četvrtak, 04.05.2006.
No draga kad buš se ti sjetila svoje prijateljice, kolegice s faksa, partnerice s prijemnog i suradnice na poslu. Nikad, očito. Niti me zoveš, niti pišeš, niti šallješ e-majlove, a da ne govorim o nekom posjetu. Stavros je to dobro otpjevao u svojoj pjesni Kad se prijaelji rastaju.
Sama sam opet. Iskra je nešto otišla obaviti, uskoro se predaje maturalni rad pa je već dva dana u poslu. Pregledava, prtlja, petlja, kopira, pa crkne toner, pa mjenja toner, pa joj printer povuće papir, pa panika, pa javlja paper jam pa kaj to sad znaći. A ja samo gledam i čekam njezim poziv u pomoć. U fazama pomoći uspijela sam pročitati uvod i umrla od smijeha. Ukrala sam jedan primjerak i čuvam ga za tebe ako se jednom smiluješ i dođeš. A koliko se sjećam vise ti u zraku neke konzultacije (da ne govorim ispit) pa se nadam da kad dođeš da ćeš skrenuti lijevo, prva vrata opet lijevo. A subota? Jeli na to mogu računati, ajde bit će veselo, a i dijete će biti sretno. A usput možeš i povesti TAtu da pogledate malo vikendice na onim bregima, a i onu u okolici Karlovca. Ugodno s korisnim.
Čujem da je trgovina kartama obavljena na veselje i zadovoljstvo obiju strana. KAj je Žući glas razuma kratko trajao. Samo onu jednu nedjelju. I opet je proradila ludost. A dobro 5000 kn za karte i još toliko za tam. A ja za 200 EUR idem u RIm i recimo još toliko za đeparac. I to Rim na 5 dana. JAvi mi se
- 10:15 -
