnim raspravama u Saboru, koje su se ticale i uloge Zemaljske vlade, pa otuda i civilnog adlatusa, bilo je i pitanje upotrebe jezika i pisma. Baron Benko je odgovorio da vlada stoji na stajalištu pariteta obaju pisama i naziva jezika srpskohrvatski što je naišlo na protivljenje muslimansko-hrvatske koalicije u Saboru i izazvalo rasprave i polemike UKIDANJE FUNKCIJE CIVILNOG ADLATUSA GODINE Ubrzo nakon uvođenja novog ustavnog poretka započele su inicijative za reorganizacijom zemaljske uprave. Iako je njeno postojanje bilo u izvjesnoj kontradikciji sa novim ustavnim uređenjem, glavni razlog za njenu reorganizaciju bio je u tome što je ona činila smetnju ostvarenju narastajućih militarističkih planova u Monarhiji, koji su, u krajnjem, vodili učvršćivanju austrougarske vojne pozicije u Bosni i Hercegovini, a radi daljih osvajanja. Tim snagama odgovaralo je uvođenje vojnog kursa u upravi Bosne i Hercegovine. Na izvjestan način, postojanje stare civilne uprave u Bosni i Hercegovini bilo je u kontradikciji sa novim ustavnim uređenjem. U najkraćem, trebalo je ojačati poziciju zemaljskog poglavara, koja je do tada, ukidanjem ili redukcijom nadležnosti funkcije civilnog adlatusa i stavljanjem njegovih ovlasti u nadležnost zemaljskog poglavara bila više reprezentativna. Dakle, civilni kurs uprave trebalo je zamijeniti vojnim. Za ostvarenje tih ciljeva visoke austrougarske politike nisu bile pogodne ličnosti baron Burian, zajednički ministar finansija, kao prvi čovjek bosanskohercegovačke uprave, niti general Marijan Varešanin, koji je i postavljen sa ciljem pripreme terena uspostave vojne uprave. Car je prihvatio ovaj prijedlog, tako da je juna godine u Sarajevo stigao novi zemaljski poglavar feldcajgmajster Oskar Potiorek, čovjek velikog carevog povjerenja. Prijedlog Potioreka prihvatila je Zajednička vlada godine. Njome je cjelokupno vođenje uprave povjereno zemaljskom poglavaru, koji je direktno potčinjen zajedničkom ministru finansija: zemaljski poglavar vodi politiku u Bosni i Hercegovini, predsjedava sjednicama Zemaljske vlade, imenuje činovnike i namještenike građanske uprave, komanduje oružničkim zborom, vrši vrhovnu policijsku vlast i zapovjednik je 15. Egzekutori ovih promjena smatrali su da se u uslovima ustavnosti mora promijeniti i način upravljanja zemljom. Zemaljski poglavar, kao armijski general, predstavlja najvišu vojnu vlast, a kao poglavar Zemaljske vlade i najvišu građansku vlast. Ovim je Potiorek, kao zemaljski poglavar, postao apsolutni gospodar situacije u Bosni i Hercegovini. Međutim, ove i druge promjene, koje su učinjene godine, kao ni raniji Ustav iz godine, nisu promijenile pravni položaj Bosne i Hercegovine, kao zasebnog upravnog područja, uređenog Zakonom o upravi iz godine. Ukidanje funkcije civilnog adlatusa i uvođenje vojnog kursa u postojećoj bosnaskohercegovačkoj upravi pogodovalo je daljoj militarizaciji zemlje, čiji će konačan epilog biti pohod u oružani sukob svjetskih razmjera. Smatramo da se na ovaj način, dakle jezikom vjerodostojnih izvora, najbolje može predstaviti ne samo gola historijska istina već i ukupan ambijent koji se tiče odnosa snaga, političkog profila zagovornika promjena ove vrste, itd. Tekst ovog zapisnika na njemačkom jeziku donio je H. Kapidžić u prilogu teksta Ukidanje funkcije civilnog adlatusa, Glasnik arhiva i DAR BiH, br. Kapidžić, Ukidanje funckije civilnog adlatusa , str H. Kapidžić, Ukidanje funkcije civilnog adlatusa, str Mirjana Gross, Hrvatska politika u Bosni i Hercegovini od do 1914. ZAKLJUČAK O ulozi civilnog adlatusa u upravljanju Bosnom i Hercegovinom do sada je malo pisano. Jedino je u okviru historijskih radova o bosanskohercegovačkoj upravi i ovo pitanje doticano. Određeni izuzetak u tome čine naznačeni radovi Hamdije Kapidžića. Međutim, sve to nije cjelovito i u kontinuitetu obznanilo značaj i ulogu funkcije civilnog adlatusa u upravljanju Bosnom i Hercegovinom, kao zasebnim upravnim područjem dvojne Monarhije. Za svo to vrijeme od do 1912. Ovo i pored toga što je zemaljski poglavar nominalno bio titularni šef bosanskohercegovačke uprave. Bio je to rezultat odpredjeljenja Austro-Ugarske za prevagu civilnog nad vojnim karakterom uprave u Bosni i Hercegovini, iako za svo to vrijeme nije bila potpuno razgraničena civilna od vojne vlasti. Važan doprinos tome dale su ličnosti koje su obnašale funkciju civilnog adlatusa. Svi su oni bili sposobni osim prvoga F. Nikolića i Monarhiji odani činovnici H. Benko , koji su uživali puno povjerenje njima nadležnog zajedničkog ministra finansija Kállaya, Buriana, Bilinskog , čija je uloga bila od najvećeg značaja za funkcioniranje kompletne uprave. Razumljivo, sve to nije slučajan splet okolnosti, već je rezultat dobro osmišljenog i dosljedno provođenog austrougarskog kolonijalnog, centralističkog i aneksionističkog modela upravljanja Bosnom i Hercegovinom. Pošto je takav model opravdao očekivanja vlastodržaca prije aneksije Bosne i Hercegovine, takvo stanje je ostalo na snazi i nakon uvođenja ustavnosti godine, tj. Posljedica svega toga je, između ostalog, uvođenje vojnog kursa u bosanskohercegovačkoj upravi, na čelu sa novoimenovanim zemaljskim poglavarom feldscajgamjsterom Otokarom Potiorekom juna godine, koji je bio blizak i odan caru i aktuelnom vojnom vrhu Monarhije, zbog čega je i odabran za egzekutora te politike, koja je, u krajnjem, dovela do kraha Monarhije i do svjetske ratne katastrofe. MARTA GODINE47 Predmet: Savjetovanje o prijedlogu nove Uredbe koja se tiče postavljanja poglavara Bosne i Hercegovine. Predsjedavajući otvara sjednicu osvrćući se na dogovore koji su u zadnje vrijeme vođeni između poglavara Bosne i Hercegovine armijskog inspektora Feldzeugmeister-a Potioreka i ministara zajedničke Vlade o raznim pitanjima bosansko-hercegovačke uprave. Jedno od ovih pitanja odnosilo se na postavljanje poglavara Bosne i Hercegovine i isto bi bilo predmet današnje ministarske konferencije. Predsjedavajući je ministru zajedničkih finansija Ritter-u von Belinsk-om dao riječ da obrazloži svoje zahtjeve vezane za ovaj premet. Ministar zajedničkih finansija obrazlaže historiju Uredbi kojima su uređeni položaj i djelokrug poglavara Bosne i Hercegovine. Uredba iz jula vezana za ovaj predmet izgleda da je iz političkih razloga dobila svoj sadržaj, a koji daje utisak da je došao kraj vojnoj upravi u Bosni I Hercegovini. To je dovelo do podjele moći između vojnih autoriteta i finkcionera u civilnoj upravi. Ova podjela se zadržala dugo godina, ali se nije moglo spriječiti da poglavar, koji svoju funkciju ozbiljno obavlja, time ne dođe u koliziju sa civilnom upravom. Sadašnji poglavar je pri preuzimanju svoje službe bio ubijeđen da će ti odnosi biti povod za nesuglasice. Tim povodom su izdata Objašnjenja i dopune vezane za tada važeću Uredbu o položaju poglavara, s kojima su upoznati ministri zajedniče Vlade, a ne i obje vlade. Tada se poglavar armijski inspektor Feldzeugmeister Potiorek obratio njemu ministru zajedničkih finansija i ratnom ministru Ritter von Auffenberg-u i prilikom mnogobrojnih dogovora stavio jedan projekat na razmatranje, koji se odnosi na različita pitanja vezana za bosansko-hercegovačku upravu. Iz kompleksa raznih pitanja diskutovalo se samo o onima koja su trebala riješiti pitanje civilnog adlatusa prema položaju poglavara zemlje. Pošto su i članovi bosnasko-hercegovačkog Zemaljskog savjeta izrazili želju za promjenom poglavara zemlje, hitno je bilo donošenje Uredbe sljedećeg sadržaja: Uredba o djelokrugu poglavara Bosne i Hercegovine i njegovog zamjenika 1 Na čelu Zemaljske vlade 1. Stav 2 statuta zemlje je poglavar kojem su odgovorni zajednički minsitri za svoj rad u bosansko-hecegovačkoj upravi. Isključivo on vodi politiku Bosne i Hercegovine na osnovu smjerinica koje su donijeli zajednički ministri. Ni jedan drugi funkcioner Zemaljske vlade nije ovlašten da u području politike učini išta osim naredbi poglavara. Isti predsjedava i konferencijom Vlade. März ubgehaltenen Ministerrates für gemeinsame Angelegenheiten. Sjednici su prisustvovali: ministar inostranih djela grof Berthold, ministar rata, zajednički ministar finansija Bilinski i poglavar Bosne i Hercegovine armijski inspektor Oskar Potiorek. Korpusa i potčinjen je carskom i kraljevskom veličanstvu. Zamjenik poglavara radi prema uputama poglavara kao najviši predstavnik Vlade u parlamentu, ali poglavaru su potčinjeni i drugi službenici u Zemaljskoj vladi. Zamjenik prema uputstvima poglavara vodi sve ostale tekuće poslove u Vladi, koji nisu direktno pod nadležnostima poglavara. Zamjenik je ovlašten da daje mišljenje o svim poslovima koji nisu u direktnoj nadležnosti poglavara. Za izvršenje ovih dužnosti zamjenik mora dobiti ovlaštenje od poglavara. Zamjenik poglavara ili druga od strane zemaljske Vlade ovlaštena osoba obavlja sve poslove u kojima poglavar ne može sam donijeti odluku. Zajednički ministar finansija podvrgava sadržaj ove uredbe na poređenje sa trenutno važećom. Ritter von Bilinski navodi u daljem da prihvatanje predloženog nacrta predlaže na ministarsku konferenciju na kojoj mora biti pojašnjeno pitanje da li se za isti mora uzeti odobrenje obje vlade. Zakone iz godine treba interpretirati u skladu s tim vremenom. U smislu ovih zakona principi koji se primijenjuju u upravi Bosne i Hercegovine trebaju odgovarati zakonima monarhije. Pri sastavljanju statuta zemlje Bosne i Hercegovine prevazilaze se ingerencije Vlade iz godine. Prema tom stavu predložena nova pravila se mogu usvojiti i bez saglasnosti obje Vlade; da bi se izbjegli naknadni nesporazumi, Bellinski je mišljenja da treba podnijeti zahtjev da Savjet ministara donosi nove uredbe konsulutujući obje Vlade prije stupanaja na snagu uredbe. Potrebno je također definisati odnose obje Vlade pri Upravi Bosne i Hercegovine. Potiorek smatra da dvije nove Uredbe o položaju poglavara zemlje, koje se mogu odobriti bez pitanja obje Vlade, odstupaju od dvije najviše odluke kojima se stvara fait accompli, o čemu treba obavijestiti obje Vlade. Uostalom sve, što je sadržano u novoj Uredbi, proizilazi iz Dopuna i objašnjenja, osim oduzimanja direktnog prava podnošenja izvještaja civilnog adlautusa zajedničkom ministru finansija. Ni u kom slučaju se ne smije prećutati dvjema Vladama da već postoje najviše odluke. Predsjedavajući se također slaže sa ovim prijedlogom i upućuje na paragraf 2. Zakona iz godine, kojim je Vladi dodijeljen uticaj na pravila bosansko-hercegovačke uprave. Uzimanje u obzir zakonskih odredbi u potpunosti je opravdano i u skladu sa trenutnom kampanjom, jer bosansko-hercegovačka vlada djeluje preko svojih ingerencija. Zajednički ministar finansija smatra da je nužna prethodna konsultacija obje Vlade, da bi se izbjegao utisak pritiska. On predlaže da se upute note objema Vladama da se hitno urede odnosi bosansko-hercegovačke uprave. Nastaje duža debata o novoj tituli civilnog adlautusa. Konferencija se odlučuje za titulu Zamjenik poglavara. Zajednički ministar finansija se vraća ponovo na pitanje da li treba dvjema Vladama saopštiti, da su već od godine donesene dvije Uredbe o tom predmetu. Potriorek smatra da treba obavijestiti dvije Vlade, jer u slučaju da ugarska Vlada ostane pri Uredbi iz Godine, inako će je morati obavijestiti o postojanju dvije naknadne Uredbe. Presjedavajući ponovo poredi sadržaj Objašnjenja i dopuna sa novom Uredbom da se uvjeri da li nova zaista sadrži izmjene. M Potiorek konstatuje da je novitet ukidanje direktnog prava podnošenja izvještaja civilnog adlautusa. Zajednički ministar finansija primjećuje da je nova Uredba napisana u novom stilu i da su dosadašnje odredbe jasno sažete u četiri paragrafa. On također predlaže da se odgodi donošenje najviših odobrenja dok se obje Vlade ne izjasne o nacrtu i da se upoznaju sa postojanjem već dvije novije odobrene interne Uredbe. Ovaj prijedlog se daje na glasanje. Predsjedavajući se obraća zajedničkom ministru finansija s pitanjem, šta treba poduzeti u smislu drugih stvari koje se tiču Bosne i Hercegovine. Zajednički minister finansija objašnjava da je spreman uputiti notu objema Vladama u kojoj pokreće pitanje željeznice, te pitanje finansija itd, tako da oba predsjednika mogu zauzeti stav o ovom kompleksu pitanja. Ukoliko se dvije Vlade ne bi složile sa zahtjevima upućenim u ovoj noti, isto bi saopštio carevskom i kraljevskom veličanstvu i eventualno predložio ukidanje zajedničkog savjeta ministara. On smatra da za nekoliko dana zajedničkim ministrima može predočiti sadržaj ovog pisma. This issue was only mentioned in the historical works about the Bosnian government and its administration. Certain exceptions are outlined in works of Hamdija Kapidžić, however, all this is not complete and we continually reveal the importance of the role and functions of civilian aide in the management of Bosnia and Herzegovina as a separate administrative area of the Dual Monarchy. For all this time since to civilian aide adlatus was the second person in the management of Bosnia and Herzegovina, immediately behind the joint Ministry of Finance. This occured despite the fact that the ruler is nominally the titular head the Bosnian government. It was the result of dominance of civil over the military type of governance in Bosnia and Herzegovina, but for all that time there was no clear division between civilian and military authorities. An important contribution to that given has been given by persons who are performing the function of civilian aide. All of them were highly capable except for the first F. Nikolic officials loyal to the monarchy H. Benko , who have enjoyed the full confidence in them, by common ministers of finance Kallay, Burian, Bilinski , whose role was of paramount importance for the functioning of the entire administration. Understandably, all this is not a random set of circumstances, but the result of well thought out and consistently carried out Austrian colonial, centralized and annexational management model of Bosnia and Herzegovina. Since this model met the expectations of those in power before the annexation of Bosnia and Herzegovina, this situation has remained in effect after the introduction of the constitutionality of year, i. Azem Kožar Prisutni na skupu 30 31 Prof. Filozofski fakultet Sveučilišta u Osijeku ODNOSI AUSTRO-UGARSKIH POLITIČKIH KRUGOVA PREMA BOSNI I HERCEGOVINI U POVODU DONOŠENJA USTAVA GODINE Abstract Austro-Hungarian emperor sanctioned Government Law Mandates on February 16th Therefore, new Earth mandate or status was proclaimed for Bosnia and Herzegovina in Sarajevo on February 20th It is important to remember that head government laws were still in power in both Ministry of Finance in Wienna and Earth government in Sarajevo as its main agent, even though constitution of Bosnia and Herzegovina defined the area as a separate government entity. In that separet government, Senat did not have the authority to influence governemnt jobs and members could not ask questions about the government and what the government does. There was a special part of Bosnian and Herzegovinian Senat in the 21st part of the constitution law that states There will be cooperation with the Senat and the people in which the people of Bosnia and Herzegovina will send messengers for discussions. But aslo in the 38th part of the constitution law it states Whatever the Senat decides, the higher seal of approval must be granted by joint minister of finance after he gets an approval from both monarchies. In ideology, both monarchies tried to join Bosnia and Herzegovina as their own part. Hungarians called upon the old kingdom or Arpadovich, where large part of Bosnia and Herzegovina was included in the kingdom. And Austrians did not want to just give over that land to Hungarians, considering how the got it by the sword and that it was an important corridor towards east or Drang nach Osten. Keywords: Constitution, Bosnia and Herzegovina, Annex Do uspostavljanja Ustava 1910. U austro-ugarskom nadmetanju prema Bosni i Hercegovini od aneksije i Ustava, ideološki je tu zemlju svaka strana prisvajala za sebe. Mađari su se prizivali na nekadašnje kraljevstvo Arpadovića u čijem je sastavu bio i veći dio Bosne i Hercegovine, a Austrijanci nisu željeli prepustiti istu zemlju Mađarima, smatrajući kako je ona okupacijom mačem osvojena i da je važan koridor prema istoku, Drang nach Osten. Česte su bile migracije, izazvane ustancima i preseljavanjem muslimana iz Srbije u Bosnu i Hercegovinu, ali se ipak nisu bitnije mijenjali omjeri vjerske strukture stanovništva i socijalni odnosi stvoreni procesom čitlučenja do kraja osmanske vladavine tj. Okupacijom i aneksijom, u Bosni i Hercegovini naglo je porastao broj doseljenika, koji su godine dosegnuli brojku od i činili 6,04% ukupnog civilnog stanovništva u zemlji. Iz područja južnoslavenskih zemalja potjecalo je najviše useljenika. Sloj slobodnih seljaka povećao se na domaćinstva, zahvaljujući procesu raspadanja patrijarhalne zadruge, otkupu kmetskih selišta i doseljavanju stranih seljaka, tj. Hauptmann, Privreda i društvo Bosne i Hercegovine u doba austrougarske vladavine , Prilozi za istoriju Bosne i Hercegovine, II. U doba kad su povratnici stajali pred zgarištima svojih domova ili se tek privremeno smjestili, ovakav sustav popisivanja nije pružao garanciju da će svaki stanovnik Bosne i Hercegovine biti evidentiran. Pejanović, Stanovništvo BiH, posebna izdanja CCXXIX , SAN, Beograd, 1953. Imamović, Historija Bošnjaka, Sarajevo, Ivan Balta, Julijanska akcija u Bosni i Hercegovini, HKD Napredak, Zagreb, 2009. S obzirom na to da su muslimani imali apsolutnu većinu u svim socijalnim kategorijama koje su slobodno raspolagale zemljom, a srpski seljaci u onim koje su bile vezane za kmetstvo i slične odnose, na toj osnovi su se posebno zaoštravali odnosi između srpskih kmetova i muslimanskih zemljoposjednika, što se onda reflektiralo na ukupne odnose između pravoslavaca i muslimana. Pritisnut obvezom davanja trećine i izmirenja državnih poreza kmet je, ukoliko je želio zadržati selište, bio vezan za obradu zemlje i mogao se ponuditi kao najamni radnik samo u slučaju viška radne snage u domaćinstvu ili u sezoni kada se zapošljavao u poljoprivredi. Jedino je grad Sarajevo imao preko stanovnika, jedanaest gradova preko 5. Većinu novog građanstva činili su doseljenici, koje je dovodila država za potrebe novih privrednih aktivnosti. Među novim građanstvom najbrže se umnožavalo činovništvo, koje je od okupacije do godine poraslo sa 689 na ljudi, ili za gotovo dvadeset puta. Posljedica skromnog razvoja bila je pojačana socijalna diferencijacija i stvaranje najamnih radnika, a za manufakturne i početne oblike industrijske proizvodnje, posebno u iskorištavanju i preradi drveta, vezanim gotovo isključivo za angažiranje stranog kapitala i radne snage iz hrvatsko-slavonskih i sjevernih talijanskih pokrajina. U Bosni i Hercegovini nije bilo dovoljno industrijskih radnika koji bi nakon okupacije mogli biti angažirani u procesu industrijalizacije. Taj nedostatak domaćih kvalificiranih radnika morao se nadoknađivati dovođenjem radnika iz drugih pokrajina Monarhije ili inozemstva. Osim stručnjaka i kvalificiranih radnika, za realizaciju velikih investicija izgradnja željeznica, eksploatacija šume angažiran je veliki broj radnika koji nisu imali kvalifikacije, ali su svojom tradicijom bili vezani za obavljanje odgovarajućih poslova šumski radnici iz alpskih i karpatskih zemalja, ciglari iz Italije, građevinski radnici i slično. Njihov boravak u Bosni i Hercegovini bio je, uglavnom, sezonskog karaktera. Neposredno prije uspostavljanja ustavnog uređenja, a prema nepotpunim podacima iz godine, u Bosni i Hercegovini je zabilježeno državna i privatna poduzeća i radnje 7 H. Kapidžić, Bosna i Hercegovina za vrijeme austrougarske vladavine, Sarajevo, l F. Hauptmann, Privreda i društvo Bosne i Hercegovine u doba austrougarske vladavine , ANU BiH, Posebna izdanja, LXXIX, Odjeljenje društvenih nauka, knj. U konfesionalnoj strukturi prevladavali su radnici katoličke vjeroispovijesti, koji su pripadali raznim nacijama, uglavnom doseljenih ili povremeno zaposlenih Mađari, Nijemci, Poljaci, Česi, Hrvati, Slovenci i Talijani , ali i domaće katoličko stanovništvo. Pripadnici pravoslavne vjere bili su najbrojnije zastupljeni u privatnim poduzećima, naročito u eksploataciji šume. Muslimansko stanovništvo, posebno u gradovima, bilo je orijentirano na tradicionalno sitno obrtništvo i trgovinu, i njihovo učešće u industrijskim poslovima bilo je znatno manje nego kod pripadnika drugih konfesija. Zadržavanje kmetskih odnosa u agraru uspostavilo je kontinuitet u socijalnoj strukturi stanovništva, ali i stvaralo dvije nove socijalne grupacije buržoaziju i radništvo. Iako je zaposjednuti teritorij sve do aneksije godine formalno-pravno ostao pod sultanovim suverenitetom, Bosna i Hercegovina stvarno je ušla u sastav Austro-Ugarske monarhije, u kojoj je imala poseban državnopravni položaj i posebnu organizaciju i strukturu vlasti. Poslije političkih rasprava na relaciji Wien - Budapest zadržanih i poslije usvajanja Ustava, parlamenti Austrije i Ugarske su 22. Od toga je u 64 0,14% državna poduzeća bilo zaposleno , a u 15,3% privatnih poduzeća radilo je najamna radnika i šegrta. Kvalifikacijska struktura zaposlenih bila je prilagođena potrebama: 25,7% kvalificiranih, 65,8% nekvalificiranih i 8,53% omladine koja je izučavala razne zanate. Od ukupnog broja najamne radne snage, na žene je otpadalo ili 7,3%. Oko 75% najamne radne snage bilo je zaposleno u tzv. Novopazarska konvencija, poznata i kao Carigradska konvencija. Valija je postao zemaljski poglavar Landesschef , mutesarifi upravnici sandžaka postali su okružni predstojnici, a kajmakami ili mudiri upravnici srezova preimenovani su u kotarske predstojnike. Bosna i Hercegovinia je podijeljena u šest okruga Sarajevo, Tuzla, Travnik, Mostar, Banja Luka i Bihać i 54 kotara s 23 kotarske ispostave, iako se njihov broj kasnije povremeno mijenjao. Titularni šef vlade bio je zemaljski poglavar, ali je njegovim radom stvarno rukovodio civilni adlatus, neposredno potčinjen Bosanskom birou, odnosno zajedničkom ministru financija u Beču. Zemaljski poglavar je istovremeno bio zapovjednik okupacijskog korpusa, pa su tu funkciju u Bosni i Hercegovini stalno obavljali visoki carski oficiri. U isključivu nadležnost zajedničkog Ministarstva vojske spadali su: svi poslovi zajedničkih vojnih četa Bosne i Hercegovine i Sandžaka, zapovjedništvo bosanskohercegovačkih trupa i policije, pošta i telegraf, te uprava željezničke pruge Banja Luka Dobrljin. Koristeći mandat Berlinskog kongresa, Austro-Ugarska je nastojala što prije okupaciju pretvoriti u trajnu aneksiju Bosne i Hercegovine. U tim nastojanjima, istaknuto mjesto pripadalo je donošenju Vojnog zakona, kojim je uspostavljena vojna obveza zemaljskih pripadnika i započeto formiranje bosanskohercegovačkih jedinica u sklopu austrougarske armije. Uz nezadovoljstvo naroda uvođenjem vojne obveze i poreznog sustava, postojali su i drugi uzroci nezadovoljstva: kuluk, zavođenje krute birokratsko-policijske uprave, diferencirani stavovi prema pojedinim narodima Bosne i Hercegovine, te neriješen državno-pravni međunarodni položaj Bosne i Hercegovine. U privrednom i prometnom smislu, Mađari su počeli rano računati sa željeznicom, tj. Te ideje su slične kasnijim receptima, po kojima se provodila sve do godine, na državnim željeznicama u Hrvatskoj i Slavoniji, mađarska prometna politika po maksimi: Ki é a vasút az é az ország Čija je željeznica, onoga je i zemlja. Széchenyi je rekao: Svi prijevozni odnošaji potpadaju pod kontrolu državne vlasti. Željeznice ima država izgraditi isključujući svako jamstvo privatnicima u formi kamata, jer je ta gradnja jeftinija pa privatne željeznice ne mogu nikada pružiti tako jeftine stavke za prijevoz zemaljskih proizvoda industrije i trgovine, kao što to mogu činiti državne željeznice. Uključivanje Bosne i Hercegovine u zajedničko austrougarsko carinsko područje, kao i prometna i carinska politika, imali su za posljedicu da je Austro-Ugarska monarhija u 13 Pri zajedničkom Ministarstvu financija u Beču postojao je Bosanski biro, koji je preko Zemaljske vlade u Sarajevu upravljao poslovima u Bosni i Hercegovini. Džaja, Bosna i Hercegovina u austrougarskom razdoblju , ZIRAL, Mostar Zagreb, 2002. Baumgarten, A vasúti jóg vázlata, Obris mađarskog željezničkog prava , Pest, 1907. Kidanje starih trgovačkih veza i novi uvjeti poslovanja doveli su do propasti pojedinih starih zanata. Austrijska se vlada odlučno suprotstavila kombinacijama Mađara da preuzmu upravu nad bosanskim željeznicama i pri tome je isticala važnost linije ranije izgrađene pruge Dobrljin Banja Luka, sa mogućim spojem na Dalmaciju. Napokon je nova bosanska željeznica posebnim ugovorom predana vojnoj upravi, a željeznička je linija nosila naziv K. Mada nisu uspjeli pokušaji Mađara da stave pod svoju upravu željezničku prugu u dolini Bosne, pošlo im je za rukom da najveći dio bosanskog izvoza bude upućen preko Rijeke, a ne austrijskog Trsta. Tome je doprinijela izgradnja željezničkih linija Slavonski Bod Sunja. Mađari su postavili dalekosežne zahtjeve u interesu ugarskog željezničkog prometa sa Bosnom kao kompenzaciju za odlaganje izgradnje internacionalne željezničke linije kroz Bosnu i pristanak Ugarske vlade da se u datom momentu gradi samo uskotračna pruga od Sarajeva do istočne granice. Cjelokupni obim bosanskohercegovačke vanjske trgovine iznosio je u vrijeme aneksije godine oko 230 milijuna kruna, što je bilo blizu sedam puta više nego u doba koje je prethodilo okupaciji. Suprotnosti ugarsko-bosanske manifestirale su se iz agrarnog karaktera obje zemlje. Konkurentski odnos između ugarske i bosanske ekonomije razlog je što su Mađari mjerama svoje ekonomske politike činili smetnje bosanskom eksportu u Ugarsku. Tako jedno vrijeme nije bila dopuštena isporuka željezničkih pragova 16 A. Malbaša, Hrvatski i srpski nacionalni problem u Bosni u vrijeme režima Benjamina Kallaya, Osijek, 1940. Gorinčić-Brdovački, Razvitak željeznica u Hrvatskoj do godine, Zagreb, 1952. Hrelja, Industrija Bosne i Hercegovine do kraja Prvog svjetskog rata, Beograd, 1961. Bosanskohercegovački sabor tražio je da se domaća industrija zaštiti tako što se neće na zemaljskim željeznicama davati iste tarifne olakšice austrijskim i ugarskim proizvodima kao domaćim. Nasuprot tome Mađari su oštro reagirali, jer su one štetile izvozu iz Ugarske, a nastojali su predstavnici mađarske mlinarske industrije Magyar fövárosi Maltomegyesület , zajedno s ugarskim ministrom trgovine te Savez mađarskih industrijalaca Magyar gyariparasok országos szövetsege , spriječiti osnivanje godine domaće mlinarske industrije Sarajevski paromlin na valjke d. Predstavnici ugarske industrije godine su nastojali da preko Ugarske vlade utječu na ukidanje tarifnih povlastica, odobrenih Sarajevskom paromlinu. Uspon Ugarske bio je moguć, jer je industrija u Ugarskoj zabilježila snažan porast proizvodnje. Sustavno organizirana i iz jednog centra u okviru ugarskoga Ministarstva trgovine, koordinirana djelatnost za proširenje ekonomskog utjecaja u Bosni i Hercegovini uživala je snažnu podršku mađarskih političkih stranaka, kao i javnog mnijenja. Svoju ekonomsku inferiornost prema Austriji nastojali su Mađari nadoknaditi organiziranim istupanjem na bosanskom tržištu, kao i drugim mjerama ekonomske politike koje su im stajale na raspolaganju. U konkurentskoj borbi s Austrijom, koristeći se svojim geografskim položajem, Mađari su se služili sredstvima prometne i tarifne politike. Ugarske državne željeznice vršile su odlučujući utjecaj na obrazovanje tarifa. Vodstvo austro-ugarsko-bosanskog saveza, kao i ugarsko-bosanskog saveza, nalazilo se u rukama ugarske željezničke uprave, koja se tom okolnošću koristila za protežiranje mađarskih interesa na štetu austrijskih. Od kraja godine veliki dio austrijskih interesanata morao je računati na povišenje tarifa, a od godin, tek je uređena austrougarsko-bosanska savezna tarifa, da bi godine stavljena izvan snage. Stavljanje izvan snage izravne tarife pogađalo je ne samo austrijski izvoz u Bosnu i Hercegovinu, već i bosanskohercegovački eksport. Sve do Prvoga svjetskog rata jedina dobra izravna veza Sarajeva s Austrijom i Bečom vodila je preko Budimpešte, usprkos čestim austrijskim zahtjevima da se takvo stanje izmijeni. U isto vrijeme, u razdoblju konjunkture u Evropi godine, i austrijska industrija je zabilježila ekonomski rast. Miskolczy, Ungarn in der Habsburger-Monarchie, Wien München, 1959. Juzbašić, Izvještaj Hermana von Sautera u svjetlu austro-ugarskih ekonomskih suprotnosti, Godišnjak, XVIII. Iako su Mađari svojim intenzivnim angažiranjem i nižim cijenama robe zabilježili značajne rezultate i postigli porast industrijskog uvoza iz Ugarske, ipak oni nisu bili u stanju ozbiljnije ugroziti položaj koji su austrijski proizvodi imali na bosanskom tržištu. Nezadovoljstvo i vrenje nastalo je u Bosni i Hercegovini objavljivanjem Vojnog zakona, jer su uglavnom srpski kmetovi služenje u vojsci vezali za rješenje agrarnog pitanja, a muslimani su reagirali slanjem brojnih peticija sultanu, sa zahtjevima za iseljavanje u Tursku. Uz djelomično zadržano zatečeno osmansko pravo i novouvedenu normativnu djelatnost austrougarske uprave, učinilo je pravni sistem Bosne i Hercegovine veoma složenim. Bosanskohercegovačka uprava se uglavnom brinula za osiguranje financijskih sredsatva za razvoj i upravu zemlje, jer je Novopazarskom konvencijom i Zakonom o upravljanju Bosne i Hercegovine uveden princip samofinanciranja bosanskohercegovačke uprave, iako se u austrougarskom tisku otvoreno pisalo da je Bosna za Monarhiju kolonijalna zemlja, isto kao Sibir za Rusiju, Alžir za Francusku, Indija za Britaniju, u koju se mora uvoziti kapital ako se hoće od zaostalog 23 G. Šljivo, Iseljavanje bosanskog stanovništva u prekosavske krajeve u prvoj polovini godine, Istorijski zbornik, X. Imamović, Bosna i Hercegovina u vrijeme austrougarske vladavine u sklopu knjige: Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata , Sarajevo, 1998. Kraljačić, Kalajev režim u Bosni i Hercegovini , Sarajevo, Osmanlije su upravljale bosanskim vilajetom sa 120 činovnika, a prema Kállayevom izvještaju iz godine u Bosni je bilo činovnika, a u vrijeme aneksije njihov se broj popeo na činovnika. Osmanski sustav postupno se gasio već donošenjem Uredbe o čiflucima u Bosni 29, u kojem je kmet smatran za stalnog i nasljednog zakupca mustedžira na imanju zemljoposjednika. Austro-Ugarska je još tijekom istočne krize i na Berlinskom kongresu isticala da su agrarni odnosi osnovni uzrok sukoba koji potresaju Bosnu i da je osmanska uprava nesposobna riješiti to pitanje te da to može učiniti samo jedna snažna i neutralna sila, tj. Stoga je i šef Zemaljske vlade istovremeno bio zapovjednik 15. Nakon aneksije Bosne i Hercegovine godine, njeni zemaljski pripadnici izjednačeni su u vojnim obavezama sa državljanima Austrije i Ugarske, a ta se promjena odrazila u novom Zakonu o obrani Bosne i Hercegovine od 11. U Bosni i Hercegovini prvi je zemaljski poglavar general Josip Filipović neposredno po okupaciji, pokušavao, uz oslonac na činovničku ekipu koju je doveo iz Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, sprovoditi u upravi i nacionalnoj politici tzv. Kada je na čelo bosanskohercegovačke uprave došao Benjamin Kállay, posebna se pozornost poklanjala srpskom nacionalnom pokretu kojeg se pokušavalo neutralizirati I. Imamović, Bosna i Hercegovina u vrijeme austrougarske vladavine u sklopu knjige: Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata , Sarajevo, 1998. Očekivanja su brzo iznevjerena, jer je 8. Nadalje, careva vojna kancelarija izdala je 12. Ali je u to vrijeme Bosna i Hercegovina, u usporedbi s nekim razvijenijim i manje razvijenim zemljama godine, po broju škola i učenika bila na začelju. Istina, austrougarske vlasti su nastojale podići školski i obrazovni standard stanovništva, pa čak i otvarati institucije. Naime, nakon Kállayeve smrti godine, došlo je do prvih naznaka izvjesne samouprave i postupnog ublažavanja apsolutističkog birokratskog okupacijskog režima, ukidanja preventivne cenzure tiska te veće vjersko-prosvjetne autonomije. Bilo je to vrijeme kada je bilo moguće da se pojedini nacionalno-politički pokreti preobražavaju formalno u stranačko konstituiranje i organiziranje I. Imamović, Bosna i Hercegovina u vrijeme austrougarske vladavine u sklopu knjige: Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata , Sarajevo, 1998. Juzbašić, Nacionalno-politički odnosi u bosanskohercegovačkom saboru i jezičko pitanje , ANU BIH, Djela, LXXIII. U Sarajevu su se nalazile i jedine dvije znanstvene institucije: Zemaljski muzej, osnovan godine i Institut za istraživanje Balkana 1904. U Bosni i Hercegovini je do Prvoga svjetskog rata izlazilo oko 190 dnevnih listova i časopisa. Egzekutivni odbor i prvi predsjednik Aliber Firdus. U istoj je stranci bila i grupa tzv. Srpska narodna organizacija SNO osnovana je 27. U maju godine Lazar Dimitrijević osnovao je Srpsku narodnu samostalnu stranku, koja se oglašavala preko lista Dan stranka se ugasila godine. Hrvatska narodna zajednica HNZ osnovana je 21. Sarajevski je nadbiskup Josip Stadler 18. Hrvatsku katoličku udrugu za Bosnu i Hercegovinu HKU , s kojom je računao na trijalističkim preuređenjem Habsburške monarhije. Ocijenjeno je da je uslov ispunjen izbijanjem mladoturske revolucije u julu godine te da je došao trenutak za aneksiju. Odmah su ispred Muslimanske narodne organizacije Alibeg Firdus i ispred Srpske narodne organizacije Gligorije Jeftanović predali predstavku, austrougarskom ministru financija Istvánu Buriánu, 7. Naime, nakon aneksije godine, Bosna i Hercegovina je i formalno-pravno postala habsburška pokrajina, sa posebnim polo- 36 U početku je Ugarska vlada tražila aneksiju na temelju podjele Bosne i Hercegovine tako što bi okruzi Banja Luka i Bihać pripali Ugarskoj, a Sarajevo, Tuzla, Travnik i Mostar Austriji. No, tome se protivila Austrijska vlada, pa je car pitanje aneksije odložio za kasnije. Ustavom bi se jamčila jednakost, građanske i političke slobode te uveo parlament. Imamović, Bosna i Hercegovina u vrijeme austrougarske vladavine, u sklopu knjige: Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata , Sarajevo, 1998. Kulović kao sarajevski gradonačelnik s delegacijom od 64 osobe i jedan od vođa naprednih muslimana, a u ime Hrvata Josip Stadler kao Vrhbosanski nadbiskup sa najbrojnijom delegacijom od 430 osoba. U to je vrijeme hrvatska javnost nakon aneksije skoro jednodušno tražila, ali nije dobila, sjedinjenje Herceg-Bosne s Hrvatskom, Slavonijom i Dalmacijom u jedno državno-pravno tijelo. Napokon je car Franz Joseph 17. Vrhovna upravna vlast ostala je u nadležnosti zajedničkog Ministarstva financija u Beču i Zemaljske vlade u Sarajevu kao njegove agencije, iako je po Ustavu Bosna i Hercegovina definirana kao jedno jedinstveno zasebno upravno područje, gdje Sabor Stanak nije mogao imati nikakvog utjecaja na upravne poslove i gdje zastupnici nisu mogli postavljati pitanja vladi o njenom radu. U zakonodavstvu je određena uloga Bosansko-hercegovačkog sabora članom 21 Ustava: Na zakonima će surađivati Sabor u koji će stanovništvo Bosne i Hercegovine odašiljati poslanike, ali po odredbi člana 38 za zakone koje je usvojio Sabor, treba Previšnja potvrda sankcija , koju će isposlovati zajednički ministar financija, nakon što dobije pristanak obiju država Monarhije. U vremenu od 18. Već na početku raznih političkih opcija Zemaljska vlada se nije željela u Saboru oslanjati na muslimansko-hrvatsku koaliciju, iako bi time imala osiguranu većinu, već je insistirala na stvaranju tzv. Svoje četvrto i posljednje zasjedanje Bosanskohercegovački sabor je održao početkom godine, a koje je trajalo sve do 28. Zemaljski ustav statut ; 2. Saborski poslovni red; 4. Zakon o društvima za Bosnu i Hercegovinu; 5. Zakon o skupljanju za Bosnu i Hercegovinu i 6. Zakon o kotarskim vijećima. Sabor je sastavljen kombinacijom socijalnog, konfesionalnog i virilističkog kurijalnog sustava, veoma složenog karaktera. Po konfesionalnoj pripadnosti bili su građani podijeljeni u tri kurije, a po socijalnoj pripadnosti u četiri kurije: gradska, seoska, veleposjednička i kurija inteligencije. Jedino su žene veleposjednice, ukoliko su plaćale 140 kruna zemljarine, imale aktivno biračko pravo u veleposjedničkoj kuriji. Najveća ratna stradanja doživjelo je stanovništvo duž istočne granice Bosne i Hercegovine, gdje je u toku višemjesečnih vojnih operacija došlo do izbjeglištva, prisilne evakuacije i protjerivanja stanovništva. Ratna razaranja i ratne okolnosti suspendirali su Ustav i ustavne zakone Bosne i Hercegovine. Ratna razaranja, naročito na području vojnih operacija, vojne mobilizacije najsposobnijeg dijela stanovništva, prometne teškoće, izbjeglištva, evakuacije i internacije, ostavili su sela i gradove bez radne snage, industrijska i druga proizvodnja naglo je opala, jer je bila upućena ne žensku i dječju radnu snagu, a poljoprivreda na prisilnu mobilizaciju, provedenu Zakonom o racionalnom snabdijevanju stanovništva 3. Rekvirirani su svi viškovi hrane, a izvoz iz Bosne i Hercegovine bio je zabranjen bez posebnog odobrenja vojnih vlasti, koje su preuzele nadležnosti cjelokupnog pravnog aparata. Uz sve nedaće, i suša je godine zadesila Bosnu i Hercegovinu, pa je u zemlji vladala glad, koja se godine pojačala zbog opće oskudice hrane. Računa se da se u Bosni i Hercegovini demografski gubitak u četverogodišnjem ratu popeo na 250 do 300 tisuća osoba ili 12% do 15% ukupnog stanovništva, a ratna je šteta procijenjena oko 2,5 milijarde zlatnih franaka. Nakon ubojstva Franza Ferdinanda, tadašnji zajednički ministar financija Leon Biliński, zadužen za Bosnu i Hercegovinu, bio je protiv rata, pokušavao je, ali bez uspjeha, aktiviranjem Ustava i nekih zakonskih projekata omogućiti Saboru da nastavi rad i tako u cijeloj zemlji primiriti ratnu psihozu. No, poslije sloma Srbije i Crne Gore u oktobru godine, Bosna i Hercegovina prestala je biti neposredno ratno poprište. U tijeku rata, u vrhovima Monarhije, bez obzira na postojeći Ustav, pojavile su se različite državno-pravne kombinacije vezane za Bosnu i Hercegovinu, a u nastojanjima da se sprijeći raspad Austro-Ugarske i riješi južnoslavensko pitanje, 45 često su se nudili različiti planovi podjele Bosne i Hercegovine između Austrije i Ugarske. Juzbašić, O nastanku paralelnog austrijskog i ugarskog zakona o upravljanju Bosnom i Hercegovinom iz godine, Radovi, ANU BiH, XXXII, Sarajevo, 44 Na drugoj je strani istovremeno tekao proces rješavanja južnoslavenskog pitanja u okviru djelovanja Jugoslavenskog odbora u vidu stvaranja jedne zajedničke južnoslavenske države ujedinjenjem Srbije i Crne Gore sa južnoslavenskim zemljama Habsburške monarhije. Slijedila je u ljeto godine Krfska deklaracija, tj. Majska deklaracija je označila početak pokreta, koji je postepeno doveo do ujedinjenja južnoslavenskih zemalja koje su bile pod habsburškom vlašću, stvaranjem Države Slovenaca, Hrvata i Srba 29. Povodom Majske i Krfske deklaracije javno su se oglasili hrvatski i muslimanski političari u Bosni i Hercegovini koji nisu bili predstavljeni u Jugoslavenskom odboru. Napokon je osnovano Narodno vijeće Srba, Hrvata i Slovenaca, u čiji je plenum iz Bosne i Hercegovine ušlo 18 predstavnika, a u Središnji odbor 6 bosanskohercegovačkih predstavnika. Po povratku bosanskohercegovačkih delegata iz Zagreba 31. Regent je na to proglasio ujedinjenje Srbije sa zemljama Nezavisne države Slovenaca, Hrvata i Srba u jedinstveno Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca. Tako je i Bosna i Hercegovina kao sastavni dio Države Slovenaca, Hrvata i Srba ušla u sastav nove Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, tako da se ni u jednom trenutku nije prizivao Ustav Bosne i Hercegovine iz godine. Među mađarskom vladajućom klasom postojala je i jaka oporba protiv toga pothvata, jer su se brojni Mađari bojali da će okupacija Bosne i Hercegovine ojačati slavenski element na jugu Habsburške monarhije. Ipak su pobijedile snage koje su planirale okupaciju i aneksiju Bosne i Hercegovine, koje su donijele Ustav i koje su željele da pošto-poto spriječe osnivanje jake južnoslavenske države na granicama dualističke Habsburške monarhije Ljubomir Zovko, Bosna i Hercegovina , Državnopravni položaj , Mostar, Nusret Šehić, Bosna i Hercegovina , Sarajevo, Luka Đaković, Položaj Bosne i Hercegovine u austrougarskim koncepcijama rješenja jugoslovenskog pitanja , Tuzla, H. Margetić, Povijest država i prava naroda SFR Jugoslavije, Školska knjiga, Zagreb, 1988. Zbog aneksijskog jednostranog akta dvojne Habsburške monarhije, došlo je u Evropi do teške političke krize. Rusija je smatrala kako je tim jednostranim aktom Austro-Ugarske flagrantno povrijeđen Berlinski ugovor pa je zatražila hitan saziv konferencije sila potpisnica toga ugovora. Srbija i Crna Gora oštro su protestirale protiv aneksije, smatrajući da su njome povrijeđeni njihovi vitalni nacionalni interesi. Diplomatska je kriza trajala punih šest mjeseci i prijetila ratnim sukobom u Evropi. Na vrhuncu krize, u proljeće godine, Austro-Ugarska, je uz punu diplomatsku i vojnu potporu Njemačke, prijetila ratom Rusiji i Srbiji. Rusija, vojnički nespremna nakon poraza s Japanom, morala se povući, a zatim je i Srbija, prepuštena sebi, bila prisiljena 31. Nekoliko mjeseci poslije toga, kako bi potvrdila svoj potpuni legitimitet Austro-Ugarska je inicirala i skoro donošenje prvoga bosanskohercegovačkog Ustava godine. Međutim, vojnopolitička kriza još je više zaoštrila odnose među suparničkim velesilama u Evropi i ubrzala izbijanje Prvoga svjetskog rata godine. Sarajevski atentat na austrougarskog prijestolonasljednika Franju Ferdinanda, u junu godine, bio je samo posljedica imperijalističke politike velesile u borbi za prevlast na Balkanu. Dakle, par mjeseci nakon, Austro-Ugarska je godine objavila Zemaljski ustav statut za Bosnu i Hercegovinu, zajedno sa izbornim redom za Sabor i saborskim poslovnikom. Sabor je trebao biti najviše zakonodavno tijelo, sastavljeno od 72 izabrana člana i 20 virilista imenovanih članova. Mandati su u Saboru bili podijeljeni prema vjerskom kriteriju, kako bi se osigurala politička ravnoteža među pripadnicima svih triju naroda Bosne i Hercegovine. Zakonom o izbornom redu za Sabor bila su predviđena razna ograničenja biračkog prava cenzusi , koja su sprečavala široke seljačke i radničke mase da sudjeluju u političkom životu zemlje. Vlada je imala isključivo pravo na zakonodavnu inicijativu, ali politički nije odgovarala Saboru. Takav Sabor, kojemu je predsjednika i potpredsjednika imenovao vladar, nije imao karakteristike predstavničkog tijela, osim što je izglasavao zakonske nacrte i godišnji proračun koji mu je Zemaljska vlada podnosila na odobrenje. Zemaljski poglavar je i u razdoblju aneksije ostao organ austrougarske Vlade kojem je neposredno bio podređen i od kojeg je primao upute za svoj rad. Naredbom austrougarske Vlade od 3. Kao visoki stručni činovnici oni su za svoj rad neposredno od- 51 F. Hauptmann, Andrássyjeva politička baština i bosanska politika Austro-Ugarske nakon okupacije, Radovi Filozofskog fakulteta, br. VI, Sarajevo, 46 govarali zemaljskom poglavaru, odnosno njegovom zamjeniku. Područni organi uprave bili su okružna područja bivši sandžak , kotarska vijeća bivša kaze i općine, povezani ljestvicom birokratskog centralizma uz Zemaljsku vladu i zemaljskog poglavara, koji su po istom načelu odgovarali za svoj rad zajedničkom ministru financija. Od obećane autonomije Bosne i Hercegovine nakon aneksije i Ustava, praktički je vrlo malo ostvareno. Važna je konstatacija da je Vrhovna upravna vlast ostala je u nadležnosti zajedničkog Ministarstva financija u Beču i Zemaljske vlade u Sarajevu kao njegove agencije, iako je po Ustavu Bosna i Hercegovina definirana kao jedno jedinstveno zasebno upravno područje, gdje Sabor Stanak nije mogao imati nikakvog utjecaja na upravne poslove i gdje zastupnici nisu mogli postavljati pitanja vladi o njenom radu. U zakonodavstvu je određena uloga Bosanskohercegovačkog sabora članom 21. Ustava: Na zakonima će surađivati Sabor u koji će stanovništvo Bosne i Hercegovine odašiljati poslanike, ali po odredbi člana 38 za zakone koje je usvojio Sabor, treba Previšnja potvrda sankcija , koju će isposlovati zajednički ministar financija, nakon što dobije pristanak obiju država Monarhije. U austro-ugarskom nadmetanju prema Bosni i Hercegovini, od aneksije i Ustava, ideološki je tu zemlju svaka strana prisvajala za sebe. Mađari su se prizivali na nekadašnje kraljevstvo Arpadovića, u čijem je sastavu bio i veći dio Bosne i Hercegovine, a Austrijanci nisu željeli prepustiti istu zemlju Mađarima, smatrajući kako je ona okupacijom mačem osvojena i da je važan koridor prema istoku, Drang nach Osten. Poslije uspostavljanja ustavnog uređenja 1910. I nakon aneksije godine i nakon Ustava godine, Bosna i Hercegovina je ostala i dalje stalan izvor unutrašnjih sukoba i vanjskopolitičkih napetosti, jer se još više zaoštrilo južnoslavensko pitanje u Habsburškoj monarhiji. Sarajevski atentat na austrougarskog prestolonasljednika Franju Ferdinanda, u junu godine, bio je samo posljedica imperijalističke politike velesile u borbi za prevlast na Balkanu. Hauptmann, Djelokrug austrougarskog zajedničkog ministarstva financija, Glasnik arhiva i društva arhivista Bosne i Hercegovine, br. Margetić, Povijest država i prava naroda SFR Jugoslavije, Školska knjiga, Zagreb, 47 CONCLUSION Austro-Hungarian emperor sanctioned Government Law Mandates on February 16th Therefore, new Earth mandate or status was proclaimed for Bosnia and Herzegovina in Sarajevo on February 20th It is important to remember that head government laws were still in power in both Ministry of Finance in Wienna and Earth government in Sarajevo as its main agent, even though constitution of Bosnia and Herzegovina defined the area as a separate government entity. In that separet government, Senat did not have the authority to influence governemnt jobs and members could not ask questions about the government and what the government does. There was a special part of Bosnian and Herzegovinian Senat in the 21st part of the constitution law that states There will be cooperation with the Senat and the people in which the people of Bosnia and Herzegovina will send messengers for discussions. But aslo in the 38th part of the constitution law it states Whatever the Senat decides, the higher seal of approval must be granted by joint minister of finance after he gets an approval from both monarchies. In ideology, both monarchies tried to join Bosnia and Herzegovina as their own part. Hungarians called upon the old kingdom or Arpadovich, where large part of Bosnia and Herzegovina was included in the kingdom. And Austrians did not want to just give over that land to Hungarians, considering how the got it by the sword and that it was an important corridor towards east or Drang nach Osten. After the setup of constitutional rule in 1910 and re-organization of Earth laws, the position of civil adlatus has been terminated. The rule of Earth government was given to its current leader, who was also a head of all army in the area. That fuction was usually given to high ranking officials. First senate referendum has taken place from 18th to 28th of May 1910, in which majority of Bosnian citizens and politicians considered Senat rule as a new era in political maintenance of the country. Even after the 1908 Annex and Constitution of 1910, Bosnia and Herzegovina still stayed the hotspot of internal conflicts and international tensions. Assassination of Austrio-Hungarian leader Franjo Ferdinand in June of 1914, was a true concequence of imperial politics to rule over the Balkans. Ivan Balta Prisutni na skupu Skup je izazvao značajan medijski publicitet 48 49 Prof. Pravni fakultet Univerziteta u Tuzli LJUDSKA PRAVA U ZEMALJSKOM USTAVU BOSNE I HERCEGOVINE IZ GODINE Abstract The paper entitled Human rights under Zemaljski Ustav the Constitution of Bosnia and Herzegovina in 1910 refers to the human rights framework included in the first Constitution of Bosnia and Herzegovina, as well as its analysis. The analysis may serve as the insight into the state of human rights that existed at the moment of enacting the Constitution Zemaljski Ustav in 1910 in Bosnia and Herzegovina, and it may also offer the answers associated with the role and contribution of the Constitution in the process of establishing legal and political institutions of Bosnia and Herzegovina in the following period. Key words: Human rights, ustav, Bosna and Herzegovina UVOD Stara je misao utkana u same osnovne opštesvjetske demokratske ustavnosti da ništa bolje i potpunije ne govori o kvalitetu i karakteru jednog društvenog poretka nego položaj čovjeka u njemu. Zato je opšteljudska borba za progres išla prije svega kroz borbu za takve društvene odnose u kojima će biti dovoljno da čovjek postoji pa da mu već po tom osnovu pripadaju sve ljudske slobode koje mu je vijekovima uzurpirala svaka forma otuđenja. Imajući to u vidu, može se reći da isto tako kao što je tačno da je svojima srž svakog ustava, tako je i tačno da najpotpuniju opštu sliku značaja i vrijednosti ustava daje njegov odnos prema ličnim slobodama i pravima. Još više, s obzirom na način kojim smo odredili sam pojam ustava, može se reći da garantovanja jedne sfere ličnih prava i sloboda ustava u pravom smislu te riječi nema. Uostalom, i istorijska borba za ustavnost je uvijek i prije svega značila i borbu za obezbjeđenje izvjesne sfere prava i sloboda čovjeka od arbiternih zahvala apsolutne vlasti. Ljudskim pravima utvrđuje se pravni položaj pojedinca prema organima vlasti. Ljudska prava i slobode su granica koju državna vlast ne smije da prekorači, ako je organizovana na demokratskim načelima. Demokratija se ne svodi na ljudska prava, ali demokratije nema bez ljudskih prava. Obim i poštovanje ljudskih prava najbolji su pokazatelj karaktera odnosa između državne vlasti i građanina. Ljudska prava realna su prepreka samovolji moćnika, ona su s toga, kao i ustav, brana od apsolutne i neodgovorne vlasti, pa se zbog toga, kao i organizacija države, propisuju ustavom. Tradicionalna koncepcija ljudskih prava vidi u njima sredstvo otpora države. Ona polazi od ideje o stalnom trenju i sukobu zahtjeva pojedinca i društva na jednoj i države na drugoj strani. Država i vlast su nužno zlo zbog čega ih treba što više ograničavati. Prema klasičnoj doktrini liberalizma, ljudska prava povlače za 49 50 sobom dvije posljedice. Ona s jedne strane predstavljaju zonu privatne djelatnosti, rezervisanu za pojedinca, a s druge, u domenu državne djelatnosti ona su sredstvo otpora državnoj vlasti radi sprečavanja zloupotrebe i prekoračenja vlasti. Ustavi su polazili od dva različita shvatanja ljudskih prava. Prema prvom shvatanju, ljudska prava se određuju kao podarena, oktrojisana kao dar vlasti kojoj je ostavljeno na volju hoće li ih poštovati ili neće, hoće li ih vremenom sužavati ili čak ukinuti. Prema drugome shvatanju, ljudska prava su prirodna i neutuđiva od čovjeka i jedan su od najvažnijih činilaca ograničavanja vlasti. Iz ovakvog shvatanja potekla je ideja narodne suverenosti. Prema toj ideji, subjekat suverenosti i izvor vlasti je narod, pa stoga suverenost ne može pripadati ni dijelu naroda, još manje pojedincu. Ljudska prava su prirodna i urođena čovjekova svojstva, ona su djelo prirode i biološke konstrukcije čovjeka. Tomas Džeferson Thomas Jefferson je govorio: Ništa nije nepromjenjivo, izuzev čovjeku svojstvenih i od njega neotuđivih prava. U važečim ustavima, u svijetu preovlađuje ova druga koncepcija o ljudskim pravima, što se, takođe, odnosi i na Ustavni zakon BiH iz godine SVOJSTVO I KLASIFIKACIJA LJUDSKIH PRAVA Prvo svojstvo ljudskih prava znači da se putem njih uspostavlja privatni domen u koji ne može ući država. Ovdje je riječ, prije svega, o ličnim pravima zaštita od hapšenja i pritvora, neprovedivost stana, sloboda kretanja, sloboda pisma i drugih sredstava opštenja , ali i političkih sloboda misli, sloboda vjeroispovijesti, umjetnička sloboda i ekonomskim pravo svojine i sl. Drugo svojstvo ljudskih prava znači da i u domenu državne djelatnosti, ljudska prava znače da te djelatnosti nisu neograničene i da građani imaju instrumenete da se odupru pretjeranoj i nasilničkoj djelatnosti države. Ovdje spada najveći broj političkih sloboda, usvojenih u devetnaestom stoljeću, kao što su: sloboda mišljenja, sloboda štampe, to su prava suprotstavljanja ili slobode suprotstavljanja liberte opposition. Međutim, smisao ljudskih prava nije samo u ograničavanju države i u protivljenju državne vlasti. Država krajem devetnaestog i dvadesetog vijeku nije samo pravna i politička ustanova, nega je i socijalnakulturna zajednica koja interveniše u privredni život s određenim socijalnim ciljevima, prije svega radi postizanja socijalne pravde. Država interveniše u privredni život i stara se o fizičko-kulturnom razvoju svojih građana tako što za njih konstituiše odgovarajuća prava, a sebi nameće određene obaveze. I ta prava ulaze u fond ljudskih građanskih prava. Saglasno tom klasifikacion kriteriju smatramo da bi bilo opravdano sve individualne slobode i prava grupisati na sljedeći način: lična prava, politička prava i socijalno-ekonomska prava. Pod ličnim pravom, u užem smislu riječi, treba obuhvatiti one slobode i prava koji štite i izražavaju tjelesni i duhovni integritet ljudske ličnosti. Ovaj kriterij je, čini se, dovoljno precizan da ovu grupu prava odvoji od ostalih, mada, u jednom najširem smislu, sva prava su lična prava. Pod političkim pravima u smislu ove klasifikacije podrazumijevamo one slobode i prava čiji je neposredniji smisao da omoguće direktnu ili drugu participaciju u političkom životu 51 društva, odnosno u upravljanju društvenim poslovima. Ovdje je granica naročito u odnosu na lična prava ponekad teško odrediva, a zasniva se u velikom stepenu i na tradiciji. Treću grupu socijalno-ekonomskih prava postavili smo tako da obuhvati najveći dio ostalih sloboda i prava, koji se, uglavnom, ostvaruju u sferi društvenoekonomskih odnosa. Ovo je po datumu nastajanja u historiji relativno najnovija grupa prava. Kako je već rečeno, grupa ličnih prava u užem smislu te riječi štiti tjelesni i društveni integritet ljudske ličnosti. Historijski, to je jedna od najstarijih grupa sloboda i prava, za čije priznavanje i ostvarivanje progresivne snage vode viševjekovnu borbu. U tom smislu, naša ustavnost se na to direktno nadovezuje, integrišući sve pozitivne tekovine opšteljudskog razvitka sa našim socijalističkim samoupravljanjem. Po značaju za pojedinačnog čovjeka, ali i za društvo u cjelini, ova grupa sloboda i prava se pojavljuje kao pretpostavka za postojanje i realizaciju svih drugih, pa se u tom smislu može smatrati i najvažnijim. To je, istovremeno, i najbrojnija grupa prava pa ih je moguće dalje unutrašnje grupisati. Tako je moguće odvojiti ona prava koja izražavaju i štite tjelesni integritet od onih koja se odnose pretežno na duhovnu sferu. Posebnu podgrupu bi činila ona prava koja proističu iz principa ravnopravnosti i jednakosti i, najzad, posljednju podgrupu činila bi ostala lična prava. Veliki broj ličnih sloboda i prava se i u Ustavu SFRJ, a to je slučaj i u velikom broju drugih ustava na svijetu, ne formuliše direktno kao pravo pojedinca ili grupe, već kao zabrana za druge, prije svega za državne organe. Ovakav način formulisanja, poznat u pravnoj nauci kao uspostavljanje prava negativnog statusa, ne treba da zavede, jer je, u suštini, riječ uvijek o ostvarivanju sloboda i prava pojedinca, odnosno, u krajnjoj liniji, i o ostvarivanju načela da je dozvoljeno sve što nije izričito zabranjeno. Najzad, da pomenemo još i opravdano upozorenje velikog broja uglednih autora da se upravo u sferi ljudskih sloboda i prava u užem smislu te riječi nalazi i najveći broj nepisanih pravila. Riječ je o poznatoj, a često u pravnim, pa i političkim naukama zapostavljenoj stvari da u ljudskom životu ima vrijednosti koje niti je moguće niti potrebno pravno izražavati ili obezbjeđivati, ali bez kojih bi ljudski život gubio smisao. Radi se o tzv. Sve se to može smatrati pretpostavljenim osnovama za iole humanističko tretiranje pisanih prava i sloboda, koje čak i ako postoje, bez onih prvih postaju besmisao. LJUDSKA PRAVA U USTAVNOM ZAKONU Ustav Bosne i Hercegovine iz godine pruža zaštitu svojim državljanima sljedećih prava: pravo na jednakost, koje podrazumijeva da svim građanima ljudska prava trebaju podjednako biti dostupna. Pravo građana na jednakost izraženo je u Ustavnom zakonu BiH zbirnom antidiskriminatorskom formulom, citat Svi su zemaljski pripadnici pred zakonom jednaki član 2 , što znači da svako ima pravo na jednaku zakonsku zaštitu, tj. Jednakost pred zakonom podrazumijeva i jednakost pred vlastima, pozvanim da primjenjuju zakon: upravna i sudska vlast moraju postupati na isti način prema svakom državljaninu. Blagodareći toj vezi, pojedincu su, uz odgovarajuće obaveze, formalno-pravno dostupna sva građanska, politička i druga prava, koja jamči svojim državljanima odnosna država. Značaj institucije državljanstva je u tome što države u tome po pravilu samo svojim državljanima u potpunosti obezbjeđuju uživanje ljudskih prava, posebno onih političkih, na svojoj teritoriji. Ustavni zakon iz godine reguliše pravo na državljanstvo na sljedeći način: Zakonitim rođenjem roditelja zemaljskih pripadnika ili nezakonitim rođenjem od matere zemaljske pripadnice stav 1, član 3 , 2. Udajom za muža zemaljskog pripadnika stav 3, član 3 , 3. Stalnim namještanjem austrijskog ili ugarskog državljanina u javnoj službi Bosne i Hercegovine stav 4, član 3 , 4. Naročitom dodjelom po nadležnom mjestu. Svojstvo bosanskohercegovačkog pripadnika, koje je stekao muž, proteže se, također, i na njegovu ženu, kao i na njegovu maloljetnu zakonitu djecu. Bitan element ljudske slobode je i sloboda kretanja i nastanjivanja na čitavoj teritoriji zemlji čl. Ovo pravo isključuje svaku instituciju unutrašnjih pasoša ili dozvola za kretanje i nastanjivanje, odnosno vezivanje ljudi za određenu teritoriju ili protjerivanje s nje. Pravo na ličnu slobodu je zaštićeno zakonom i znači ustvari pravo na ličnu sigurnost što u izvjesnoj mjeri odgovara anglo-saksonskom pravu habeas corpus , ta sloboda dalje znači da niko ne može biti lišen slobode niti pritvoren osim u slučajevima koje je zakon ustanovio i samo na način kako to zakon propisuje čl. Od izuzetnog praktičnog i teorijskog značaja je ovaj član za konstitucionalizaciju starog demokratskog principa, koji su još sadržali dokumenti koje smatramo klicama savremene ustavnosti, o zakonitosti u kažnjavanju saglasno načelu nullum crimen, nulla poena, sine lege. To načelo se u ustavnom poretku proteže na sve kažnjive radnje i zato je formulisano tako da niko, ni u kom obliku, ne može biti kažnjen za djelo koje kad je učinjeno nije inkriminisano proglašeno kažnjivim i određena kazna bilo zakonom, bilo drugim propisom na njemu zasnovanom. Pošto je sudska vlast vezana za zakon, za njeno uspješno obavljanje je od posebnog značaja bilo obezbjeđivanje nezavisnog sudije, a to znači obezbijediti njihovu vezanost isključivo zakonom. Ona je to zbog toga što su sudije samo usta zakona koji izgovaraju riječi zakona ili rečeno na latinskom judeks est leks lokvens Sudija je zakon koji govori. Smisao nezavisnosti je u obezbjeđivanju nepristrasnosti sudije u obavljanju njegove funkcije, tj. U skladu stim, Ustavni zakon BiH u članu 8 utvrđuje da su sudije u vršenju svog sudskog zvanja samostalni i nezavisni. U vezi sa slobodom vjeroispovijesti je položaj vjerskih zajednica. Bitni elementi tog položaja su ravnopravnost između vjerskih zajednica muslimanske, 53 srpsko-pravoslavne, rimsko i grčko-katolitičke, evagelističke i jevrejske. Ta ravnopravnost se ispoljava na taj način što se jamči da će se među muslimanima primjenjivati šerijatsko pravo na porodične i ženidbene poslove te na nasljedstvo u mulku član 10. Posebno značajno pravo je što je Ustavni zakon BiH svim zemaljskim pripadnicima garantovao zaštitu nacionalnog identiteta i jezika član 11. Sloboda misli jedna je od kapitalnih ljudskih sloboda. Ustvari, sloboda misli je sloboda izražavanja misli, jer čovjek ima prirodno pravo da misli i kad mu to pravo nije ustavom zagarantovano. Posljedica slobode misli je da građani mogu javno izraziti svoj pogled na svijet, svoje stavove i mišljenja o ljudima, stanjima i pojavama. I da se ustavom ne proglašava, sloboda misli je u prirodi čovjeka, kao Homo sapiens-a, svojstvena njemu kao psihofizičkom biću, ona isključuje mogućnost svih oblika pritisaka na svijest građana radi formiranja njihovog mišljenja. Niz ustavnih sloboda ima za pretpostavku ovu slobodu, a među njima su najneposrednije sloboda govora, sloboda štampe i sloboda vjeroispovijesti, koje su oblici javnog izražavanja slobode misli i opredjeljenja. Sloboda govora je sinonim za svako javno istupanje i oblike izražavanja slobode misli. U Ustavnom zakonu BiH, član 12, ove slobode se određuju tako da svako ima pravo da slobodno iskazuje svoju misao govorom, pismom, štampom ili slikama, bez povrede zakonskih propisa protiv zla upotrebljavanja toga prava. Sloboda štampe podrazumijeva da su preventivne mjere državne vlasti protiv štampe nedopuštene, a da su dopuštene samo represivne mjere sudske vlasti. To znači da je slobodno objavljivati sve, pa da prema tome izlaženje, prodaja i rasturanje spisa ili novina ne zavisi od prethodnog odobrenja upravne vlasti, ali za ono što se objavi postoji odgovornost pred sudom, u skladu sa zakonom. U skladu sa tim, Ustavni Zakon BiH utvrđuje da preventivna cenzura štampe jest i ostaje ukinuta a da se administrativna zabrana neće primjenjivati na štampanje spisa koji izlaze u zemlji čl. Sloboda nauke je regulisana članom 13. Ova intelektualna sloboda koju treba razlikovati od lične slobode čovjeka u tijesnoj je vezi sa slobodom misli i javnog izražavanja mišljenja i oblik je njenog ostvarivanja. Nepovredivost stana prvenstveno znači da niko uključivo i vlast, ne može preko volje držaoca stana ući u njegov stan ili u druge poslovne prostorije niti u njemu vršiti pretres u skladu s tim, Ustavni zakon BiH to pravo reguliše članom 14 na taj način da je stan nepovredan. Nepovredivost tajnog pisma znači da niko, uključujući i vlast, ne smije otvarati privatna pisma niti se upoznavati sa sadržajem drugih sredstava opštenja, osim lica kojima su oni upućeni adresati. Na taj način tajna pisma, pošte i brzojavi zaštićeni su zakonom član 15. Pravo vlasništva jamči se kao pravo na uživanje svojine i drugih imovinskih prava i ono je neprovredivo. Ekspropsijacija može se provesti samo iz obzira na javno dobro ili iz drugih u zakonu naznačenih razloga te uz primjerenu naknadu prema zakonima koji za to postoje član 16. Sloboda okupljanja ljudi, koja obuhvata svaki oblik mirnog okupljanja ljudi, regulisana je Ustavnim zakonom BiH na način da zemaljski pripadnici imaju pravo skupljati se član 18. Biračko pravo je pravo građanina da bira i da bude biran u državne organe. Pravo građanina da bira svoje predstavnike izražava njegovu biračku sposobnost aktivno biračko pravo , a pravo građanina da bude biran u predstavničke organe izražava njegovu poslaničku sposobnost pasivno biračko pravo , je regulisano 22. Članovi Sabora nisu smjeli primati nikakva uputstva i samo su smjeli lično glasati član 25 , što znači da su imali slobodan mandat u Saboru. Biračko pravo je pravo građanina da bira i da bude biran u državne organe. Pravo građanina da bira svoje predstavnike izražava njegovu biračku sposobnost aktivno biračko pravo , a pravo građanina da bude biran u predstavničke organe izražava njegovu poslaničku sposobnost pasivno biračko pravo. Tri ustavna uslova za uživanje biračkog prava su: 1 domaće državljanstvo, 2 punoljetstvo, 3 poslovna sposobnost. Posredstvom biračkog prava građani uzimaju učešće u zakonodavstvu, tj. Po Ustavnom zakonu BiH iz godine, aktivno biračko pravo bilo je opšte pri tome žene nisu imale pravo glasa, ukoliko nisu spadale među veleposjednike koji su plaćali najmanje 140 kruna zemljarine godišnje i nije postojao poreski i obrazovni cenzus, koji bi siromašne slojeve lišavao izbornog prava kao u ugarskoj polovini Monarhije... Dževad Juzbašić, Politika i privreda u BiH pod austrougarskom upravom, ANU BiH, Sarajevo 2002. No, bez obzira što ustav nije donesen u jednoj demokratskoj proceduri narodni ustav , on je, ipak, stupanjem na snagu, započeo svoju primjenu u praksi. Od svih elemenata koji ulaze u sastav ustava, poseban značaj imaju ljudska prava i temeljne slobode sadržane u njemu. Na taj način se održava formalna veza između države i građana. Juzbašić, Politika i privreda u Bosni i Hercegovini pod austrougarskom upravom; ANU BiH, Sarajevo Godišnjak Pravnog fakulteta u Sarajevu, LIII, Sarajevo, H. Muharem Klapić Skup je izazvao pažnju kod studenata Radno predsjedništvo: Dž. Islamović 56 57 Prof. Ekonomski fakultet Univerziteta u Tuzli PRIVREDNE I DEMOGRAFSKE PRILIKE U BOSNI I HERCEGOVINI U VRIJEME DONOŠENJA USTAVA IZ GODINE UVODNE NAZNAKE Poznato je da je Bosna i Hercegovina u vrijeme Otomanskog carstva u privrednom pogledu bila agrarna zemlja. Upravo sa periodom uprave Austro-Ugarske monarhije krajem XIX i početkom XX stoljeća započet je proces industrijalizacije, koji će rezultirati krupnim zaokretom u ekonomskom razvoju i potpunoj promjeni privredne strukture i nivoa razvijenosti. Činjenica je da upravo iz ovog perioda datira i Ustav Bosne i Hercegovine iz godine. Vrlo je značajna, barem u osnovnom, osvrnuti se na relevantne determinirajuće faktore procesa industrijalizacije, te razvojne pravce i efekte privredne aktivnosti. Istovremeno, u ovom radu posebno se osvjetljava pojava i razvoj prvih industrijskih kapaciteta u tuzlanskom kraju. NEKI KLJUČNI DETERMINIRAJUĆI FAKTORI INDUSTRIJALIZACIJE U BOSNI I HERCEGOVINI U periodu austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini od do g. Vrlo je specifičan proces industrijalizacije u Bosni i Hercegovini, a determinisali su ga naročito sljedeći faktori: 1. Raznovrsnost prirodnog bogatstva Bosne i Hercegovine ugalj, rude metala, nemetalnih minerala, drvne mase i dr. Austro-Ugarska je neposredno poslije okupacije organizovala sistematska geološka i rudarska istraživanja, donijela rudarski zakon i otpočela eksploataciju najprije uglja, zatim željezne rude i soli Industrijalizaciju je vršio strani kapital. Strani ulagači su u uslovima kolonijalnog statusa Bosne i Hercegovine i oskudice domaće akumulacije našli svoje posebne interese za investiranje u širok dijapazon privrednih djelatnosti. Bitan preduslov prve industrijalizacije u BiH bila je izgradnja osnovne saobraćajne infrastrukture. U vrijeme austro-ugarske vladavine izgrađeno je u BiH oko km željezničkih pruga, a također izgrađena i osnovna mreža drumskih saobraćajnica. Priliv visokostručnog i iskusnog kadra iz Monarhije, u nedostatku domaće stručne radne snage, vrlo značajno je doprinio podizanju industrijskih kapaciteta i primjeni novih tehnologija. Izuzetno važan faktor razvoja je tržište plasmana proizvoda, i to kako bosanskohercegovačko, tako i tržište cijele Monarhije. BROJ INDUSTRIJSKIH PREDUZEĆA I ZAPOSLENOST Za razvoj industrije u Bosni i Hercegovini u ovom periodu karakterističan je razvoj diferencirane privredne strukture. Tako se u ekstraktivnoj industriji razvija eksploatacija uglja, željezne rude, bakra, mangana, hroma, žive, eksploatacija slane vode i njena finalizacija u varenu so. U rudarstvu je djelovalo 28 preduzeća, sa učešćem od 23% u ukupnoj industriji. Rudarstvo je zapošljavalo oko g. Tabela 1: Broj industrijskih preduzeća u Bosni i Hercegovini u vrijeme donošenja prvog Ustava BiH oko g. Ukupno osnovanih Broj preduzeća Učešće u % Osnovano do g. Broj zaposlenih oko g. Učešće u % I. Ekstraktivna industrija rudarstvo 1. Rudnici uglja 19 15, ,2 2. Rudnici željezne rude 2 1, ,8 3. Ostali rudnici metala 5 4, ,5 4. Eksploatacija slane vode 2 1, ,6 Svega I 28 23, ,1 II. Crna metalurgija 2 1, ,1 2. Drvna industrija 20 16, ,2 3. Hemijska industrija 10 8, ,8 4. Prehrambena industrija ,5 5. Tekstilna industrija 7 5, ,4 6. Industrija duhana 4 3, ,6 7. Industrija papira 4 1, ,2 8. Grafička štamparije 16 13, ,8 9. Građevinska industrija ciglane ,1 10. Industrija kože 1 0, ,1 11. Električne centrale Gradska plinara 1 0, ,1 Svega II 95 76, ,9 UKUPNO I+II Izvor: Hrelja, K. Najbrojnija su preduzeća drvne industrije 20 sa učešćem od 16,5% , grafičke 16 preduzeća ili 13,2% , te preduzeća prehrambene industrije 11 preduzeća , hemijske industrije 10 preduzeća. U prerađivačkoj industriji 1910. Drvna industrija zapošljavala je čak radnika ili 63,2% ukupne zaposlenosti. Od ostalih grana prerađivačke industrije po broju zaposlenih ističu se tekstilna industrija 2. KAPITAL I NJEGOVA GRANSKA STRUKTURA U pedeset ključnih industrijskih preduzeća Bosne i Hercegovine u periodu austrougarske uprave investirano je 104,7 mil. Orijentacionu sliku o procijenjenoj vrijednosti, ali samo jednog dijela industrije, iskazuju podaci u narednom pregledu. Tabela 2: Vrijednost osnovnih sredstava u industriji Bosne i Hercegovin, stanje g. Ukupan broj preduzeća Broj preduzeća za koja je izvršena procjena U krunama Vrijednost osnovnih sredstava, u hilj. Učešće u % U zlatnim dinarima Učešće u % RUDARSTVO Ugljenokopi , ,8 Rudnici želj. Promatra li se strani kapital, uložen u industriju Bosne i Hercegovine sa stanovišta porijekla, može se šema njegovog angažovanja po pojedinim granama industrije predstaviti kako slijedi: u rudarstvu: austrijski i mađarski, u drvnoj industriji: austrijski, mađarski, italijanski i domaći, u crnoj metalurgiji: austrijski i njemački, u hemijskoj industriji: austrijski, njemački, belgijski i švajcarski, u prehrambenoj industriji: austrijski. Ostala preduzeća u vlasništvu individualnih kapitalista ili gradova, kao električne centrale, bila su manja i po kapitalu i po vrijednosti proizvodnje. Tabela 3: Broj dioničkih društava i visina dioničke glavnice u industriji Bosne i Hercegovine do g. Godina Broj dioničkih društava Ukupan dionički kapital u hilj. Ukupnom dioničkom kapitalu u posmatranom periodu uvećana je vrijednost 5,6 puta. OSTVARENA PROIZVODNJA KLJUČNIH PROIZVODA Investicionim zahvatima u industriji Bosne i Hercegovine krajem XIX i početkom XX vijeka postignuti su vrlo zapaženi proizvodni rezultati. Tako je u periodu od otvaranja Rudnika uglja Kreka 1885. Ugalj Sirovo željezo Željezna ruda Varena so DEMOGRAFSKI RAST Razvoj industrije, kao i ukupni privredni rast u periodu između prvog i posljednjeg austrougarskog popisa u Bosni i Hercegovini rezultirali su dinamičnim rastom ukupnog stanovništva. U periodu austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini izvršena su četiri popisa stanovništva: 1879. Prema prezentiranim podacima iz posljednjeg popisa, u BiH je evidentirana naseljenost od stanovnika. Ukupan broj stanovnika po popisima i dinamika naseljenosti prezentiraju se u narednim tabelama. Tabela 4: Broj stanovnika i gustina naseljenosti Bosne i Hercegovine u periodu između i g. Period Porast između popisa Prosječni godišnji porast Indeks Dinamika rasta Stopa rasta ,6 2, ,4 1, ,0 1, ,9 1,6 Izvor: Jahić, E. Kontinuirani rast ukupnog stanovništva različitog, dugoročno opadajućeg, intenziteta. Naseljenost Bosne i Hercegovine između i godine tj. Najveći prosječni godišnji apsolutni porast stanovništva po stopi od 2,5% u prvom međupopisnom periodu, tj. Povećanjem ukupnog broja stanovnika mijenja se i gustina naseljenosti: povećana je od 23 st. U pogledu ekonomske strukture stanovništva austrougarski popisi potvrđuju naslijeđen izrazito agrarni karakter ove zemlje, u kojoj je oko 89% stanovništva živjelo od poljoprivrede kao glavnog zanimanja OSVRT NA RAZVOJ PRIVREDE I DEMOGRAFSKI RAST U OPĆINI TUZLA Period uprave Austro-Ugarske u Bosni i Hercegovini za Tuzlu i krajeve oko nje karakterističan je kao period razvoja u okrilju razvijenijeg privrednog sistema, a na osnovama industrijalizacije kao dominantnog procesa. Privredni razvoj Tuzle i njene okoline postaje tako integralnim dijelom nove kolonijalne politike koju su, prevashodno, determinisali ekonomski motivi okupacije. Uloga Tuzle u ekonomskom i političkom životu Bosne i Hercegovine i Monarhije u tom periodu biće sve značajnija. Taj značaj, u privrednom pogledu, zasnivao se na obilju prirodnog bogatstva, i privredi razvijenoj na toj osnovi, a u političkom i strateškom na činjenici što je Tuzla bila najistureniji okružni grad na granici Austro-Ugarske prema Srbiji Izgradnja fabrika soli i otvaranje rudnika uglja Prvi podsticaji dinamičnijem razvoju u oblastima oko Tuzle nastupaju sa izgradnjom pruga Bosanski Brod Sarajevo, i Doboj Tuzla, 1885. Uspostavom željezničkog saobraćaja Tuzla postaje trgovačkim, a do kraja XIX vijeka i industrijskim centrom šireg gravitacionog područja. Njen kapacitet 6 kazana ukupne grijne površine 696 m 2 iznosio je t soli godišnje. Njen kapacitet 4 kazana grijne površine 334 m 2 iznosio je t soli godišnje. Osnovnu sirovinu slana voda ova fabrika dobijala je od Solane u Kreki, i kao takva, predstavljala je prvi kapacitet industrijske prerade sone supstance na ovom području. Tabela 6: Proizvodnja uglja u Rudniku Kreka u Tuzli od do godine Godina Proizvodnja t Godina Proizvodnja t Godina Proizvodnja t Izvor: Dokumentacija Rudnika lignita Kreka u Tuzli Kako je za rad solana neophodan energent za ugalj se znalo i prije 1878. Te godine, u pripremnim radovima, sa 35 rudara, dobiveno je oko t uglja. Svi stručni radnici bili su sa strane: Čehoslovaci, Austrijanci, Mađari i dr. U razdoblju od do godine iskopano je oko 5,5 miliona tona. Kontinuitet proizvodnje održavan je i u godinama Prvog svjetskog rata, kada je iskopano oko milion tona uglja. Obim izlužene soli bilježi nagli porast nakon povećanja proizvodnih kapaciteta Fabrike sode Lukavac na t sirovog bikarbonata , kao i dogradnje tri nova kazana u Solani Kreka od do 1911. Izgradnja drugih privrednih kapaciteta Otvaranje Rudnika Kreka nametnulo je, u samom početku njegovog rada, potrebu izgradnje kapaciteta za proizvodnju građevinskog materijala. Tako je godine u Kreki, o državnom trošku, podignuta Ciglana, u kojoj se, u početku ručno, a od g. Pred Prvi svjetski rat u ovom privrednom objektu bila su zaposlena 164 radnika 155 domaćih i 9 stranaca , a proizvodilo se oko 3 do 3,5 miliona komada cigle. Druga pilana, također pri Rudniku, podignuta je godine, a godinu dana kasnije 1923. Sredinom osamdesetih godina sredstvima stranih ulagača u Tuzli se podižu Pivara kao pogon sarajevske i Tvornica špirita. Hadžibegović, Razvoj radničkog pokreta u Tuzli za vrijeme austrougarske vladavine , u knj. Tuzla u radničkom pokretu i revoluciji, knjiga I, Univerzal Grafičar, Tuzla, 1978. Kao poseban pogon djelovalo je Istraživanje uglja u Jasenici 50 zaposlenih. Višegodišnjim istražnim radovima na području Ugljevika ugalj je otkriven na više lokacija i godine otvoren je rudnik koji je počeo sa radom kao pogon Rudnika Kreka. Osvajanje proizvodnje električne energije u tuzlanskom bazenu jedan je od krupnih tehničkih proizvodnih poduhvata u tom periodu. Zbog naraslih potreba u pogonskoj energiji, kao i za osvjetljenje, uprava Rudnika Kreka 1905. Glavni potrošači električne energije bili su Rudnik, solane u Simin Hanu i Kreki. Nakon izgradnje centrale, koja je zapošljavala oko 30 radnika, pristupa se i elektrifikaciji Tuzle Zanatska privreda i trgovina I zanatska privreda u Tuzli u vrijeme austrougarske uprave ispoljavala je naglašen razvojni trend, sa povremenim oscilacijama izazvanim promjenama u globalnoj privrednoj strukturi, posljedicama rata i ekonomske krize, ali i drugim faktorima mjere carinske zaštite, agrarna reforma. Omerdića, a na osnovu registra bivšeg Zanatskog udruženja osnovanog g. Najbrojnija zanimanja bili su pekari 13 , brijači 12 , obućari 10 , mesari 7 , kovači 6 , mehaničari 4. Njen razvoj je pod uticajem niza faktora, posebno saobraćaja, industrije i dr. Izgradnjom željezničke pruge Doboj Tuzla 1886. Posljedica toga bile su promjene u strukturi zanatskih zanimanja. Jedan broj starih, tradicionalnih, zanata sabljari, bičagdžije, tufegdžije, kujundžije, terzije, ćurčije i dr. Domaća privreda, izgradnjom prvih industrijskih kapaciteta krajem XIX vijeka, a i kasnije, doživljava svoju transformaciju iz naturalne u robno-novčanu. Rasla je uloga industrijskih proizvoda u razmjeni izmedu grada i sela, usljed čega se suža- 17 Ibid. Omerdić, Neke karakteristike zanatske privrede i trgovina, str Ibid. Treće, podsticajni impuls u razvoju zanatstva krajem 19. Ovi doseljenici, kojih je g. Izvozni artikli iz krajeva oko Tuzle, u to vrijeme, bili su proizvodi industrije so, špirit, soda , stočarski proizvodi koža, živina , voće i drvo Zaposlenost Prve podatke o broju radnika u Tuzli, prema I. Hadžibegoviću, nalazimo u popisu stanovništva iz godine. Za tu godinu iskazan je podatak o 679 pomoćnih radnika, nadničara i sluga. Najviše zaposlenih bilo je u Rudniku uglja Kreka 451 , zatim Solani u Simin Hanu 351 , novoj Solani Kreka 88 , Fabrici špirita 80 , Ciglani 80 , Istraživanju uglja u Jasenici 50 , Kolcmanovoj ciglani 16 i Parnoj pilani 10 radnika. Pred Prvi svjetski rat, u Tuzli i bližoj okolini bilo je zaposleno do radnika, od čega 85% domaćih i 15% doseljenika iz Austro-Ugarske i drugih zemalja. Nakon aneksije, do kraja Prvog svjetskog rata, broj radnika u Rudniku i solanama zajedno povećao se za 60%. Broj stranih radnika u Tuzli značajno je varirao. Stranci su u Rudniku činili većinu 53%. Od tada, njihov udio u ukupnom broju je u opadanju. U godini strane radnike činili su uglavnom ratni zarobljenici Stanovništvo i razvoj naselja Demografski razvoj i rast naselja u tuzlanskom kraju u doba Austro-Ugarske odvijao se u uslovima industrijalizacije i privredne ekspanzije. Takav privredni ambijent itekako je imao odraza na rast ukupnog stanovništva i njegove strukturne karakteristike. Hadžibegović je, oslanjajući se na podatke iz popisa Austro-Ugarske, ustanovio da se stanovništvo gradskih naselja u Bosni i Hercegovini u razdoblju od do godine povećalo za 64,0%. Pri tome, broj stanovnika se u okružnim gradovima Sarajevo, Banja Luka, Bihać, Mostar, Travnik i Tuzla , u cjelini uzev, povećao za 91,0%. Do posljednjeg popisa 1910. Tabela 9: Broj stanovnika u Tuzli u vrijeme Austro-Ugarske Godina Ukupan broj U t o m e: popisa stanovnika Domaće stanovništvo Udio u % Stranci Udio u % , , , , , ,9 Izvor: I. Hadžibegović, Razvoj radničkog pokreta u Tuzli za vrijeme austro-ugarske vladavine u knj. Tuzla u radničkom pokretu i revoluciji, knjiga I, Univerzal-Grafičar, Tuzla, str. Tako veliki porast stanovništva uslijedio je naročito nakon otvaranja željezničke pruge, izgradnje dvije solane i Rudnika uglja, objekata. Pored povećanog prirodnog prirasta u ostvarenom ukupnom porastu stanovništva, u značajnoj mjeri 26,9% u 1910. Efekti započetog procesa industrijskog razvoja ispoljili su se i kroz strukturne karakteristike stanovništva. Karakteristične promjene dogodile su se u ekonomskoj i socijalnoj strukturi. Tako je u procesu deagrarizacije učešće poljoprivrednog stanovništva smanjeno od 32,7% u na 22,5% u godini. Sitni slobodni seljaci i poljoprivredni radnici sa gradske periferije, kako ističe I. Hadžibegović, nestali su iz skupine agrarnog i pretvarali se u industrijske ili rudarske najamne radnike. U vanprivrednim djelatnostima bila su angažovana 852 lica ili 26,5%. Nakon osnivanja Behrambegove medrese 1668. Tuzla je, tako dobila i drugu srednjoškolsku ustanovu. U vrijeme uprave Austro-Ugarske monarhije započet je proces industrijalizacije u Bosni i Hercegovini, koji je rezultirao krupnim zaokretom u ekonomskom i demografskom razvoju. U ovom periodu osnovano je 121 preduzeće, i to 94 do donošenja prvog Ustava te 27 nakon donošenja ovog akta. Proces industrijalizacije i ukupnog privrednog razvoja determinirali su naročito sljedeći faktori: raznovrsnost i obilje prirodnog bogatstva, investiranje stranog kapitala, razvoj infrastrukture i vrlo široko tržište u okvirima BiH i cijele Monarhije. Privredni rast determinirao je i rast stanovništva i promjene njegove strukture. U periodu između prvog i posljednjeg autro-ugarskog popisa ukupan broj stanovnika povećan je za oko stanovnika ili za 63,9%. Bosna i Hercegovina se, od dominantno agrarne zemlje, počela transformisati u industrijsko-agrarnu zemlju. Tuzla u radničkom pokretu i revoluciji, knjiga I Univerzal Grafičar, Tuzla, Hrelja, K. Tuzla u radničkom pokretu i revoluciji, knjiga I, Univerzal Grafičar, Tuzla, Selimović, S. Salih Burek - propratio je u cjelosti rad skupa Prisutni na skupu Akademik Prof. Dževad Juzbašić - sa pažnjom saslušao sve referate 70 71 Prof. Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli POLITIČKO ORGANIZIRANJE NA BOSANSKO- HERCEGOVAČKIM PROSTORIMA U PROTOHISTORIJSKOM RAZDOBLJU Državno-pravni i ustavni razvoj Bosne i Hercegovine savremenog doba počiva, zapravo, na daleko starijim temeljima i dugotrajnom historijskom razvitku. U našoj naučnoj i stručnoj javnosti, te u širim publicističkim krugovima, već se ustalila sintagma hiljadugodišnji kontinuitet državnosti Bosne i Hercegovine. Mi kao historičari smo, možda, prema toj sintagmi malo sumnjičavi: jasno je da se o kontinuitetu u pravom smislu te riječi ne može govoriti, ali je isto tako jasno da je od sloma bosanske srednjovjekovne države, pa sve do obnove državnosti godine, Bosna sačuvala svoj subjektivitet, teritorijalni integritet, te mnoge elemente samosvojnosti. Fenomeni poput Ustava iz ili, pak, Vilajetskog ustavnog zakona iz godine daju nam za pravo da govorimo i o nekim elementima državnosti u tom međurazdoblju. To su, naprosto, činjenice koje se ne mogu prešutjeti niti zanemariti. Međutim, u širim naučnim krugovima i u javnosti gotovo su nepoznate činjenice i podaci o razvoju političke organizacije i prvim elementima državnosti na bosanskohercegovačkim prostorima, koji su zabilježeni stoljećima prije formiranja srednjovjekovne bosanske države. Radilo se o političkim zajednicama autohtonih etničkih skupina u protohistorijskom razdoblju, odnosno naroda koje konvencionalno jednim imenom označavamo kao Ilire. Njihov samostalan politički razvoj je prekinut rimskim osvajanjem, isto onako kao što je razvitak srednjovjekovne bosanske države prekinut osmanskom invazijom. No, ti narodi su ostavili trajan pečat u kasnijem historijskom razdoblju ovih krajeva. Stoga je i ovaj skup, posvećen stogodišnjici bosanskohercegovačkog Ustava iz godine, lijepa prigoda da se progovori i o nekim zanemarenim aspektima tradicije državnosti i političke organiziranosti na povijesnom prostoru Bosne i Hercegovine. Prije dolaska Rimljana, na prostorima današnje Bosne i Hercegovine je živio veći broj različitih naroda, koji su bili na različitom stupnju društvene i političke organizacije. Njih u historiografiji često konvencionalno nazivamo Ilirima, odnosno ilirsko-panonskim narodima, iako se tu radilo o etničkim grupama različitog porijekla i kulturne pripadnosti. Kulturni razvoj najznačajnijih od tih skupina može se pratiti na osnovu arheološke građe još od kasnog brončanog doba, preko starijeg i mlađeg željeznog doba sve do protohistorijskih vremena, odnosno razdoblja u kojem su antički pisci ostavili pisana svjedočanstva o tim narodima. Kombinacijom i komparacijom predmetnih i pisanih izvora, te metodom analogije i usporedbe sa etno-političkim zajednicama na drugim prostorima, koje 71 72 su bile na istom stupnju društveno-političkog razvoja ili su prošle kroz iste faze, moguće je, barem u najosnovnijim crtama, prezentirati političku organizaciju protohistorijskih etničkih skupina i na prostorima današnje Bosne i Hercegovine. Prije nego se upustimo u tu analizu, potrebno je u najkraćem pojasniti šta se to, s aspekta protohistorije, podrazumijeva pod pojmom politička zajednica. U najkraćem rečeno, to je organizirana skupina ljudi koja je izgradila vlastiti sistem upravljanja sa funkcionalnim institucijama. Političke zajednice su oformljene dugotrajnim razvojem iz starijih i jednostavnijih društvenih grupa, zasnovanih primarno na rodovsko-plemenskim vezama, koje su postepeno gubile primat u odnosu na političke veze. Začeci takvih političkih organizacija nastajali su ujedinjavanjem srodnih etničkih skupina u privremene plemenske saveze, kao i pokoravanjem drugih skupina. Daljim integracionim procesima, ti plemenski savezi su prerastali u političke zajednice, odnosno političke entitete ili politije. Te političke zajednice naposlijetku se identificiraju pod zajedničkim etničkim, odnosno etnopolitičkim odrednicama koje su nam ostale zabilježene kod antičkih pisaca, poput Autarijata, Dezidijata, Delmata, itd. Naravno, porijeklo tih zajednica je moglo biti sasvim heterogeno, ali se vremenom razvijala svijest o zajedništvu, koja je pripadnike dotične etnopolitičke skupine odvajala u odnosu na druge grupe, zatim vezanosti za matični teritorij, zajedničkim interesima, itd. Treba naglasiti da se pripadnost jednom etnosu ili naciji, u antičkom smislu te riječi, prvenstveno i ogledala u političkoj pripadnosti ili podaništvu, prije nego u krvnim vezama i zajedničkom porijeklu. Koliko se iz izvora može naslutiti, skoro sve te etničke, odnosno etnopolitičke zajednice na prostoru današnje Bosne i Hercegovine su predstavljale složene organizme, sastavljene od više manjih etničkih grupa, odnosno plemena i bratstava. Stupanj društveno-političkog razvoja etničkih skupina na prostoru današnje Bosne i Hercegovine, odnosno razina njihove političke organiziranosti nije, koliko se zna, nikada dostigla onaj stupanj koji bismo mogli nazvati državom, odnosno državnom organizacijom. Pod pojmom država i državnost, u antičkom smislu, podrazumijevamo onu političku zajednicu koja je primarno zasnovana na teritorijalnom, a ne gentilnom principu; zatim koja posjeduje izgrađen sistem uprave, u kojoj postoji razvijena svijest o vlastitoj trajnosti i postojanosti, te potrebi onih mehanizama koji to omogućavaju, koja posjeduje zakonodavstvo, itd. Svi ovi i drugi uvjeti nisu bili ispunjeni kada su u pitanju protohistorijski narodi na bosanskohercegovačkom prostoru. Najveći stupanj političkog razvoja je postignut kod Daorsa, uveliko helenizirane etničke zajednice, a također su istočni dijelovi današnje Hercegovine ulazili u sastav čuvene Ilirske države ili Ilirske kraljevine, koja se prostirala na jug sve do granica Epira iako se i tu pojam država u nauci uzima s izvjesnom rezervom. Prva etnička skupina koja je prerasla u političku zajednicu, štaviše jedan od najznačajnijih političkih entiteta na Balkanu sredinom I. Etnokulturni i politički razvoj Autarijata, čije se etničko jezgro nalazilo na području Glasinca i 72 73 Gornjeg Podrinja dosta je dobro proučen, prvenstveno zahvaljujući arheološkoj građi, i u tom pogledu je veoma ilustrativan. Etnička i politička geneza tog naroda se može pratiti još od kasnog brončanog doba, kada dolazi do društvenog raslojavanja i pojave rodovske vojne aristokracije. U starijem željeznom dobu, započinje nagli etnički, kulturni i politički razvoj autarijatskih zajednica, praćen usložnjavanjem društveno-političke strukture i prerastanjem rodovsko-plemenske organizacije u prve začetke teritorijalno omeđenih političkih cjelina, kojima su na čelu stajali kneževi. Do danas je otkriveno i istraženo više grobnica iz VII i VI stoljeća stare ere, sa bogatim prilozima, u kojima su bili pokopani članovi lokalnih kneževskih dinastija. Negdje krajem VI stoljeća stare ere, dolazi do ujedinjenja autarijatskih zajednica u jedinstven politički entitet, koje antički pisci spominju pod imenom Autarijati. Tada započinje i nagla ekspanzija u pravcu istoka, jugoistoka i juga, kojom su Autarijati ostvarili hegemoniju u unutrašnjosti Balkanskog poluotoka. Lokalni kneževski grobovi u tom razdoblju nestaju, a javljaju se znatno bogatiji vladarski tumuli i grobovi, datirani u V stoljeće stare ere. Oni više nisu locirani na širem području Glasinca, nego dalje prema istoku Novi Pazar, Atenica i sl. Od kraja V stoljeća, ta zajednica, međutim, slabi, da bi se krajem IV stoljeća stare ere potpuno ugasila i nestala sa historijske pozornice, što se povezuje sa keltskom invazijom. Na širem području autarijatskog političkog entiteta, do perioda rimskih osvajanja se razvilo nekoliko manjih etnopolitičkih zajednica i novih identiteta, a samo područje Glasinca je potpuno opustjelo i na njemu zamiru svi tragovi života, sve do početka rimske vladavine. Autarijatska ekspanzija u pravcu juga bila je usmjerena protiv Ardijejaca, ilirskog naroda čiji se matični teritorij nalazio na prostoru jugoistočne Bosne i sjeveroistočne Hercegovine i koji je po svojoj materijalnoj i duhovnoj kulturi bio srodan Autarijatima. Antički pisci su ostavili zapise o sukobima Autarijata i Ardijejaca oko slanih vrela, što je imajući u vidu stočarsku privredu oba naroda bio strateški resurs. Ardijejci su bili prisiljeni da se pomjere ka jadranskoj obali i neposrednom zaleđu, da bi kasnije, u III stoljeću stare ere, imali glavnu ulogu u osnivanju Ilirske države, jer se drži da je dinastija ilirskih kraljeva, od Agrona do Gencija godine s. O samoj Ilirskoj državi, odnosno Ilirskoj kraljevini, do sada je mnogo toga pisano i o njoj postoje brojne teorije, u koje ovom prilikom ne bismo ulazili. Naglašavamo tek da je teze o kontinuitetu jedinstvene ilirske države, odnosno jedinstvenog političkog entiteta od IV do kraja II stoljeća teško prihvatiti. Naime, oskudni antički pisci, kao naši glavni izvori, koristili su pojam Iliri i ilirski kao skupnu oznaku za različite narodne, odnosno etnopolitičke zajednice, poput Taulanata, Dasareta, Dardanaca, itd. Tek od kralja Agrona, tj. Njena opstojnost je bila uvjetovana sa dva osnovna faktora javnom vlašću, te porezima koji su služili za izdržavanje i fukcioniranje te vlasti. Kraljevska vlast bila je nasljedna, u okviru jedne dinastije, a posebnu ulogu u javnom i političkom životu su držali članovi kraljevske porodice i tzv. Kralj je raspolagao sa cjelokupnom državnom imovinom, zapovijedao vojskom i vršio nadzor nad potčinjenim poglavarima etničkih skupina. Kraljevi su kovali i svoj novac, a postojala je i dvorska administracija. Međutim, s druge strane, kraljevi nisu imali apsolutnu moć nad svojim podanicima, što se razumije iz odgovora kraljice Teute na pritužbe rimskih poslanika zbog ilirskog gusarenja. Naime, Teuta je obećala da će se zauzeti da njeni podanici ne nanose štete rimskim pomorcima, ali je izjavila i da ne može zabraniti gusarenje, jer je to njihova privatna stvar. Naposlijetku, tokom rata protiv kralja Gencija, kada je i uništena Ilirska kraljevina, Rimljani su neke etničke skupine, koje su ulazile u sastav te državne cjeline, pridobili obećanjem da će Rimu plaćati dvostruko manji porez nego kralju Genciju. Jedna od etničkih zajednica koja je pristala na te uvjete bili su i Daorsi, koji su živjeli na širem području današnjeg Stoca, te dijelu istočne Hercegovine. Daorsi predstavljaju protohistorijsku etničku zajednicu sa prostora današnje Bosne i Hercegovine, koja je postigla najveći stupanj političke organizacije. Njihovo etničko i političko središte je bio grad Daorson, osnovan u IV stoljeću, čije se ruševine nalaze u selu Ošanići kod Stoca. Grad se sastojao iz više cjelina, među kojima se posebno ističe akropola, opasana kiklopskim zidinama. Daorsi su bili uveliko helenizirani, a najznačajnije privredne grane kod njih su bile trgovina, zanatstvo i obalna plovidba. Kovali su čak i svoj vlastiti novac, sa grčkim natpisom Daorson i motivom broda. O društvenom uređenju i političkom sistemu ovoga grada malo se zna, ali se može pretpostaviti da je on ličio na grčke polise, odnosno helenističke gradove na širem prostoru južnog Balkana. Daorsi su se suočavali sa stalnim napadima svojih susjeda, Delmata, te su se bili prisiljeni obraćati i Rimljanima za pomoć. Delmati su bili na znatno nižem stupnju društvenog i političkog razvoja, a njihova ekonomika je uglavnom počivala na stočarstvu. Za razliku od Autarijata, Ardijejaca i Daorsa, koji su pripadali jedinstvenom kulturnom kompleksu tzv. Delmati su predstavljali najbrojniju i najjaču političku zajednicu protohistorijskog razdoblja na prostorima današnje Bosne i Hercegovine. Ta zajednica se sastojala iz više manjih etničkih grupa, odnosno plemena i bratstava, okupljenih oko pojedinih utvrđenih središta, koje su bile međusobno srodne barem koliko se može ustanoviti na osnovu arheoloških ostataka. Delmatsko etničko područje se 74 75 prostiralo od rijeke Krke na sjeverozapadu pa sve do Neretve na jugoistoku, obuhvaćajući prostor Livanjskog i Duvanjskog polja, te prostor zapadne Hercegovine. U početku je vodeću ulogu imala zajednica sa središtem u gradu Delminiju, koja je možda dala ime čitavom savezu, odnosno političkom entitetu. U ratu s Rimljanima, Delminij je 155. U narednom periodu spominje se 60 delmatskih gradova opida , koji su uživali podjednak status unutar cjelokupne političke zajednice. U tom vremenu dominirao je vladajući sloj plemenskih prvaka, odnosno vojne aristokracije, koji su predvodili zajedničku vojsku. Među Delmatima se dugo vremena sačuvalo dosta ostataka starog rodovskog uređenja, poput zajedničke zemlje, koja se dijelila svakih osam godina, itd. U unutrašnjosti današnje Bosne živjelo je više epihorskih naroda, među kojima se posebno ističu Dezitijati. Oni su se razvili iz više manjih etničkih skupina, koje su predstavljale nosioce srednjobosanske kulturne grupe kasnog brončanog i starijeg željeznog doba. Prostirali su se na području srednje Bosne, a jezgro njihovog etničkog teritorija je bila dolina rijeke Bosne, od izvora do Vrandučke klisure. Period rimskih osvajanja Dezitijati su dočekali kao već potpuno organizirana etnopolitička zajednica. Dezidijati su bili i pokretači, te zajedno sa susjednim Delmatima, Mezejima i Breucima glavni protagonisti velikog Panonsko-dalmatinskog ustanka godine nove ere. Opisi pojedinih epizoda iz tog ustanka, dati od strane rimskih pisaca, ukazuju i na neke elemente političke organizacije kod Dezidijata. Njihov vojskovođa je najvjerovatnije biran, što je bio slučaj i sa Batonom vođom samog ustanka, a uočava se i demokratski način odlučivanja od strane vojske, koja je imala ulogu narodne skupštine. Kasnije, tokom ranog rimskog razdoblja, Dezidijati su oerganizirani kao peregrinska civitas, na čelu sa domaćim princepsom. Sjeverni susjedi Dezidijata su bili Breuci, velika i moćna panonska etnička skupina i politička zajednica, koja se u historijskim izvorima pojavljuje također u vezi sa Panonsko-dalmatinskim ustankom godine, ali koja je iza sebe imala već dugotrajan period političkog razvoja, čemu su impuls vjerovatno dali Kelti, koji su od kraja IV stoljeća dominirali južno-panonskim prostorom. U samom ustanku, Breuke su predvodila dvojica prvaka, jedan od njih je bio Pines, a drugi Baton. U jednoj od epizoda tog velikog događaja Baton je izdao svog suborca, sklopivši primirje i izručivši ga Rimljanima, koji su zauzvrat obećali da će Batonu prepustiti upravu nad Breucima. Zbog toga se zaključuje da je Pines bio neka vrsta vladara ili kralja breučke etnije, dok je Baton bio vrhovni vojskovođa što je dualitet vlasti kakav nalazimo u homerskim društvima. Isto tako, nakon učinjene izdaje, Baton Breučki je bio prisiljen obilaziti pojedina uporišta i uzimati taoce u cilju potvrde vjernosti, što ukazuje na to da su Breuci, ustvari, bili sastavljeni od čitavog niza manjih skupina, plemena ili bratstava, koje su bile poprilično nezavisne. Vjerovatno na sličnom stupnju razvoja nalazili su se i Mezeji, narod koji je živio na širemn području Donjeg Vrbasa i u dolini Sane, odnosno područjima bogatim željeznom rudom. Pored Daorsa, Mezeji su zasada jedini epihorski narod na području današnje Bosne i Hercegovine koji je kovao vlastiti novac. Ostali narodi su se, uglavnom, koristili novcima grčko-ilirskih, odnosno helenističkih gradova Apolonije i Dirahija, u današnjoj Albaniji, čiji brojni nalazi u našoj zemlji svjedoče o razvijenim trgovačkim kretanjima. U opticaju su, također, bili i novci keltskih 75 76 Skordiska, narodnosno-političke zajednice koja je živjela na području današnjeg Srijema i sjeverozapadne Srbije, a zahvaćali su i prostor Semberije. Rubni dijelovi današnje Bosanske krajine pripadali su Japodima, narodnosnoj skupini koja je zauzimala i veće dijelove Like i Gorskog Kotara u današnjoj Hrvatskoj i koja se, također sastojala iz više prilično samostalnih plemenskih zajednica. Nakon perioda dominacije Autarijata, od IV do IV stoljeća stare ere, uslijedilo je razdoblje ardijejske prevlasti kroz Ilirsku kraljevinu, da bi nakon njene propasti na historijsku scenu stupile etničke skupine koje su se istakle u dugotrajnom otporu rimskim osvajačima. Ratni pohodi i kampanje protiv Delmata su trajale više od jednog stoljeća, a žestok otpor su pružili i Dezidijati, Breuci i Mezeji. Povrh svega, ovi su narodi smogli snage da 6. Angažiranjem gotovo svih rimskih vojnih potencijala, taj ustanak je naposlijetku slomljen, ali je imao duboke i dugotrajne posljedice po rimsku vanjsku, a dijelom i unutarnju politiku. Sve to nije bilo moguće bez jednog prilično visokog nivoa političke organizacije. Konačno, i nakon definitivne uspostave rimske vlasti, politički život i razvoj epihorskih zajednica je nastavljen, najprije kroz peregrinske civitates, a potom unutar municipalnih okvira rimskog provincijalnog stanovništva, sve do kasnoantičkog i ranosrednjovjekovnog perioda. Zbog svega toga, kada se govori o tradiciji bosanskohercegovačke državnosti, koja je zasnovana na historijskoj posebnosti, osobenosti i subjektivitetu Bosne kroz stoljeća, onda treba imati na umu da se duboki korijeni svega toga mogu tražiti još u posljednjim stoljećima stare ere, u okviru samostalnog političkog razvoja i političkog organiziranja autohtonih etničkih zajednica sa bosanskohercegovačkog povijesnog prostora. Senaid Hadžić, docent Filozofski fakultet Univerziteta u Tuzli OBJAVA USTAVNOG ZAKONA BOSANSKOG VILAJETA I NJEGOVA PROVEDBA Sažetak U kontekstu pokušaja i nastojanja da se Bosna i Hercegovina, koju neki nazivaju dejtonska, učini funkcionalnom i održivom, vodeći pricipi bi trebali biti tradicija i zdrav razum a ne etnički kriterij. U tome bi neka od funkcionalnih uređenja iz prošlosti mogla da posluže kao dobar osnov, a historija bi bila magistra vitae. To je bio jedan od razloga da istražimo i ponudimo temu koja se odnosi na ustavni zakon vilajeta Bosna. Ima i drugih razloga koji opravdavaju obradu naznačenog pitanja. Prije svega, čitajući literaturu i istražujući o provođenju reformi u 19. Isti problemi i dileme sa kojima se suočavala osmanska vlast tokom 19. Osim navedenoga, dileme su bile da li uspostaviti administrativne jedinice po etničkom ili nekom drugom principu, da li reforme provoditi pod utjecajima koji su dolazili iz susjednih država ili poštivati tradiciju, itd. Mi ćemo na osnovu dostunih historijskih izvora, onovremene štampe i objavljene literature, pokušati da ponudimo odgovore na neke od dilema. PRIPREMA I OBJAVA USTAVNOG ZAKONA Za osmansku historiju 19. Ove su upravne reforme drugačijeg karaktera i sadržaja u odnosu na pragmatičnu praksu u prethodnim stoljećima. Drugim riječima, reforme u 19. Stoga osmanska historija 19. Cilj tanzimata bio je osmansku državnu upravu uskladiti sa upravnim principima tog stoljeća, odnosno obezbijediti efikasno korištenje državne moći iz jednoga centra. Temeljni dokument, koji jasno predstavlja osmanski upravni sistem jest Uredba o upravi u vilajetima iz godine 1281. U livama i kadilucima postavljeni su civilni upravitelji i uspostavljeni su organi vlasti. Ova je sistematizacija bila proces kojem se nije pristupilo po uzoru na Francusku i posebno na bonapartistički sistem, kako se pogrešno ocjenjuje u nekoj literaturi 4, nego na temelju historijskog iskustva birokracije i njene domišljatosti. Tada se snaga tradicije osmanskog ali i bosanskohercegovačkog društva oduprla pred vanjskim utjecajima koji su pokušavali diktirati projekat u pravcu reformiranja vilajeta. Upravno ustrojstvo uspostavljeno u 19. Tanzimat je stvorio takve uvjete u kojima sloj naroda kojim se upravlja nije više daleko od vlasti, naprotiv, on je pomagao vlast i u određenoj mjeri učestvovao u procesu upravljanja. Naprotiv, ni međunarodni položaj nije bio ništa bolji, i sve se više pogoršavao. Ovo posebno zbog činjenice da su neke evropske sile pokazivale neskrivene težnje i nastojanja da pod vidom zaštite podanika kršćana, osmansku dominaciju zamijene svojom. Međutim, to nije mogla postići ukoliko ne ostvari prokla- Rešid-pašu , inspiratora hat-i šerifa od Gilhane. Neki ga smatraju ocem tanzimata. Poslije Mustafa Rešid-paše, vjerovatno je Mehmed Emin Ali-paša ličnost koja je odigrala najaktivniju ulogu u pokretanju reformi. Jedan je od tvoraca jednako važnog dokumenta, hat-i humajuna carske povelje iz godine, novog programa reformi, koje je izdao sultan Abdulmedžid ubrzo nakon okončanja Krimskog rata. Posljednji veliki reformator Osmanskog carstva u 19. Upravo njemu je povjerena Dunavska oblast teritorija sadašnje Bugarske i sloboda da izvrši sve reforme koje bude smatrao neophodnim. Tako je Midhat-paša bio prvi veliki reformator koji je provinciju učinio privilegovanom radionicom tanzimata. Pol Dimon, Period tanzimata , Istorija Osmanskog carstva priredio: Rober Mantran , Clio Beograd 2002. Dimon, Period tanzimata 4 I. Ortayli ističe da su državnici tanzimatskog doba vješto sačinili uredbu o upravi u vilajetima, i to imajući u vidu tradiciju Carstva i onovremene uvjete. Ortayli, Upravno uređenje, 378. Aličić smatra da su kao podlogu za reorganizaciju osmanskog carstva uzeti zakoni evropskih država, a naročito francuski zakon. Ahmed Aličić, Uredba o organizaciji vilajeta godine, Prilozi za orijentalnu filologiju, br. XII XIII, Sarajevo , 219. Aličić, Uredba o organizaciji vilajeta ; Pol Dimon navodi da je Visoka porta pred sobom imala sjajan primjer napoleonske centralizacije, sa piramidom koja je išla od opština do departmana. Mustafa Rešid prekopirao je godine taj sistem, sa nekim dopunama. Međutim, biće potrebno preko dvadeset godina da stvari dobiju manje ili više konačan izgled. Dimon, Period tanzimata, 583. Slično Dimonu, svoje stavove iznosi i Hari Herder u: Evropa u devetnaestom veku , Clio Beograd 2003. Ortayli, Upravno uređenje, Usporedi: Vasilj Popović, Istočno pitanje Istorijski pregled borbe oko opstanka Osmanlijske carevine u Levantu i na Balkanu, Sarajevo 1965. Na provođenje reformi Visoku Portu su upozoravali i njeni evropski saveznici koji su pokušavali da sačuvaju Osmansko carstvo radi očuvanja evropske ravnoteže snaga. Da bi udovoljila tim zahtjevima Visoka Porta je pristupila novoj organizaciji uprave u provincijama godine. Na čelo svake vojske postavljen je po jedan glavni zapovjednik mušir. Ovako je vilajetska uprava odvojena od vojne strukture i upravitelji u vilajetima postali su civilni načelnici. Ova je promjena ukinula tradiciju i postala jedan od važnih elemenata historijskog naslijeđa u republikanskon periodu današnje Turske. Vojne reforme u Bosanskom ejaletu postignute su tek godine kada je Dževdet-paša uspio da privoli Bošnjake bosanske muslimane na obaveznu vojnu službu i da sredi mnoga pitanja uprave i sudstva, onako kako je to bilo učinjeno u drugim provincijama. Bio je to dio opsežnijih reformi koje je Uzvišena porta provodila u većini ejaleta Osmanskog carstva. Neki od stranih zvaničnika bili su prilično rezervisani po pitanju spremnosti Visoke porte da provede reforme koje su smatrali praznim frazama. Muvekkit, Povijest Bosne ; Vladislav Skarić, Sarajevo i njegova okolina od najstarijih vremena do austrougarske okupacije, Sarajevo 1937. Skarić, Sarajevo i njegova okolina 8 Među istaknute ličnosti toga doba, koje su bile odlučni pobornici reformi spadao je Dževdet-paša, ministar različitih resora i predsjednik raznih zakonodavnih i prosvjetnih komisija i državni instruktor u raznim provincijama. Njega smatraju najvećim osmanskim historičarem 19. Više vidi u: Gliša Elezović, Dževdet-pašina pisma o Bosni, Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod turskom vladavinom, broj II, Sarajevo 1951. Šljivo Bosna i Hercegovina ; S. Muvekkit, Povijest Bosne, Ovaj je sistem predviđen Uredbom iz 1864. Kreševljaković, Izvještaji italijanskog konzulata u Sarajevu godine , Naučno društvo NR Bosne i Hercegovine, Građa, knj. V, Odjeljenje istorijsko-filoloških nauka, knj. Kreševljaković, Izvještaji italijanskog konzulata u Sarajevu 12 P. Kreševljaković, Izvještaji italijanskog konzulata u Sarajevu, Izvještaj od 25. Pošto je provjerena na primjeru Niškog vilajeta, Uzvišena Porta je 10. Objava o tome obnarodovana je 13. Potom je izdata nizamnama i uslijedio je ferman koji je pročitan u Sarajevu 11. Osnovno načelo o kome se vodilo računa bilo je da pojedina područja po svom geografskom položaju gravitiraju jedna drugom i da se zadovolje potrebe u pogledu udaljenosti i komunikacija prema središnjem mjestu vilajeta ili liva. Prilikom raspravljanja o novoj upravnoj organizaciji u ministarskom savjetu preovladavalo je mišljenje da je najbitnije da se uprava reformira u smislu njene šire djelatnosti, ekspeditivnosti i modernizacije. Gledišta nekih državnika da se nove upravne jedinice formiraju na drugim osnovama, npr. Osmanski državnici su dobro znali da bi taj princip mogao najprije dovesti u pitanje integritet države, čega su se najviše bojali, pa su to načelo ignorirali gdje god su mogli. Prema arhivskoj građi bečkog arhiva, na koju se poziva G. Šljivo, stoji da: potpukovnik Jovanović Mensdorfu piše da je svečano objavljivanje fermana kojim se od pokrajine Bosna, Hercegovina i Novog Pazara konstituiše novi Vilajet Bosna pod namjesništvom Šerif Osman-paše pročitan 11. Šljivo, Bosna i Hercegovina, 243; Ahmed S. Aličić, Uređenje Bosanskog ejaleta od do godine, Orijentalni institut u Sarajevu, Posebna izdanja, XI, Sarajevo 1983. Aličić, Uređenje Bosanskog ejaleta. Autor piše da je 13. Skarić, Sarajevo i njegova okolina, 224. U Sarajevo je 10. Muvekkit piše da je najprije formiran Dunavski vilajet, i o tome je izdana nizamnama, a onda je za Bosanski ejalet objavljena 13. Nizamnama je stigla u petak, 27. Ibrahim Tepić, Bosna i Hercegovina u ruskim izvorima , Sarajevo 1988. Aličić, Uredba o organizaciji vilajeta, A. Aličić, Uredba o organizaciji vilajeta, 219; S. Muvekkit, Povijest Bosne, ; A. Aličić, Uređenje Bosanskog ejaleta, 82; I. Ortayli, Upravno uređenje, Ovaj odbor birao je iz spiskova sviju stanovnika vilajetskih, triput toliko kandidata za članove administrativnog savjeta i građanskog suda vilajetskog, koliko oba ta tjela članova imaju. Samo 80 81 političkih poslova u Vilajetu. Njemu je bilo povjereno odobravanje važnijih odluka sudova. On je bio dužan da osigura i štiti prava svih podanika Vilajeta, bez obzira na vjersku pripadnost, i u tom smislu da štiti svakog pojedinca od nasilja i nepravdi. Valiju je, kao i dotada, postavljao sultan i o tome izdavao ferman. Opće vilajetsko vijeće je bilo dužno da se sastaje na vijećanje jednom godišnje, uz prisustvo predstavnika svakog sandžaka. Sa spiscima osoba birajućim odborom centralnog mjesta kandidiranih, opravljenim u sandžačka mjesta radi izbora, postupaće se onako isto, kao što se postupa i pri izboru članova za savjete i sudove sandžačke i okružne. Izborni akt u glavnome mjestu sandžakskom na osnovu usmenog postupka zaključeni, ima se podnijeti valiji, koji će imena po propisu izbranih lica poslati u Istanbul Porti. Potvrđenja tog izbora bivaju vezirskim pismima. U Velikom vijeću su još bili predstavnici vjerskog života nemuslimana: pravoslavni mitropolit Anatius-efendija, katolik fra Grga Martić i jevrejski hamam Avram-efendija. Članovi Upravnog vijeća su morali biti podanici Osmanskog carstva, plaćati porez najmanje od 500 groša godišnje, biti ispravnog ponašanja, te ljudi koji uživaju ugled i koji su pismeni. Aličić, Uređenje Bosanskog ejaleta, ; S. Muvekkit, Povijest Bosne, Glavni kaznitelni sud vilajetski Medžlizi-đebiri-džinajet , postojeći u Sarajevu, ima pregledati djelovanje drugostepenih kaznitelnih sudova sandžakskih, o kojemu ima od ovih biti izvješten. Isti rješava i o apelatama, od partaja shodno zakonu podnešenim mu. Predsjedatelj je glavnome ovome kriminalnome sudu sam načelnik pravosuđa, a članovi su mu šest građana, trojice musulumanske, trojice ne musulumanske vjeroispovjedi. Članovi bivaju birani po propisu ovoga zakona opredjelenom. Presude, izrečene glavnim kaznitelnim sudom na osnovu usmenog postupka i snabdjeveni s podpisima načelnika pravosuđa i članovima kaznitelnog suda, imaju biti podnešene Valiji na potvrđenje i izvršenje. Ali Valija može samo do njekog izvjesnog stepena kriminalne presude potvrditi; one pak, kojih potvrđenje bi prekoračilo punomoćije dato Valiji, imaju se podneti centralnoj carskoj vladi na potvrđenje. U Sarajevu kao u centralnom vilajetskom mjestu ustanovljen je viši trgovački sud s poosobnim predsjednikom i više članova. Ovaj sud, ustrojen po propisu trgovačkog zakonika, ima da rješava na osnovu postojećih o tome pravila sve one pravne poslove, koji su odnosnim zakonom njemu opredjeleni. Isti je i apelacionalni trgovački sud u parnicama, koje mu dolaze od trgovačkih sudova sandžakskih. Skupljeni okružni savjetnici biraju iz spiskova sviju sandžakskih stanovnika, ma oni stanovali kud mu drago u okružiju, ali lica koja moraju imati propisanu sposobnost, da mogu biti zastupnici na zemaljskom vjeću. Izbrani zastupnici imaju odlaziti u centralno mjesto vilajetsko, kako ih bude na to pozvao kajmakam. Savjetnici okružni, koji su se skupili u glavnome mjestu sandžakskom radi izbora zemaljskih zastupnika, imaju dužnost tim zastupnicima saobštavati potrebe i tegobe pojedinih okružija u obziru na javne poslove, poljodjeljstvo, trgovinu i podobne stvari, kako bi mogli iste propisanim posredovanjem valije zemaljskome vjeću predložiti i odkloniti ih. Član 82 Ustavnog zakona Vilajeta bosanskog. Skarić, Sarajevo i njegova okolina, 82 bilo na plenarnim sjednicama ili u komisijama. Sličnu vilajetskoj administrativnoj upravi imali su i sandžaci ili live. Starješine kaza nazivali su se mudiri, a od godine kajmakami, jer je od te godine naziv mudir označavao upravnika nahije, koji se dotad zvao zabit. Iako nahije nisu bile obuhvaćene reorganizacijom vilajeta godine, one su i dalje postojale, tako da su od do godine u Bosanskom vilajetu bile 44 nahije. On je za svoje uprave tokom 60-ih godina 19. I pruski konzul 19 A. Aličić, Uređenje Bosanskog ejaleta, ; P. Kreševljaković, Izvještaji italijanskog konzulata, Bosanski vilajet je podijeljen na sedam sandžaka, na čelu sa kajmakamima. Sandžaci su podijeljeni na kaze, na čelu sa mudirom, kaze na općine, na čelu sa dva muhtara, jednim hrišćaninom i jednim muslimanom. Sudski i administrativni organi bili su odvojeni. Skarić, Sarajevo i njegova okolina, ; Hamdija Kreševljaković, Menafi sanduci, Sarajevo 1942. Aličić, Uređenje Bosanskog ejaleta, 84; G. Šljivo, Bosna i Hercegovina, A. Aličić, Uređenje Bosanskog ejaleta, ; P. Kreševljaković, Izvještaji italijanskog konzulata u Sarajevu, U svakom selu imaju se izbrati po dva muhtara od svake obštine, po propisu u istom odjelenju izloženom. Obštine pak, koje imaju manje od dvadeset kuća, mogu samo po jednog muhtara izabrati. Muhtari su u njihovim selima praviteljstveni organi za naplaćivanje poreza i za druge administrativne i policajne poslove. Isti vrše i ostale obštinske, njima prinadležeće dužnosti. Muhtarima podčinjeni su obštinski služitelji kao što su beg-džije, kurundžije i, s kojima oni raspolažu po propisu osobitog pravila. Svaki carski podanik, imajući osamnajst godina i samostalnu vlastitost u svojoj obštini, i ako plaća godišnje najmanje pedeset groša poreza, imade pri izboru muhtara i starješina svoje obštine pravo glasanja. Ortayli, Upravno uređenje, Mustafa Imamović, Historija Bošnjaka, str. Kratki pregled, Zagreb Sarajevo 1995. Jer, kako piše onovremena štampa, nova organizacija vilajeta je možda iznenadila najveći dio činovnika, koji se u početku nisu mogli snaći, ili su iz neznanja ili nesposobnosti pokušavali da nastave raditi po ranijem načinu rješavanja državnih poslova, ali je brže, nego što je to bila praksa kod prethodnih reformi, provođena od najviših do najnižih državnih institucija. Činjenica je da je Uzvišena porta otvorila nova radna mjesta, koja je bogato opremila, ali nije uspjela da u njih ulije novi duh, da, istovremeno, uredi i provede nove zakone. On je redovno pratio administrativne promjene i o tome podnosio redovne izvještaje. U jednom od izvještaja on navodi: Činovnici Vilajeta Bosna, ne računajući dva-tri izuzetka, nisu rođeni u Bosni, nego potječu iz drugih dijelova Carstva, većinom iz: Bugarske, Albanije, Rumelije i Anadolije, dakle, oni su stranci u Vilajetu Bosna. Očevidno da se Uzvišena porta nije odlučila na to da na visoka upravna mjesta postavlja domaće stanovnike, kako izgleda, zbog njihovog ugleda i utjecaja na stanovništvo vilajeta. Tako je za mutesarifa live Zvornik bio postavljen sin Šerif Osman-paše Reuf-paša. Da li je taj princip dobar, kad se ima u vidu budućnost Vilajeta, u to je posumnjao pruski konzul. Privremeno, zaključio je on, osmanska vlada je, možda, imala neku dobit jer je, postavljajući sebi odane ljude, ona uspostavljala mrežu utjecajnih činovnika koji su joj potpuno u volji, ali za Vilajet, u kojem se guši napredovanje domaćih ljudi, ne može imati nikakvu prednost. Tako je na poziv Šerif Osman-paše štampar Ignjat Sopron prenio svoju štampariju iz Zemuna u Sarajevo i otpočeo štamparsku djelatnost u Bosanskom vilajetu Narodne novine, 13. Glas, da su u Bosni neke proklamacije izišle, što nam ga vaš list donese, i da istom što nije buna buknula bila, pričinio je, da se Turci spremaju jako... Šljivo, Bosna i Hercegovina, Berislav Gavranović, Bosna i Hercegovina od godine, Naučno društvo NR Bosne i Hercegovine, Građa, knj. IV, Odjeljenje istorisko-filoloških nauka, knj. Šljivo, Bosna i Hercegovina, Đorđe Pejanović, Štampa Bosne i Hercegovine , Sarajevo 1949. U prvom broju Bosanskog vjestnika, četvrtak, 7. Zatim je navedeno slijedeće: Bosna je imala svagda autonomiju koja joj je dolazila iz prošlosti, koja je izražavala historijsko pravo ove zemlje. Ali nekadašnja autonomija bosanska nije bila po propisu razumnopravne teorije, ona se zasnivala na feudalizmu, na pojmima srednjega vijeka, i bila je zanemarena, škodila je i ugušivala prirodni razvitak zemlje. Danas je vidimo ustrojenu na temelju, koji zahtijeva zdravi razum i državna uspješnost. Autonomija je dakle dragocjenost i naroda i države, cvijet, koji valja njegovati, i koji će još ljepše plodove prinositi. Kaze su pretvorene u kotare, a mudirluci nahije u kotarske ispostave. Grad Sarajevo je činio posebno upravno područje. U cijelosti, prostor Bosne i Hercegovine je bio podijeljen na 6 okruga, 54 kotara i 23 kotarske ispostave. Postanak i upravna podjela, Naučno društvo NR Bosne i Hercegovine, Djela, knj. XIV, Odjeljenje istorisko-filoloških nauka, knj. Ovim sporazumom ponovo je potvrđeno sultanovo suvereno pravo, ali je položaj Bosne i Hercegovine ostao neodređen sve do proglašenja aneksije godine. Naročita prava ingerencije u okupacionom području Austro-Ugarska je dobila Zakonom od 20. Ovim zakonom vlade Austrije i Ugarske su, putem uprave u Bosni i Hercegovini, obezbjeđivale profite svojim kapitalistima i time onemogućavale samostalni privredni razvitak okupiranog područja, a što je imalo odraza na promjene u bosanskohercegovačkom društvu. Grgur Jakšić, Bosna i Hercegovina na Berlinskom kongresu, Beograd 1955. Bosna i Hercegovina je, zahvaljujući članu 135. Ustava Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, koji je donesen 28. Vidovdanski ustav , uspjela osigurati teritorijalni integritet sa šest okruga u svojim historijskim granicama koje je utvrdio Berlinski kongres Vidovdanskim ustavom propisana je unutrašnja podjela Kraljevine SHS na oblasti, okruge, srezove i općine. Dotadašnji okruzi u Bosni i Hercegovini su, u skladu s članom 135 Vidovdanskog ustava, automatski postali oblasti: Tuzlanska, Sarajevska, Mostarska, Banjalučka, Travnička i Bihaćka. Ovakva podjela se neće mijenjati sve do zavođenja režima šestojanuarske diktature. Zakonom o nazivu i podjeli države na upravna područja 3. Umjesto na 33 oblasti, Kraljevina Jugoslavija je podijeljena na 9 banovina, koje su se dalje dijelile na srezove i općine. Polazeći sa pozicija državnog centralizma i nacionalnog unitarizma, a protivno interesima i demokratskim težnjama naroda, teritorij Bosne i Hercegovine je rasparčan i uključen u sastav četiri banovine: Drinska, koja je imala sjedište u Sarajevu; Vrbaska, sa sjedištem u Banjoj Luci; Primorska, čije je sjedište bilo u Splitu, i Zetska banovina, sa sjedištem na Cetinju. Sve ove promjene su potvrđene Oktroisanim ustavom godine. Iako je ovim sporazumom trebalo riješiti tzv. Mnoga pitanja, posebno teritorijalna, i dalje su bila otvorena, sa tendencijom rješenja na štetu Bosne i Hercegovine. Njihovo dalje rješavanje prekinuto je izbijanjem Drugoga svjetskog rata i kapitulacijom Kraljevine Jugoslavije. Prije nego što je i završena okupacija Kraljevine Jugoslavije, pod okriljem Njemačke i Italije proglašena je Nezavisna država Hrvatska NDH , 10. U članu 135 Ustava između ostalog stoji: Zakonom o razgraničenju oblasti, Bosna i Hercegovina će se razdeliti u oblasti u svojim sadanjim granicama.
Dragnet: Brick-Bat Slayer / Tom Laval / Second-Hand Killer
Reklamacije U nadležnost tarifne funkcije spada i reklamiranje odšteta od vozara ili osiguravatelja za izgubljenu ili oštećenu robu, kao i preplaćenih prevoznih troškova te penala zbog prekoračenja rokova isporuke. »lake« robe ispod l tone po l m3. Primena revidiranih definicija od strane izvoznika i uvoznika tačno određuje obaveze i prava svih stranaka na koje se odnose. Dakle, po našem mišljenju je sasvim dovoljno da se ti zapisnici i popisne liste sačine i sačuvaju i kao knjigovodstveni dokument i kao dokaz neoporezivih manjkova u budu- ćim terenskim kontrolama. Uzroci uvođenja INCOTERMS 2000. Opis Konto Iznos Duguje Potražuje 1. Zajednički ministar finansija podvrgava sadržaj ove uredbe na poređenje sa trenutno važećom. To izričito proizilazi i iz zakonskih propisa pojedinih zemalja, gde je npr. Hotel Park ŠIROKI BRIJEG 26.
[Par trazi muskarca sarajevo|Osijek osobni kontakti|Momak]
komentiraj (0) * ispiši * #
Montenegro travel service - Datiranje za seks
Vol Monténégro Travel Service
Click here: Montenegro travel service
Vol Monténégro Travel Service Distribution par agence agrééeRéservation d'un vol Monténégro Travel Service, comparez et réservez un billet d'avion Travel Service Monténégro. A selection of traditional recipes of the central and coastal parts will include the kastradina dried mutton , smoked and fresh carp from Skadar lake and a variety of fresh sea fish and seafood dishes. International trains to Belgrade consist of mix of Serbian and Montenegrin cars, the Montenegrin offer generally a better quality.
.jpg "Montenegro travel service")
Luke and the Orthodox St Nicholas Church. Nous vous invitons donc ŕ effectuer votre réservation pour le Monténégro directement par téléphone avec nos agents de voyage Monténégro qui seront ŕ męme de vous orienter vers les compagnies l'autorisant. At least , not at that time.
Vol Monténégro Travel Service - For those with even a passing interest in European history, it's a fascinating place.
Crime Take sensible precautions to protect yourself and your belongings from street crime, particularly in larger towns. Watch out for pick pockets in public places like tourist hot spots, beaches, airports and on public transport. Report all incidents of crime to the local police and get a report. If you lose your passport you should also contact the British Embassy. Incidents of violent crime between organised criminal groups can occur. You should exercise caution, remain vigilant and be aware of your surroundings. In the event of any incidents, you should follow the advice of local authorities. The main emergency numbers are: 112 general emergencies , 122 police , 123 fire department and 124 ambulance service. Local travel Information on local road closures is available on the website or by telephoning 19807, +382 20 234 999 or +382 63 239 987. You can also use these numbers to ask for roadside assistance. Road travel The standard of roads is fair to poor with conditions worsening in rural areas, especially in the winter and after bad weather. The only toll in Montenegro is the Sozina tunnel between Lake Skadar and the sea. To drive you must have a valid driving licence. You may be refused entry at the border, if you fail to carry the right documents. Check if your insurance provides vehicle insurance valid in Montenegro. You must drive with dipped headlights on during the day and must not use a mobile phone while driving. This fee is reimbursable from the person found guilty for causing the accident after completion of the court proceedings. Drivers can opt to complete a European accident report and submit it to their insurance company without a police investigation. Montenegrin traffic law defines intoxication as a blood alcohol level higher than 0. Exceeding the speed limit by just 10kph will get you a fine in Montenegro, while excessive speeding 30kmh over the limit in towns and 50kmh on motorways and overtaking under dangerous conditions will lead to automatic confiscation of your driving licence. Prison sentences can also be imposed. Usually the police officer issuing a fine requests payment be made to a bank account within a reasonable time. In certain circumstances your passport may be seized. If you deny the charge you have the right to appear in court. All fine receipts have serial numbers and can be monitored in a central register for three years. You must equip your car for winter conditions when the weather requires it. See the on driving in Montenegro. Extreme and adventure sports A wide range of outdoor activities are on offer for tourists. Take precautions to prevent injuries and use protective equipment. Before signing up with paragliding instructors, for example, ask to see their training licence for tandem flights. Take particular care when hiking in the Montenegrin mountains. Make sure you have a correct licence when renting vehicles, particularly jet ski. Political situation Protests take place occasionally in Montenegro, and are usually peaceful. Keep up to date with local developments, check local media and avoid any demonstrations or large gatherings.
The Montenegro coast is just as gorgeous as that of its better known neighbour, , and it is for good reason that its main tourist destinations can get crowded in summer. While each official euro member as well as Monaco, San Marino and Vatican issues its own coins with a unique obverse, the reverse, as well as all bank notes, look the same throughout the eurozone. Crime Take sensible precautions to protect yourself and your belongings from street crime, particularly in larger towns. Local drivers tend to drive fast, and to get involved into dangerous overtakings. Envoyez vos expériences, rédigez des avis et commentaires sur les offres, qu'ils soient bons ou mauvais, afin de mieux voyager. Travel Service is present on market not only in the Czech Republic but also in Slovakia, Poland and Hungary, where the company has its subsidiary companies. Unexploded landmines may remain along the Kosovo border. Les compagnies aériennes peuvent refuser l'embarquement ŕ des enfants voyageant seuls vers le Monténégro pour des raisons de sécurité aérienne. See the on driving in Montenegro. Montenegro makes a fantastic location for all Mountain activities, much of the interior is uninhabited mountain and forest wilderness, with dramatic scenery and some of Europe's last bears, wolves and occasionally lynx.
[Aplikacija za besplatno dopisivanje|Kako naći prijatelje|Sex u splitu]
Oznake: Vol, Monténégro, Travel, service
komentiraj (0) * ispiši * #
Najbolji chatovi srbija - Pronađi pratnju
Napomena!!! Odabirom chat sobe otvara se novi prozor. Često je velika opterećenost servera zbog velike posjećenosti chata, te je potrebno je više puta kliknuti na ili Strpljen - spašen! :)
Click here: Najbolji chatovi srbija
Tagovi: balkan chat dopisivanje, balkan chat na mobitelu, mini chat, hrvatski chat, chat balkan, chat net, chat pricaona, chat net hr, chat larin, balkan chat za mobitel, chat online, balkan chat za dopisivanje, bosanski chat, pricaona chat, larin chat, chathr net, balkan upoznavanje, chat hr mobile, zvrk chat, minichat,. Na sajtu Chat Srbija s malo vremena, a puno kontakata, možete dublje da upoznate svakog novog prijatelja. Ona je jedna od najpopularnijih u svetu sa više od 55 miliona korisnika. Da ne reklamira druge sajtove ili xat-ove 4.
Svaki bann mora opravdati Main Owneru 8. Opustite se i budite iskreni, a ostali članovi će to ceniti. Oni pak koji već jesu u vezama, osim što će uspješno pobjeđivati stresove, razvit će razumijevanje s voljenom osobom i tako će poboljšati svoj međusobni odnos. Bakin chat, dedin chat, kumov i kumin chat.
Pričaonica Krstarice - Nama su Nokia mobiteli nekako najdraži ali na Vama je da odaberete želite li biti pristojni na hot chatu i imati prilike za nove prijatelje ili cete trositi poruke na sms poruke preko mobitela i placati skupo istu stvar. Da uclanjuje nove chatere guest 2.
Guest Guest: je najnizi rank na xat-u. Pravila za pomenuti rank su: 1. Da promeni dato sistemsko ime npr: HoneyCake 2. Da se javi Moderatoru ili Owneru kako bi bio uclanjen Member Member: je uclanjeni chater na xat-u, i member dobija svako ko prvi put udje na chat. Pravila za pomenuti rank su: 1. Da ne vredja chatere ni na koji nacin psovke, prozivke, nacionalnost 2. Da ne tarzi veci rank 3. Da ne reklamira druge sajtove ili xat-ove 4. Da ne trazi od ''subscribera'' xats i days 5. Svaku nesuglasicu koju ima sa nekim chaterom resava na privatni chat, ili da prijavi kod moderatora ili ownera 6. Ako dovede nekog chatera i stalno je prisutan na chatu, dobija rank Moderatora Moze narucivati pesme Moderator Moderator: je treci rank na xat-u. Pravila za pomenuri rank su: 1. Da uclanjuje nove chatere guest 2. Da odrzava red na chatu 3. Da ne trazi veci rank 4. Da ne reklamira druge sajtove i xat-ove 5. Da ne trazi od ''subscribera'' xats i days 6. Svaki bann mora opravdati Main Owneru 8. Ako pravilno radi svoj posao moze biti unapredjen u Ownera Moze narucivati pesme Owner Owner: je cetvrti rank na xat-u, chater koji dobije ovaj rank znaci da Main Owner ima potpuno poverenje u njega. Pravila za pomenuti rank: Pravila za ownere su ista kao i za sve ostale rankove chatere Osim sto Owner daje moderatora u dogovoru sa Main Ownerom. Moze narucivati pesme Main Owner Main Owner: Je vlasnik xat-a. Za Main Ownera takodje vaze data pravila, osim sto Main Owner odredjuje ko ce dobiti Ownera. Moze narucivati pesme Banned Banned: Je izbaceni chater, koji se nije pridrzavao datih pravila. Za banovanog chatera vise ne vaze pravila ako je banovan na 0 forever , a morace da ih se pridrzava ako je banovan na 1 ili vise h. Moderator ima mogucnost banovanja min - 1h, max - 6h. Dok Owner i Main Owner min - 1h, max 0 forever. Ako se banovani chater uporno bude vracao na chat kako bi smetao ostalim primernim chaterima na privatni chat bice kickovan toliko puta koliko se puta bude vracao. Ne moze narucivati pesme. Subscriber Subscriber: Su pretplatnici na xat. Subscriberi se poznaju po zvezdici na svom pijunu. Subscriber moze biti bilo koji registrovani nick na xat.
Internet kupovina
PRIČAONA CHAT - Upoznavanje Na Chat Pricaonici Bosne, Srbije, Hrvatske - Balkan Chat Pričaone, Chatovi Krstarica - Serbia i Larin Chat Chat Srbija, Chat Bosna, Chat Hrvatska - Balkan Chat Sobe Imate li potrebu razgovarati u chat pricaonama, ovo je idealno mesto za Vas. Ako prestanete vježbati, vaši mišići atrofiraju ma koliko ste prije naporno vježbali. Koristite kameru ili razgovarajte preko mikrofona i slušalica sa osobom koju odaberete! Iz ove prepiske može se u najmanju ruku roditi veliko i iskreno prijateljstvo. Radi se o vrlo kratkim porukama koje korisnik vidi cim ih njegov sugovornik pošalje obicno pritiskujuci tipku Enter. Bakin chat, dedin chat, kumov i kumin chat. Spajanje korisnika sa sličnim profilima, pojašnjavaju kreatori. Mnogi ljudi ne znaju, ali na brojilu postoje dva broja. Prvo morate da kreirate svoj profil. Ako slučajno primjetiš da strelica uvijek stoji na skupljem brojilu, odmah nazovi pružatelja usluga kako bi provjerili da je s brojilom sve u redu. Sada kada znaš ovu informaciju, baci pogled na brojilo prije nego upališ neki od velikih potrošača električne energije. Veseli, iskreni i opušteni Srbi uneće u vaše domove optimizam koji im je svojstven.
[On trazi nju|Sex celje|Cuvanje dece u austriji ponuda]
Oznake: pričaonica, Krstarice
komentiraj (0) * ispiši * #
